David Bowie, najmisteriozniji putnik na najdužoj željezničkoj magistrali

Transsibirska željeznica, koja povezuje Moskvu i Vladivostok, najduža je željeznička pruga na svijetu. Duga je više od devet tisuća kilometara. Uz Transsibirsku željeznicu, koju popularno zovu i „Transsib“, veže se mnogo raznih priča, filmova i legendi. Jedna legenda kaže kako je 1973. David Bowie stigao u Sovjetski Savez i proputovao Rusiju Transsibirskom željeznicom od Vladivostoka do Moskve.


David Bowie: „Sibir je na mene ostavio nevjerojatan dojam. Danima smo putovali kroz prekrasne šume, pored rijeka i preko širokih ravnica. Nisam ni sanjao da negdje na svijetu još postoji tako ogromna površina netaknute prirode". Izvor: quicheisinsane/Flickr

Priče o Bowieju odavno kruže Vladivostokom, ali su donedavno zvučale previše nevjerojatno da bi im vjerovali. Naime, vojna luka Vladivostok do 1992. je bila zatvorena za strance. To je stara legenda. Pričalo se da je Bowie s Iggy Popom u Vladivostoku svirao na ulici i čak ilegalno prelazio sovjetsko-kinesku granicu", objašnjava povjesničar Sergej Kornjilov, redovni član Ruskog geografskog društva, i dodaje: Dugo se vjerovalo da je to obična bajka, kao i mit o tome da je spomenik na središnjem trgu Vladivostoka posvećen objavljivanju prvog albuma grupe 'Pink Floyd' pod nazivom 'The Piper at the Gates of Dawn'" (spomenik prikazuje partizana s trubom u ruci).

Sibir je na mene ostavio nevjerojatan dojam. Danima smo putovali kroz prekrasne šume, kraj rijeka i preko širokih ravnica. Nisam ni sanjao da negdje na svijetu još postoji tako ogromna površina netaknute prirode.

David Bowie

No tada je novinar iz Vladivostoka Ruslan Vakulik pronašao dokaz za ovu legendu - objavljeno svjedočanstvo novinara novinske agencije United Press International" (UPI) Roberta Musela, koji je pratio Bowieja na putu kroz SSSR, te originalna Bowijeva pisma svojoj menadžerici za odnose s javnošću, Cherry Vanilli. Ti dokumenti pokazuju da je glazbenik u proljeće 1973. zaista vlakom proputovao cijelu Rusiju. Postoje i fotografije Davida Bowieja na Crvenom trgu u Moskvi, za koje se dugo smatralo da su foto-montaža. Odnosi između SSSR-a i SAD-a 1973. g. donekle su „zatoplili". Godinu dana ranije u Vladivostoku je održan poznati susret sovjetskog i američkog predsjednika Leonida Brežnjeva i Geralda Forda. Možda je tada i odnos prema strancima koji su željeli posjetiti SSSR postao nešto liberalniji. Bowie je tada imao turneju po Japanu, nakon čega se u Yokohami ukrcao na brod Feliks Deržinski" (koji je dobio ime po osnivaču sovjetske obavještajne službe). Na brodu je Bowie održao mali akustični koncert za putnike i ubrzo stigao do luke Nahodka blizu Vladivostoka. Nahodka nikada nije imala status zatvorenog grada" i zato je u regiji obavljala dio funkcija koje inače imaju glavni gradovi. Međunarodni događaji često su se održavali upravo u Nahodki. Ovaj grad je posjetio i poznati norveški istraživač i svjetski putnik Thor Heyerdahl, te mnogi drugi svjetski putnici.

Transsibirska željeznica, divovska arterija Rusije
Prije 122 godine u Vladivostoku je započela izgradnja Transsibirske željeznice, najduže željezničke pruge na svijetu. Ova magistrala povezuje 2 dijela svijeta, 12 oblasti i 87 gradova, a duga je 9288,2 km.

Priča se da je Bowie patio od aerofobije, što može objasniti njegov izbor broda, a zatim željeznice kao prijevoznog sredstva. Doduše, ne zna se gdje se točno Bowie ukrcao u vlak Vladivostok- Moskva". Grad Nahodka se ne nalazi na ovoj pruzi, pa je Bowie morao najprije otputovati ili do Vladivostoka ili do neke druge stanice. Mislim da je Bowie boravio u Vladivostoku, jer je u vlak ušao ili na željezničkoj stanici u Vladivostoku ili na prigradskoj stanici Ugoljna", pretpostavlja Sergej Kornjilov. Priča se da je na sebi imao srebrnasti mantil i crvene hlače, a kosu obojanu u neku drečavu boju..." Glazbenik se jasno izdvajao među sovjetskim građanima lučkog grada koji su bili uglavnom konzervativno odjeveni. No službeni dokumenti koji bi potvrdili Bowiejev boravak u Vladivostoku nisu pronađeni. Mnogi stanovnici i danas smatraju da se radi o mistifikaciji.

Citat iz Bowiejevog pisma: Sibir je na mene ostavio nevjerojatan dojam. Danima smo putovali kroz prekrasne šume, pored rijeka i preko širokih ravnica. Nisam ni sanjao da negdje na svijetu još postoji tako ogromna površina netaknute prirode." Iz Muselovih bilješki: Primijetili smo da su Sibirci vrlo prijateljski raspoloženi a da su ljudi sve mrzovoljniji što se više približavamo Moskvi".

Grafikon:
Transsibirska magistrala: povijest, ruta, ekonomski pokazatelji

Osim Bowieja, Transsibirskom željeznicom putovali su i mnogi drugi slavni putnici. U različitim epohama željezničku stanicu u Vladivostoku, tzv. Istočna vrata Transsiba", posjetili su bjelogardijski vođa admiral Kolčak, kao i predsjednici Vijetnama i Sjeverne Koreje Ho Ši Min i Kim Jong Il. Postoje svjedočanstva i o tome da je 1917. u staničnom restoranu u Vladivostoku ručao pisac Somerset Maugham, koji je u Rusiju došao kao britanski špijun. A 1994. jedan drugi pisac, Aleksandar Solženjicin, koji se nakon 20 godina provedenih u emigraciji u SAD-u, vratio u Rusiju, putovao je ovom prugom iz Vladivostoka u Moskvu.

Od Vladivostoka do ruskog glavnog grada vlak putuje gotovo tjedan dana i prolazi kroz sedam vremenskih zona. Prvih nekoliko dana vlak rijetko nailazi na veće gradove. Tek zapadno od Urala počinju više ili manje gusto naseljeni krajevi. Turisti za putovanje od Moskve do Vladivostoka kao prijevozno sredstvo često biraju vlak, kako bi izbliza doživjeli nepregledne predjele kroz koje putuju, umjesto da ih gledaju kroz prozor aviona. U Moskvu se ipak obično vraćaju avionom, jer im tjedan dana provedenih u ruskom vlaku obično bude sasvim dovoljno da zadovolje svoju glad za avanturizmom.