Rusija, svijet u malom

Tibet?

Ovaj manastir nalazi se na 100 km od Bajkalskog jezera, nedaleko od grada Ulan-Ude u Republici Burjatiji. U svijetu nije poznat, baš kao ni činjenica da u Rusiji ima budista. Manastir se zove

Ivolginski dacan i sagrađen je 1945., ubrzo nakon završetka Drugog svjetskog rata. Služi kao rezidencija vođe budista Rusije, a sastoji se iz sedam različitih hramova i sveučilišta, gdje se budističke lame pripremaju za buduću službu u raznim novoosnovanim hramovima Burjatije. Ulan-Ude nije poznat samo po svom budističkom manastiru već i po spomeniku u obliku Lenjinove glave, najvećem te vrste u svijetu.

Njemačko selo?

Gotovo da je tako. Grad Zelenogradsk nalazi se na Baltiku u Kalinjingradskoj oblasti. Kalinjingrad se ranije zvao Königsberg, a osnovali su ga vitezovi Teutonskog reda 1255. godine. Ovaj grad naselili su brojni njemački kolonisti i teutonski vitezovi, da bi na kraju postao glavni grad Pruskog Vojvodstva. Kalinjingrad je bio dio Trećeg Reicha, a po završetku Drugog svjetskog rata pripao je Sovjetskom Savezu. Danas ovdje žive Nijemci, Grci, Židovi, Poljaci, Rusi i Litavci. Ljudi koji su odavdje protjerani nakon uspostavljanja sovjetske vlasti često se vraćaju kako bi obišli stare kuće, groblja i njemačke zamkove. Mnoge ovdašnje znamenitosti i gradovi nekad su nosili drugačija imena. Tako je, recimo, Zelenogradsk ranije bio Cranz.

Istanbul?

Iako se Vladivostok nalazi mnogo sjevernije od Istanbula, i ovdje postoji zaljev koji se zove Zlatni rog. Preko njega je 2012., uoči summita zemalja Azijsko-tihooceanske suradnje (ATES), podignut viseći most. Međutim, Vladivostok se češće uspoređuje sa San Franciscom nego s Istanbulom. Sovjetski vođa Nikita Hruščov je čak donio odluku da sagradi mrežu žičara u ovom brdovitom gradu kako bi od njega napravio „drugi San Francisco“. Međutim, svi napori u tom pravcu bili su zaustavljeni nakon izgradnje postojeće žičare te Vladivostok je zadržao svoj jedinstven spoj kineske i ruske kulture.

Kineska Kamena šuma?

Ne, ovo su Lenski stupovi, još jedno mjesto s Liste svjetske baštine UNESCO-a. Jedinstveni kameni oblici počeli su se oblikovati prije 540-560 milijuna godina i leže na sloju vapnenca iz perioda kambrija. Veličanstvene, šumom obrasle stijene od crvenog pijeska ogledaju se u mirnim vodama rijeke Lene, glavne prometnice koja vodi do ove prirodne znamenitosti. Posjetitelji za transport uglavnom koriste brodiće koji polaze iz Jakutska. Iako je potrebno manje vremena da se iz Europe stigne do Lenskih stupova nego do Kamene šume, putovanje je ipak vrlo naporno – uključuje let zrakoplovom do Jakutska, potom vožnju autobusom do pristaništa, da bi se konačno provelo nekoliko sati na brodu ili trajektu. Na neke od stupova nije se moguće popeti, ali postoji nekoliko uzvišenja na oko 100 m iznad zemlje s kojih se može uživati u ljepotama sibirskog pejzaža ispresjecanog prelijepim rijekama.

Švicarska?

Altajske planine, koje su vrlo nalik Švicarskoj, nalaze se u Južnom Sibiru na granici s Mongolijom. Zbog nedostatka puteva i ostalih vidova infrastrukture u ovoj udaljenoj planinskoj oblasti, Altajske planine, od čije ljepote vam zastaje dah, i dalje su jedno od najnepristupačnijih mjesta u Rusiji. Glavni grad i jedino urbano područje Republike Altaj je Gorno-Altajsk koji ima 60.000 stanovnika. Ostalo stanovništvo živi u selima. Mještani kažu da se mitsko kraljevstvo Šambala nalazi negdje na „ruskom Tibetu“.

