Ognjeni divovi daleke Kamčatke

U svoj ​​raznovrsnosti i bogatstvu ruskih krajolika posebno mjesto zauzima daleka i teško pristupačna Kamčatka, područje aktivnih vulkana. To je jedno do rijetkih mjesta na svijetu gdje relativno često možete vidjeti pravu erupciju vulkana i osjetiti vreo dah zemlje, često smrtonosan za sve živo.


Izvor: Ivan Dementijevski

Kako doći do Kamčatke

Do Kamčatke je najlakše stići zračnim putem. Od Moskve avionom se putuje oko 9 sati. Možete stići i vodenim putem, na primjer sa Sahalina ili iz Vladivostoka, ali to bi vam oduzelo previše vremena. Na Kamčatku ne možete doći vlakom. Na putu između Magadanske oblasti i Kamčatke nalaze se, naime, ogromni planinski lanci, kroz koje je gotovo nemoguće probiti željezničku prugu.

Ovamo smo doputovali na snimanje filma o preživljavanju u divljini. Grad Petropavlovsk- Kamčatski dočekao nas je s kišom. Vremenska razlika u odnosu na Moskvu je osam sati, pa naša tijela još uvijek spavaju, a treba nabaviti sve što je potrebno za odlazak u planine. Najvažnije je da izdržite budni do večeri i tek onda probate zaspati", savjetuje nam vodič. Za nekoliko dana ćete se naviknuti. Trebate svakako ponijeti i signalne baklje, ako naiđete na medvjeda. Nipošto nemojte bježati jer to vas neće spasiti!" Kiša je predvečer prestala padati i počeo je puhati blag vjetar, koji je donekle rastjerao maglu. Pred sam zalazak sunca u daljini su se mogli nazrijeti obrisi vulkana. Tek tada smo postali svjesni da se nalazimo u zemlji vulkana na samom rubu svijeta. Dugogodišnji san se ostvario!


Vulkani Muntovski i Goreli

Vulkan Muntovski je poznat po možda najgrandioznijim poljima fumarola (otvora na zemlji kroz koje izbijaju vulkanske pare i plinovi) na svijetu. Ovaj nezaboravan i veličanstven prizor treba vidjeti svojim očima! Čak i ako nebo pokrivaju gusti oblaci i sprema se pljusak, ogrnite kabanicu i krenite kroz blato i snijeg koji se ovdje mjestimično zadržava tijekom cijele godine. Nećete požaliti!

Dvanaest aktivnih vulkana Rusije
Najistočniji dio Rusije prepun je vulkana. Među njima je i najveći aktivni vulkan Euroazije. Predstavljamo dvanaest spektakularnih divova koji izbacuju Zemljinu unutrašnjost, mijenjaju izgled predjela i uzrokuju tsunamije.

Jedva primjetna staza vodi nas po obroncima vulkana. Nakon kratkotrajnog blagog uspona uz kanjon, već se osjeća specifičan miris koji podsjeća na pokvarena jaja. To vjetar u tragovima do nas donosi otrovni sumpor-dioksid, koji izbija iz dubine Zemljine utrobe. Posljednjih 50 metara strmog uspona i nailazimo na prvo polje fumarola. Prizor pred nama bez pretjerivanja podsjeća na sam pakao!

Pod nogama klokoću mali gejziri, iz ogromnih kratera tu i tamo šišteći izbija vrela para. Vjetar promjenjivog smjera povremeno na nas nanosi guste oblake otrovnih isparavanja. U takvom oblaku od plinova ne može se disati osim možda kroz neku tkaninu. Mi za to koristimo svoje kape jer nismo ponijeli zaštitne maske koje se obično koriste. Ako se nađete u velikom otrovnom oblaku iz kojeg vam treba mnogo vremena da se izvučete postoji opasnost od gušenja. Zato treba pažljivo pratiti kretanje vjetra i isparenja koja se skupljaju uokolo. Općenito šetnja preko polja fumarola je u najmanju ruku opasna. Treba biti maksimalno oprezan jer ako se samo spotaknete doslovno možete pasti u u pakao, to jest pardon, pod zemlju. Tim prije što su se takve stvari već događale.

