Sedam mjesta na kojima je vrijeme stalo

1. „Put kostiju“ u Sibiru

Danas napušten put od Magadana do Jakutska, koji su izgradili zatvorenici GULAG-a, naziva se „Put kostiju“. Put je građen u surovim logorskim uvjetima, često po ekstremno niskim temperaturama, uslijed čega je stradalo deset tisuća ljudi. Put se ne koristi otkako su se mostovi, izgrađeni još 1930-ih, počeli rušiti. Inlag (Indigirski odgojno-radni logor) je jedan od najmanje poznatih logora sustava GULAG.

2. Groblje brodova na Sjevernom ledenom oceanu

Izvor: cr2livejournal.com

Teriberka je malo naselje na sjevernoj obali Koljskog poluotoka, na krajnjem sjeverozapadu Rusije. Osnovano u prvoj polovici 17. stoljeća kao sezonsko stanište ribolovaca, selo je ubrzo steklo status velikog ribolovnog centra. Pojavom velikih teretnih brodova 1960-ih ribarenje u Teriberki je počelo zamirati. U naselju nije postojao punkt za registraciju odlazaka i dolazaka ribarskih brodova, zbog čega su ribolovci morali odlaziti u najbliži grad, Murmansk. Danas je najveća znamenitost ovog naselja groblje brodova na obali Barentsovog mora (dio Sjevernog ledenog oceana).

3. Mrtva šuma na Kamčatki

Fotografija: Ivan Dementijevski

Video: Usijana lava Ploskog Tolbačika teče po planinama Kamčatke

Erupcija vulkana Ploski Tolbačik na poluotoku Kamčatka 1975. trajala je čak godinu i pol dana. Za to vrijeme lava je spalila četinarske šume na njegovim padinama. Kilometrima unaokolo teren je bio sasvim pokriven pepelom i drozgom. Vulkanska pustoš toliko je podsjećala na površinu Marsa da su upravo na ovom mjestu vršena ispitivanja prvih sovjetskih letjelica za spuštanje na Mjesec i Mars. Šume su pokrivene slojem pepela od 7 metara, iz kojeg ni 39 godina kasnije još uvijek ne raste vegetacija.

4. „Konzervirano“ naselje na arhipelagu Špicbergen

Izvor: elnarperm.livejournal.com

Naselje Piramida, koje se nalazi na arhipelagu Špicbergen [norveški arktički arhipelag koji zahvaljujući ugovoru iz 1920. koristi i Rusija - prim. ur.] na geografskoj širini centralnog Grenlanda, osnovano je pored najsjevernijeg rudnika na svijetu iz kojeg se vadio ugljen. Odrednica „najsjeverniji“ ovdje je primjenjiva gotovo na sve - od „najsjevernijeg spomenika Lenjinu“ (na slici) do „najsjevernijeg bazena na svijetu“. U vrijeme najvećeg gospodarskog napretka SSSR-a u Piramidu je doneseno nekoliko tona zemlje crnice. Pritom je bilo zabranjeno hodati po travnjaku koji je rastao na „ruskoj zemlji“. Osim ove neobične zabrane, na arhipelagu vrijedi i zakon koji zabranjuje umiranje na njegovom području. Čak i u slučaju da čovjek umre na otoku, bit će sahranjen na kontinentu, jer se u uvjetima vječnog leda tijelo nakon sahranjivanja ne raspada i privlači pozornost bijelih medvjeda i drugih grabljivica.

Naselje Piramida zatvoreno je i napušteno 1998., kada je obustavljena eksploatacija ugljena.

5. Prsten napuštenih gradova iza polarnika

Izvor: varande.jlivejournal.com

Grad Vorkuta, koji se nalazi u zoni vječnog snijega i leda, sredinom 20. stoljeća bio je poznat kao središte najvećeg logora GULAG-a sve do 1980-ih. Međutim, grad je pri osnivanju imao drugačiju namjenu. Radničko naselje Vorkuta osnovali su geolozi na mjestu nalazišta kamenog ugljena. I danas je okruženo čitavim nizom prigradskih naselja (ona se nalaze pored rudarskih okana s ukupno 130 tisuća stanovnika). Ova naselja čine Vorkutinski prsten. Zatvorena ruta polumjera 50 km obuhvaća 7 gradova i prolazi kroz Vorkute. Danas je zbog zatvaranja poduzeća za eksploataciju ugljena od 13 rudarskih okana ostalo samo pet, a od sedam naselja samo u dva još uvijek žive ljudi. Opustjela naselja postala su gradovi-sablasti, „zamrznuti“ usred tundre pokrivene snijegom.

6. „Kužna utvrda“ u centru Sankt-Peterburga

Izvor: masterok.livejournal.com

Podignuto kao građevina s obrambenom namjenom na umjetnom otoku u centru Finskog zaljeva, utvrđenje „Imperator Aleksandar I“ (nazvano po bratu Nikolaja I.) nikada nije sudjelovalo u borbenim djelovanjima. Početkom 20. stoljeća, za vrijeme izbijanja treće pandemije kuge u Europi, u njemu je otvoren laboratorij za proizvodnju cjepiva protiv kuge. Djelotvornost cjepiva provjeravana je na konjima, zbog čega je u utvrdi izgrađen lift za podizanje životinja u laboratorij, u konjušnice je uvedeno parno grijanje, a za kremiranje mrtvih tijela konja izgrađena je peć. Unatoč strogoj kontroli, na području utvrde dva puta je izbila kuga. Danas se organiziraju obilasci „kužne utvrde“, a u planu je i otvaranje zabavnog parka.

7. Transpolarna magistrala

Izvor: ecotourist.net

Izgradnja željezničke pruge po polarnom krugu po ruti Salehard-Igarka bila je dio grandioznog plana Josifa Staljina koji je želio izgraditi pandan Transsibirskoj magistrali i spojiti zapad s krajnjim istokom zemlje, ali na Krajnjem sjeveru. Unatoč surovim prirodnim uvjetima (močvarni teren, hladnoća do -50 Celzijusevih stupnjeva, nepostojanje cesta) vodila se intenzivna gradnja. Zatvorenici su godišnje postavljali do 100 km pruge. Za razliku od drugih velikih građevinskih pothvata sovjetskog vremena, Transpolarna magistrala nikada nije zaživjela. Iako je djelomično uklonjena, duž rute još uvijek se nailazi na gotovo nedirnute barake, kuće, željezničke stanice i zahrđale lokomotive. Danas u gradu Salehard postoji muzej posvećen izgradnji Transpolarne magistrale.