Listvjanka, mala točka na veličanstvenom Bajkalu

Fotogalerija: Putovanje svemirom, polarna svjetlost i krhotine ledenjaka: Tajanstveni Bajkal

Mali gradić smjestio se sedamdeset kilometara od grada Irkutska. Okružen je šumskim masivima i planinskim vrhovima pokrivenim maglom. Pojas zemlje prošaran raznobojnim kućama pruža se pet kilometara duž obale. Zbog ariša koji u velikom broju raste u ovim krajevima mjesto je dobilo ime Listvenično („listvennica“ na ruskom znači ariš), a ovdašnji stanovnici ga nazivaju Listvjanka.

Ovo mjesto nemoguće je mimoići ili ga pomiješati s nekim drugim. Listvjanka je krajnja točka najkraćeg puta od federalnog značaja u Rusiji – Bajkalske ceste. Stari put posut šljunkom u rekordnom roku je asfaltiran 1960-ih, kada se sovjetsko vodstvo pripremalo za posjet američkog predsjednika Eisenhowera. Do susreta na Bajkalu na kraju nije došlo, ali je pojavom asfaltiranog puta zabačeno selo postalo magnet za turiste u području oko Bajkala.

Naselje Listvjanka se nalazi na samo sat hoda od izvorišta Angare. Izvor: Lori / Legion Media

Fotogalerija: ImagiNacija: Olhon, bajkalski otok s blagom

Značajnu ulogu odigrao je i geografski položaj naselja. Listvjanka se, naime, nalazi blizu Irkutska. Osim toga, do izvorišta Angare, jedine rijeke koja istječe iz Bajkalskog jezera, potrebno je samo sat vremena hoda. A veliki broj brodova privlači još veći broj turista, koji žele posjetiti najrazličitija mjesta na Bajkalu. I zimi i ljeti Listvjanku posjećuju znanstvenici iz cijelog svijeta kako bi proučavali ovo legendarno jezero.

Ipak, unatoč svim prednostima ovog skrivenog kuta Sibira, u turističkim vodičima stoji da Bajkalsko jezero treba upoznati u naselju Listvenično „samo u krajnjem slučaju, ako ne postoji mogućnost da barem vlakom obiđete Bajkal“. To nije sasvim točno. Istina je da se najveličanstveniji pogled na ogromno jezero pruža kroz prozor vlaka koji putuje oko Bajkala ili s otoka Oljhon. No, Listvjanka je mjesto na kojem možete uživati ​​u ljepotama Bajkalskog jezera, a pritom upoznati i njegovu zanimljivu povijest i probati ribu iz jezera.

U Listvjanki se možete susresti s prizorima nadzemaljske ljepote Bajkala. Izvor: Lori / Legion Media

Bajkalsko pristanište

Listvjanka se prvi put spominje u zapisima putnika iz druge polovice 18. stoljeća. Ovi predjeli bili su teško pristupačni. Zato su se samo kozaci i bjegunci od zakona usudili osvajati ih.

Krajem 18. stoljeća najvažnije poduzeće u naselju Listvjanka bilo je brodogradilište. U njemu su sklopljeni ledolomci „Bajkal“ i „Angara“, proizvedeni u Engleskoj. Naselje je brzo raslo i uskoro je za Listvjanku, kroz koju je vodio glavni put trgovine Rusije s Istokom, nastupilo zlatno doba. Tako je ovo selo postalo najvažnija bajkalska luka, a istovremeno i važan administrativni centar na karti Ruskog carstva.

Zimi mještani za turiste organiziraju izlete po zaleđenom jezeru, najrazličitijim prijevoznim sredstvima. Izvor: Lori / Legion Media

„Taljci“

Posjetitelji Listvjanke svakako trebaju obići arhitektonsko-etnografski kompleks „Taljci“, 47 kilometara od Bajkalske ceste. Još od 1980. „Taljci“ se ubrajaju u pet najvećih muzeja na otvorenom u Rusiji. Tu možete satima razgledavati spomenike povijesti, arhitekture i etnografije raznih naroda iz razdoblja od 17. do 20. stoljeća.

Car-riba

Život se u centru Listvjanke budi tijekom vikenda. Tu  i tamo parkirana vozila onemogućavaju prolazak automobilima glavnom ulicom, koja je, kako zalazi u unutrašnjost mjesta, svakim korakom sve uža. Prije izgradnje Irkutske hidroelektrane kuće su duž obale podizane s obje strane ulice, i to tako blizu jezera da su kapi razigranih valova ulijetale kroz prozore. No, krajem 1950-ih u ​​glavnoj ulici ostao je samo jedan niz kuća, pri čemu su mnoge kuće premještene i na taj način spašene od vode. Provlačeći se između vozila, turisti odlaze na minijaturnu plažu. No prije toga obavezno kupuju bajkalsku ribu.

Kroz gradić odjekuje veseli žamor s tržnice. To starice za drvenim tezgama prolaznicima nude svoju „najukusniju ribu“. U Listvjanku je stiglo novo doba, doba trgovine i iznajmljivanja. Ovdašnji stanovnici smišljaju originalne recepte za pripremanje različitih vrsta ribe: „omulje“ (Coregonus autumnalis), lipljena, „siga“ (Coregonus) i „golomjanke“ (Comephorus). Ovdje ljudi znaju kako privući gladnog putnika koji se naslušao priča o nevjerojatnom ukusu carske ribe.

U Bajkalskom muzeju u samom naselju Listvjanka možete saznati sve što vas zanima o najdubljem jezeru na planeti. Ovo je jedini muzej u Rusiji posvećen jednom jezeru. Osnovan je 1993. unutar Limnološkog instituta s ciljem proučavanja i čuvanja podataka o Bajkalu. Od vodiča u muzeju možete saznati kako je jezero nastalo, po čemu je jedinstveno na svijetu i kakav živi svijet nastanjuje njegove dubine. U muzeju također možete vidjeti život riba i bajkalskih tuljana u akvariju, a kroz mikroskop pogledati i najjednostavnije jezerske organizme. Posjetitelji također mogu virtualno se spustiti tisuću metara u dubinu i sudjelovati  u interaktivnom putovanju po dnu jezera.

Listvjanka na posjetitelje ostavlja različit dojam. Tezge sa suvenirima, mali kafići, trgovine i sjenice na obali čine da se čovjek ovdje ne osjeća zaboravljen kao u nekom starom zabačenom selu. Ljeti se turistima nude ture dnevnog ronjenja, a zimi je otvoren skijaški centar „Eastland“, gdje se možete skijati, voziti snowbord ili se spuštati niz padine na snowtubeu. U „Eastlandu“ postoje četiri staze različite težine i prosječne dužine 1200 metara. Tu možete posjetiti i saunu, probati ruske palačinke i promatrati Bajkalsko jezero s vidikovca. Kad se na jezeru stvori led, organiziraju se vožnje psećim zapregama i saonicama, a u veljači se otvara park zimskih čarolija i održava natjecanje u izradi skulptura od leda. Ovdje domaćini zaista znaju dočekati goste, znaju što im pokazati, koje legende ispričati i čime ih ugostiti.

Ruski tekst na sajtu Siburbia.ru