Džulukulj, drevno jezero u srcu Sibira

Altajske planine kriju drevne sibirske pejzaže od jezera, tundri i stepa, zaštićene od utjecaja vanjskog svijeta veličanstvenim riječnim kanjonima s okomitim liticama visokim jedan kilometar. U ovom drevnom srcu Sibira leži visoko planinsko jezero Džulukulj, prirodni laboratorij i živo svjedočanstvo Zemljine povijesti.


Prizori s obale Altajskog jezera Džulukulj. Fotografije: Ivan Dementijevski

Planinsko jezero Džulukulj (oko 2150 m nadmorske visine) nalazi se u samom srcu Altajskog prirodnog rezervata. Omanja dolina u kojoj je smješteno jezero zove se Džulukuljska dolina. To je zaista nesvakidašnje mjesto, prirodni laboratorij na kojem se mogu proučavati periodi zaleđivanja Altajskih planina.

Nije lako doći na ovo mjesto. Džulukulj je udaljen nekoliko desetaka kilometara od najbližeg puta, a u rezervat je zabranjen ulazak automobilom. Za posjet Džulukulju potrebna je dozvola. Najlakše je doći helikopterom, ali i najskuplje.


Просмотреть увеличенную карту

U srpnju su doline i brežuljci Altaja osunčani i prekriveni raznobojnim cvijećem, a za to vrijeme na planinskim vrhovima, samo jedan sat leta od baze Ministarstva za izvanredne situacije, caruje prava zima. Samo potoci poslije otapanja snijega svjedoče o tome da i u ovim predjelima započinje kratko ljeto. Vremenske prilike su ovdje krajnje nepredvidljive. Po sunčanom vremenu posjetitelj može preplanuti za pola sata, ali ako naiđe oblak sa susjednih planina, može se naći u oluji sa snijegom i gradom. Noću temperatura padne ispod nule, a već ujutro su svi potoci djelomično ili potpuno zamrznuti.

Osam najljepših ruskih parkova prirode
Kao zemlja koja obuhvaća više od osmine naseljenog kopna planete Rusija posjeduje neke od posljednjih zaista netaknutih prirodnih rezervata na svijetu. Do njih često nije lako niti doći ali upravo to čini ova kristalna jezera, čudesne zaljeve, opasne močvare i ledene tundre još privlačnijim.

Džulukulj nije obično jezero. U njemu ima rijetkih vrsta ribe, pa i takvih koje podjednako rado love i krivolovci i ovdašnja pernata populacija. Ako ljeto dođe rano i led se počne topiti već početkom lipnja, onda u ovim krajevima nastane pravi ptičji vašar. Ali to se ne događa svake godine. Ove godine je, na primjer, ljeto zakasnilo i mnoge ptice su u potrazi za hranom odletjele u druge krajeve. Biolozi iz ovog kraja pričaju da je na jezeru bilo toliko hladno, da riba nije ni izašla u rijeke na mriještenje.

Čulišmanski plato, na kojem se jezero nalazi, zanimljiv je još i po tome što je to divovski vidikovac s kojeg se pruža predivan pogled na Altajske planine. Duboke doline rijeka formiraju veličanstvene kanjone s okomitim liticama visokim 1 km. Zaštićena područja duž rijeke Čulišman privlače turiste iz cijele Rusije.

Treba biti oprezan, jer je jezero pod zaštitom države, a čovjek je tu prilično rijedak gost, tako da ptice nisu navikle na opasnost i svijaju gnijezda na zemlji, pa se lako može nagaziti na gnijezdo s jajima iz kojih se ptići još nisu izlegli.

Svakog ljeta radnici rezervata pregledaju okolinu, a zadatak im je praćenje, prebrojavanje i kontrola ptica, kao i probni ribolov. Njihova druga važna misija je zaštita okoliša od nelegalnog ulaska na područje rezervata i nelegalni ribolov. Inspektori dežuraju cijelo ljeto i često odlaze iz kampa u jednodnevni ili dvodnevni obilazak jezera i okolnih planina. Ti obilasci su posebno teški početkom ljeta, kada čitavu dolinu prošaraju bujni i neprohodni potoci, neravan teren s visokom travom, močvare i snijeg koji se još nije otopio.

Oko Džulukulja je raštrkano još oko tri stotine manjih jezera s močvarnim obalama, zaraslim u šaš. Svuda oko jezera prostire se tundra pomiješana sa stepom. To je inače drevni krajolik koji je nekada bio rasprostranjen u čitavom Sibiru.