Orenburg, kozmopolitska granica Europe i Azije

U Orenburgu se Uralske planine, najstarije na svijetu, dodiruju s beskrajnom Ruskom ravnicom. Fotografije: koyrakh.livejournal.com

Orenburška oblast svojevrsni je geografski most između Europe i Azije. Kroz nju prolazi zamišljena granica dva kontinenta. Tu se dodiruju dvije prirodne zone, šume i stepe, ruske ravnice i drevne Uralske planine.

Orenburg je osnovan krajem 18 stoljeća radi jačanja trgovačkih veza s azijskim zemljama ali i radi zaštite od nomadskih plemena: orenburški kozaci čuvali su granicu i bavili se trgovinom. Zimi su iz Orenburga u Moskvu i Sankt-Peterburg odlazili karavani koji su nosili sol i smrznutu ribu.

Grad sunčane jeseni

U Orenburgu je jesen topla, što je rijetkost za mnoge ruske gradove. Temperature ispod nule počinju tek krajem studenog. U rana listopadska jutra rijetke prolaznike obasjavaju narančaste sunčane zrake koje se odbijaju od krovova Gostinskog dvora i gradske sinagoge. Puste jutarnje ulice idealne su za šetnju gradom i upoznavanje znamenitosti Orenburga.

Просмотреть увеличенную карту

Pješački most „Europa-Azija" u Orenburgu. Fotografija iz slobodnih izvora.

Stari dio grada može se obići pješice. U Orenburgu je ostalo vrlo malo građevina iz vremena prije Oktobarske revolucije (iz 18. i 19. stoljeća). Četiri središnje ulice s kaldrmom koje su danas pješačke zone mogu ispričati cijelu povijest Orenburga: ljevaonica topova od crvene cigle, vile Ričkova i Timaševa građene od bijelog kamena u stilu ranog klasicizma, jednokatna zgrada vojne bolnice s prostranim parkom koji plamti u svim bojama jeseni. Ove građevine ostale su očuvane još iz 18. stoljeća, od samog osnutka grada.

Gipsani ukrasi i željezni trijemovi blistaju na jutarnjem suncu. Glavni dio povijesnog središta Orenburga čine građevine iz 19. stoljeća: tvrđava od cigle u kojoj se ranije nalazila stražarnica, a sada je tu smješten gradski muzej, zgrada Plemićke skupštine ukrašena bareljefima u stilu kasnog klasicizma, prelijepi karavan-saraj s osmerokutnom džamijom u obliku baškirske jurte.

Orenburg je multinacionalna sredina. U njemu živi 119 nacionalnosti, što je više nego u cijeloj Europi. U ovom gradu su zastupljene sve glavne svjetske religije. Orenburg ima više od 30 pravoslavnih crkava, obnovljenu rimokatoličku katedralu iz 19. stoljeća, 8 džamija, sinagogu sa sjedištem predstavnika glavnog rabinata Rusije, luteransku crkve pa čak i crkvu adventista sedmog dana (inače je u unutrašnjosti Rusije adventista vrlo malo).

Orenburg je građen prema Generalnom urbanističkom planu koji je odobrio imperator Petar Veliki i jedan je od prvih ruskih gradova koje su projektirali profesionalni arhitekti.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Orenburg je bio jedan od centara u koje je bila premještena industrijska oprema i cijele tvornice iz europskog dijela Rusije. Od tada se ovdje proizvode vojni avioni-lovci tipa „Jak" i balističke rakete. Poslije rata mnoge tvornice su promijenile namjenu i počele proizvoditi usisivače, inkubatore ili strojeve za preradu mesa. Ovi proizvodi su se prodavali u cijeloj zemlji. Ipak, Rusi će Orenburg uvijek najprije asocirati uz pjesmu o „Orenburškoj marami", tom skupocjenom, prepoznatljivom, svilenkastom i veoma toplom odjevnom predmetu od fine kozje dlake.

Slana i vrela okolina grada

Za mnoge turiste je okolina Orenburga zanimljivija nego sam grad. Na 70 kilometara od Orenburga nalazi se gradić Sol-Iljeck, koji leži na samoj granici s Kazahstanom. U Sol-Iljecku nalazi se najveće nalazište kamene soli na svijetu. Gradić je poznat i po svojim slanim i blatnim jezerima. Slana jezera ne zamrzavaju se ni u vrijeme najvećih hladnoća iako je ispod 2 do 3 metra dubine do samog dna cijele godine temperatura u minusu. Koncentracija soli u ovim jezerima slična je kao u Mrtvom moru: u njima nema živih organizama. Za razliku od slanih jezera, u blatnim je cijele godine temperatura vode visoka toliko da se na dubini preko 2 metra možete opeći. Sol-Iljeck su poznate toplice s ljekovitim blatom u koju preko cijele godine dolaze turisti iz Rusije i okolnih zemalja.

Nedaleko od Orenburga je i grad Orsk kroz koji prolazi geološka granica između Europe i Azije, tako da se povijesni centar grada nalazi u Aziji, a novi dio grada u Europi. Na rubu grada, na planini Polkovnik, vadi se nadaleko poznati raznobojni orski jaspis. U spektru ovog poludragog kamena nalaze se gotovo sve boje osim modroplave. Draguljarski proizvodi od orskog jaspisa mogu se vidjeti u Peterburškom Ermitažu, a ovim poludragim kamenom popločen je pod carske spavaće sobe u Moskovskom kremlju, te je njime ukrašena i moskovska metro stanica „Majakovski".

U selima Saraktaš i Želtoje, koja su od Orenburga udaljena 100 kilometara, izrađuju se poznate marame od fine kozje dlake. Možete kupiti marame tvorničke ili ručne izrade. Ljubitelji ekoturizma svakako trebaju posjetiti Orenburški rezervat prirode u kojem se Uralske planine, najstarije na svijetu, dodiruju s Ruskom ravnicom. Prevladavaju stepski pejzaži. Ovaj rezervat prirode možete posjetiti organizirano, s grupom turista, ili kao volonter.

Poznate ličnosti iz života Orenburga Emeljan Pugačov, donski kozak, vođa seljačke bune krajem 18. stoljeća koja je znatno utjecala na daljnji tijek ruske povijesti. Pugačov je Orenburg držao pod opsadom od 1773 do 1774. Aleksandar Puškin, jedan od najvećih ruskih pjesnika i pisaca, posjetio je Orenburg 1833. u potrazi za podacima o Pugačovljevoj buni. Nakon putovanja u Orenburg Puškin piše povijesni spis „Povijest Pugačova" i roman „Kapetanova kći", koji je kasnije preveden na mnoge jezike i više puta ekraniziran. Jurij Gagarin, prvi čovjek koji je poletio u svemir, vjerojatno je najpoznatiji stanovnik Orenburga u 20. stoljeću. Gagarin je s iznimnim uspjehom završio Prvu vojnu pilotsku školu „Vorošilov" u Orenburgu. Mstislav Rostropovič, sovjetski i ruski violončelist, pijanist i dirigent, po mišljenju mnogih najveći je violončelist u povijesti. Rostropovičeva obitelj u Orenburgu je živjela za vrijeme evakuacije 1941. Ovdje je preminuo i pokopan je Mstislavov otac, poznati sovjetski violončelist Leopold Rostropovič.