Zaljev Halong?

Ne, ovo je zapravo Avačinski zaljev na poluotoku Kamčatka. Njegova dužina iznosi 24 km i predstavlja drugi po veličini zaljev u svijetu, nakon Port Jacksona u Australiji. Avačinski zaljev je toliko veliki da se tamo mogu smjestiti svi brodovi svijeta. Odavdje se vide tri vulkana – Korjakijski, Avačinski i Viljučinski. Na ulazu u lagunu iz vode se izdižu tri stijene koje nose naziv Tri Brata. Ova znamenitost smatra se prirodnim bogatstvom i simbol je Avačinskog zaljeva i obližnjeg grada Petropavlovska Kamčatskog. Zaljev predstavlja glavni prolaz za ljude i robu koja stiže na poluotok, dok se na stijenovitim liticama oko njega nalazi nekoliko očaravajućih bezdana do kojih se može stići samo kajacima za vožnju po moru.

Italija?

Sankt-Peterburg naziva se „sjevernom Venecijom“, ali to ga ne čini talijanskim gradom. Ovaj grad, koji je nastao na močvarnom tlu, predstavlja najveću luku Rusije i ruski „prozor u Europu“. Turistička prijestolnica Rusije poznata je po pokretnim mostovima, dugim rivama, romantičnim „bijelim noćima“ kad sunce zalazi samo na kratko, fasadama iz doba Ruskog Carstva i brojnim šarmantnim ulicama, od kojih su mnoge ime dobile po ruskim piscima iz 19. i 20. stoljeća.

Uskršnje ostrvo?

Kameni kipovi uobičajen su prizor na otocima Indijskog i Tihog oceana, ali ne i u subarktičkom platou duboko u tajgi. Gigantski kameni „idoli“, na dalekom platou Manjpupunjor na Sjevernom Uralu u Republici Komi, zapravo su prirodno nastale stijene koje su vjetrovi oblikovali tisućama godina. Nekoliko ovih „idola“ visoko je 30-40 m. Manjpupunjor je omiljena destinacija za one koji uživaju u boravku u prirodi. Do njega se može stići ili pješačenjem, koje traje nekoliko dana, ili helikopterom.

Planina Fudži?

Vulkan Kronocka sopka nalazi se u istoimenom nacionalnom parku na Kamčatskom poluotoku, a neupućeni promatrač pomislio bi da je riječ o planini Fudži. Međutim, ovo nije Japan već Rusija. Kronocki rezervat je jedna od najstarijih zaštićenih prirodnih zona u Rusiji. Ovdje se nalazi veliki broj gejzira i termalnih izvora, a izlazi i na Tihi ocean. Dolina gejzira se nalazi na službenoj listi „Sedam čuda Rusije“. To je jedino mjesto na euroazijskom kontinentu s poljima gejzira. Pritom se ova oblast prostire na mnogo većoj površini od čuvenih polja gejzira na Islandu.

Australija?

Vjerojatno je teško pomiješati Melbourne i Vladivostok, ali se obala Japanskog mora (Istočnog mora) lako može zamijeniti sa australijskom obalom. Pejzaži ruskog otoka Moneron u Tatarskom tjesnacu podsjećaju na tropski otok iz televizijske serije Izgubljeni (The Lost). Mnoge ugrožene životinjske vrste, kao što je sibirski tigar, mogu se vidjeti u Primorskom kraju ili Primorju, kako se ova oblast još naziva u Rusiji. Ovdje postoji veliki broj prirodnih rezervata, gdje žive brojne biljne i životinjske vrste. Ovaj kraj zovu još i „ruska kapija za Aziju“, ali neki njezini udaljeni predjeli još uvijek su nepristupačni.

Fotografije: Lori / Legion media