Zemlja blistavih čeličnih oštrica

U stara vremena Dagestan su nazivali „kovačnicom oružja" Kavkaza. Primjerci hladnog i vatrenog oružja dagestanskih majstora prava su umjetnička remek-djela. Njihovo oružje neodvojivi je dio nacionalne nošnje, koristi se u tradicionalnom kavkaskom plesu, a kavkaski gorštaci od njega se nikad ne odvajaju. Nažalost, danas ne postoji veća zbirka modela starog oružja.


Dagestansko oružje danas ima dekorativniji predznak nego nekada, pa majstori više pažnje poklanjaju tehnikama ukrašavanja. Fotografije: Ivan Dementijevski

Dagestanski oružari od davnina su bili poznati po svojim proizvodima namijenjenim ratovanju. Kako i ne bi, kad su u ovu zemlju dolazile i kroz nju prolazile mnoge vojske. Bio je čak izgrađen, a i danas postoji, sustav kula, između kojih se s jedne za drugom u nizu brzo prenosila vijest: Došli su nam gosti!". I dok se neprijatelj približavao nekom velikom naselju, žene i djeca su se mogli sakriti u planine, a napadače bi dočekivala naoružana vojska i ratnička družina. Oružje je ovdje uvijek bilo cijenjeno i to ne samo kao sredstvo za samoobranu, zaštitu ili napad, nego i kao znak muškosti.

Oružje je neodvojivi dio nacionalne nošnje Dagestana. Kavkaski gorštaci od njega se nisu odvajali, izuzetno su ga poštovali i nisu štedjeli sredstva za njegovu izradu.


Просмотреть увеличенную карту

Kako stići do Dagestana

Let od Moskve do Mahačkale traje nešto duže od dva sata. S aerodroma polazi veliki broj taksija, koji vas mogu dovesti direktno do željenog naselja. Ako želite, možete najprije odsjesti u gradu, a zatim običnim ili linijskim taksijem nastaviti putovanje po republici. Ovaj oblik prometa vrlo je razvijen u Dagestanu. Linijski taksi ovdje, za razliku od Moskve, iz Mahačkale vozi i do destinacija udaljenih nekoliko sati vožnje. Na taj način možete obići veći dio Dagestana. Ako namjeravate posjetiti ovu rusku republiku, savjetujemo vam da putovanje planirate za kraj ljeta ili početak jeseni, kada vrućine popuste i brojne vrste voća počinju dozrijevati.

Zbog posebne uloge koju je oružje igralo u životu gorštaka, umijeće njegove izrade i ukrašavanja u Dagestanu je bilo na posebnoj cijeni.

Nažalost, danas ne postoji veća zbirka modela starog oružja, kako zbog loših uvjeta čuvanja, tako i zbog toga što je isto oružje korišteno kroz više generacija, pa je zbog nedostatka materijala od starog oružja često izrađivano novo. Najveći dio oružja koje je došlo do nas (puške i pištolji, sablje i kindžali) potječe iz razdoblja od druge polovice 18. stoljeća do 20. stoljeća.

Smatra se da je najrasprostranjenije hladno oružje na Kavkazu kindžal. On se koristio i kao oružje, i kao predmet za svakodnevnu uporabu, za različite poslove u kućanstvu, npr. rezanje suhog granja, klanje stoke ili radove u polju. Kindžal je bio obavezan rekvizit i na proslavama i svadbama, a koristi se i u tradicionalnom kavkaskom plesu. U Dagestanu muškarci su od adolescentskog doba stalno nosili uza se kindžal. Zato se u drugoj polovici 19. stoljeća proizvodilo mnogo više kindžala nego drugih vrsta hladnog oružja.

U stara vremena Dagestan su nazivali kovačnicom oružja" Kavkaza. Mnoge naseobine u Dagestanu bavile su se izradom oružja. Neki zanatlije su se specijalizirali za izradu hladnog oružja, a drugi za izradu vatrenog. U nekim aulima (aul - seosko naselje na Kavkazu i u središnjoj Aziji) proizvodilo se i hladno i vatreno oružje, sve ovisno o samim majstorima. Neki auli bili su toliko poznati po proizvodnji kvalitetnog oružja da se njihova slava širila daleko izvan granica Dagestana. Najbolji majstori odlazili raditi u drugim gradovima po cijelom Kavkazu.

Seoske svadbe u Dagestanu, duh drevnog Kavkaza
U Dagestanu žive mnogi narodi koji brižljivo čuvaju svoju tradiciju i kulturu. Zato je kulturno naslijeđe ove ruske republike izuzetno bogato i raznovrsno: u svakom većem planinskom selu (aulu) održali su se specifični običaji i obredi. Ako se kao turist zateknete na seoskoj svadbi, imat ćete rijetku priliku vidjeti neke od najljepših i najdrevnijih običaja Kavkaza.

Ta vremena su odavno prošla, ali u Dagestanu vješti majstori se i dan danas bave proizvodnjom oružja. I s obzirom da ono danas ima dekorativniji predznak nego nekada, majstori više pažnje poklanjaju tehnikama ukrašavanja. Ne može se reći da u Dagestanu postoji jedan centar, neko mjesto na kojem se oružje najviše proizvodi. Prije bi se moglo reći da se ovim zanatom bave majstori diljem cijele republike, u svojim kućama i radionicama. Obično majstori imaju šegrte, ili sinove, koji usvajaju tajne zanata ili, se pak, što je puno rjeđe, ovim zanatom počinje baviti i neki došljak.

Ako se današnje stanje usporedi s prošlim stoljećima, možemo svakako reći da se mnogo toga izmijenilo. Sablje se više ne koriste u borbi, a i kulturne odlike naroda znatno su se promijenile. Oružje ove vrste danas je unikatna roba, koja se obično naručuje i izrađuje u jednom primjerku i iako mu je oštrica oštra kao i nekada, ima prije svega dekorativnu namjenu. Osim toga, neki majstori su se pročuli ne samo u Dagestanu, nego i u Rusiji. Oni sudjeluju na različitim izložbama i ljudi njih i njihove proizvode mogu upoznati na nekom predstavljanju u Moskvi ili Sankt-Peterburgu, a tek zatim, po unaprijed sklopljenom dogovoru, doputovati k njima u goste. Stanovnici Dagestana izuzetno su gostoljubivi i nema sumnje da ćete se, kada ih posjetite, zadržati duže nego što ste planirali, kako biste uz čaj uživali u zanimljivim pričama iz svijeta blistavih čeličnih oštrica.