Rjepino, inspiracija Lenjinu i utočište Majakovskom

Naselje Rjepino nalazi se u kurortnom rajonu Sankt-Peterburga, na obali Finskog zaljeva. Finski naziv mjesta je Kuokala, što prema nekim tumačenjima znači „udica". Rusi su Kuokalu poznavali još od 14. stoljeća upravo po dobrom ulovu ribe. Prema Orehoveckom mirovnom sporazumu iz 1323. između Novgorodske Republike i Kraljevine Švedske stanovnicima obližnjeg Novgoroda dozvoljeno je ribariti na tom mjestu (bila su to vremena prije osnutka Sankt-Peterburga).

Rusi su dače (kuće za odmor) u Kuokali, na području autonomne Finske kneževine, počeli masovnije graditi ubrzo nakon otvaranja željezničke pruge 1870. Umjetnici i intelektualci tog vremena posebno su cijenili mogućnost da za samo sat i pol napuste birokratski Sankt-Peterburg i zarone u finska prostranstva.

U Kuokali su svoje dače imali slikar Ilja Rjepin, avangardni umjetnik Ivan Punje, dječji pisac Kornej Čukovski, kazališni dramaturg i redatelj Nikolaj Evrejnov. U boljševičkoj rezidenciji u slikovitoj dači „Vaza" boravio je Vladimir Lenjin. U dači „Lintula", koja se nije sačuvala do danas, živio je Maksim Gorki dok je završavao svoje djelo „Djeca sunca". Morskom obalom u Kuokali satima je pješačio Vladimir Majakovski, a kako nije imao novca, svaki dan u tjednu ručao je u drugoj dači kod nekog od svojih brojnih poznanika. Ovdje je, u dači slikara i pisca Jurija Anjenkova, boravio i Velimir Hlebnjikov, a u obližnjem naselju Usikirko (Uusikirkko, danas Poljani) održan je prvi kongres ruskih futurista. Tako je mirno finsko selo postalo mjesto političkih i umjetničkih događanja.

Nakon Prvog sovjetsko-finskog rata (1918.-1820). selo Kuokala pripalo je Rusiji. Naziv Rjepino dobilo je 1948., u čast ruskog umjetnika Ilje Rjepina, koji je bio omiljeni slikar sovjetske vlasti i čije je imanje u Kuokali, za razliku od većine drugih dača, obnovljeno, pretvoreno u muzej i postoji i danas.

Danas je Rjepino poznato turističko-rekreativno naselje s čistim plažama, velikim brojem odmarališta (neka od njih su zanimljiva i kao spomenici kasne sovjetske arhitekture) i odličnim restoranima.

Željeznička pruga dijeli naselje na dva dijela. S jedne strane je šuma prošarana dačama, a s druge primorski krajolik s odmaralištima. Na samoj željezničkoj stanici nalaze se tržni centar i restoran „Šaljapin" (otvoren 2000.) u stilu ruske dače iz 19. stoljeća. U njemu možete probati i rusku i europsku kuhinju, sve od „rastegaja" (tradicionalnog ruskog peciva) s lososom do bifteka od najkvalitetnije govedine.

Iza restorana „Šaljapin" nalazi se javni park. S desne strane možete vidjeti građevinu u neoklasicističkom stilu Staljinove epohe, koja je renovirana i preuređena u ekskluzivni hotel i rekreativni kompleks „Residence Hotel & SPA". Krenete li na lijevo, stići ćete do memorijalnog muzeja Ilje Rjepina „Penati". Muzej je otvoren u kući u kojoj je slikar proživio posljednjih 30-ak godina života i u kojoj se, između ostalog, nalazi i njegov atelje sa svjetlarnikom. Tu se čuva više od šest stotina Rjepinovih slika i grafika, ali i slika njegovog sina Jurija i njegovih prijatelja.

Rjepin i njegova obitelj bili su vegetarijanci, pa u muzeju možete naučiti nekoliko zanimljivih vegetarijanskih recepata. Postavka sadrži i brojne arhivske videosnimke. Zanimljiv je sjenoviti park oko kuće s raznim dekorativnim arhitektonskim elementima, kao što su sjenice, bunar i drvena promatračnica. Muzej čuva ugodnu atmosferu ruske dače i stvaralački duh koji je ovdje vladao početkom 20. stoljeća. Rjepinov grob također se nalazi na području imanja, jer je upravo ovdje, u Kuokali, rujna 1930. preminuo veliki slikar.

Večeri u Rjepinu možete provesti u ugodnoj šetnji obalom Finskog zaljeva. Turisti se ljeti na plaži sunčaju i kupaju, iako kupanje u moru na ovom mjestu nije preporučljivo. Osim toga, valja se prilično udaljiti od obale kako bi se došlo do mjesta koje je dovoljno duboko za plivanje. No, strastvene kupače ništa ne može pokolebati.

Karelska prevlaka je mjesto za odmor ispunjen mirom i tišinom, koji umjesto preplanulog tena i živahnog pljuskanja vode nudi šetnje u sjeni borova i meditativno promatranje morske pučine. Zato su ovdje šetnje ugodne čak i u jesen, dok zimi možete vježbati nordijsko skijanje, šetati po ledu i promatrati ribare.

Na nekoliko mjesta na plaži nalaze se dječja igrališta, a pored mora se pruža i šetalište za sve koji ne vole hodati po pijesku. Šum mora nikada ne dosadi, kao ni promatranje galebova i zalaska sunca u sjevernom krajoliku.