Poslije svake zime polja fumarola na Muntovskom vulkanu izgledaju sasvim drugačije. Kada sam došao godinu dana kasnije, nisam prepoznao ovo mjesto. Egzotične maske planinskih duhova iz čijih je očnih duplji i čeljusti šišteći izbijala para nekamo su nestale. Čak mi se učinilo da plina koji izlazi iz zemlje ima manje. No pojavila su se velika jezera u kojima je klokotala uzavrela gusta tekućina. Događa se da tamo gdje ste se jedne godine sigurno šetali, već sljedeće godine na vas vreba smrtna opasnost.

Fotogalerija:
Mjesečev pejzaž na Kamčatki 

Nakon posjete Muntovskom vulkanu, uspon na vulkan Goreli najprije nam se učinio kao mirna, bezbrižna šetnja. Prohladan, svjež zrak i sunčano vrijeme su nas oraspoložili. Kada smo stigli do ruba kratera, ugledali smo dolje jezero po kojem plove komadi leda. Ovo divno jezero nalazi se odmah pored svog brata, jezera mineralne vode, od kojeg ga dijeli samo nizak nasip.

Zbog fotografskog eksperimenta na vrh vulkana smo se popeli tek predvečer, nadajući se da ćemo napraviti nekoliko snimaka vulkana pri zalasku sunca. No kada se hladna magla počela spuštati u užareni krater, iz njega je šišteći pokuljala ogromna količina otrovnih isparenja i mi smo se morali brzo evakuirati s tog mjesta.


Ključevski vulkan i rajon vulkana Tolbačik

Krajem 1960-ih SSSR se bavio osvajanjima svemira i jedan od važnih ciljeva bio je let na Mjesec. Pritom su u planu bila ne samo slijetanja na Mjesečevu površinu, nego i razna istraživanja za koja je trebalo izraditi lunarni modul. Nakon dugog razmišljanja, znanstvenici i istraživači zaključili se da površina Mjeseca najviše nalikuju na vulkanski teren i okrenuli su se Kamčatki. Pod velom najstrože tajne 1969. i 1970. u rajonu vulkana Tolbačik provedena su razna testiranja tehnologije koja se kasnije koristila na Mjesecu.


Izvor: Ivan Dementijevski

Osam najljepših ruskih parkova prirode
Kao zemlja koja obuhvaća više od osmine naseljenog kopna planete Rusija posjeduje neke od posljednjih zaista netaknutih prirodnih rezervata na svijetu. Do njih često nije lako niti doći ali upravo to čini ova kristalna jezera, čudesne zaljeve, opasne močvare i ledene tundre još privlačnijim.

Kada je naš džip, već po mraku, izašao iz šume na poljanu i mogli smo na pozadini crnog neba vidjeti ognjeni vrh, bilo nam je jasno da ćemo svo vrijeme koje imamo na raspolaganju provesti u podnožju Ključevskog vulkana. Nije nas brinulo što ćemo zbog toga morati promijeniti put koji smo planirali. Ova šutljiva vatrena planina prikovala je svu našu pažnju i uporno nas je opsjedala samo jedna misao - kako joj se što više približiti. Ujutro, nakon što smo proučili staze, zaključili smo da nekoliko kilometara dalje, mnogo bliže vulkanima postoji dobro mjesto za šatore pored malog jezera. Tamo smo se morali prebaciti vlastitim snagama.

Onog dana kada smo se utaborili, negdje poslije ručka, oglasio se Ključevski vulkan, a tutnjanje je ponekad bilo tako učestalo da se činilo kao da se negdje u blizini održavaju vojne vježbe. Ubrzo je naše šatore, zdjele, šalice i vilice pokrio tanak sloj pepela. Pepeo je prodirao posvuda, punio oči, škripao u zubima, dospijevao u hranu... A kada se u nebo podigao ogromni bijeli stup, pomislili smo da pred našim očima počinje nova faza erupcije. Tek nešto kasnije nam je postalo jasno da je potok lave dospio do ledenjaka.


Mrtva šuma

Fotogalerija:
Surfing na Kamčatki 

Točno s druge strane Tolbačika, ne tako daleko od mjesta gdje smo se utaborili, nalazi se mrtva šuma. To su ostaci one šume koja je stradala za vrijeme Velike erupcije Tolbačika.

To je jedinstveno i jezivo mjesto, posebno ako ga posjetite po oblačnom i tmurnom vremenu. Negdje usput naići ćete na repni dio helikoptera koji se tu srušio. Kažu da ovdje sloj pepela doseže i 7 metara i da će proći mnogo vremena prije nego što se tu ponovo pojavi biljni svijet. Mrtvu šumu čine vrhovi drveća koje je do pola pokriveno pepelom.