Rusija na 50 stupnjeva Celzijusa

Stepe na karti Euroazije zauzimaju ogroman teritorij. Travnate ravnice prostiru se od kineske Mandžurije sve do delte Dunava. U drevna vrijemena čitavo to područje nazivalo se Ujedinjena stepa. Tuda je nekada prolazio Veliki put svile. Stepe su nastanjivali Skiti, Huni, Mongoli i mnogi drugi nomadski narodi. Oni su povijesti podarili imena osnivača mongolske imperije Džingis-kana i velikog osvajača Tamerlana. Novinar Ruskog vjesnika otisnuo se na putovanje po Astrahanskoj oblasti, tj. po jednom djeliću Velike stepe u kojem još uvijek žive potomci drevnih osvajača.

Просмотреть увеличенную карту

Stepe se protežu cijelim teritorijem Astrahanske oblasti duž lijeve obale Volge, sve do njezinog ušća u Kaspijsko more. Ljeti su te ravnice spaljene suncem i ne vidi im se kraj na horizontu, samo ponegdje se mogu sresti pješčani brežuljci. Najveći među njima visok je 20 m i zove se Veliki Brat. Ljeti ovdje temperatura dostiže 50 stupnjeva Celzijusa.

Stočarstvo je oduvijek bilo glavno zanimanje nomada. U Astrahanskoj oblasti ono se održalo do danas, no način života više nije nomadski. U izoliranim pastirskim naseljima bez vode i struje uzgajaju se ovce, krave, plemenski konji i deve. Ovdašnji stanovnici s pravom se ponose svojim „stepskim lađama“, jer one se ubrajaju u najkrupnije dvogrbe deve na svijetu. One se i danas, kao i tisućama godina dosad, koriste za prijevoz tereta. U stepama žive potomci nomada: Kalmici, Kazasi, Nogajci i Turkmeni. Osim njih na astrahanskom području žive Rusi i kozaci, koji u ovoj regiji čine većinsko stanovništvo.

Deve s juga Rusije ubrajaju se u najkrupnije dvogrbe deve na svijetu. Izvor: Lori / Legion Media

U astrahanskoj stepi mogu se susresti čobani koji jašu na velikim kabardinskim konjima i od jednog do drugog pašnjaka prate stada od po nekoliko tisuća ovaca. Putnik u stepi može naići i na divlje deve, na krda konja i sajga antilopa, ali i na i čopore stepskih vukova. Vukovi nanose prilično veliku štetu stočarstvu, pa je njihov odstrel dozvoljen tijekom cijele godine. To ne predstavlja opasnost za putnike, jer se vučji čopori uglavnom nalaze daleko od ljudi.

„Sveta gora“

Astrahanska stepa ima i svoju „veliku tajnu“. To je „Sveto“ brdo Bogdo, jedino uzvišenje u Astrahanskoj oblasti. Brdo ima karakterističnu crvenu boju, prošarano je mnogobrojnim špiljama, pukotinama i grebenima. Po drevnoj legendi, dva budistička hodočasnika ispustila su na ovom mjestu kamen koji su na leđima nosili iz planine Tian Shan, i taj kamen zauvijek je ostao sveto mjesto za budiste iz cijelog svijeta.

Sveto crveno brdo Bogdo jedino je uzvišenje u Astrahanskoj oblasti. Ovo brdo predstavlja sveto mjesto za budiste iz cijelog svijeta. Izvor: Kultura.rf

Znanstveno objašnjenje glasi da je za nastanak ovog brda usred nepreglednih ravnica odgovorna sol. To je zapravo monolit kamene soli. Sol je lakša od stijena koje je pokrivaju i zato se postepeno podiže uvis, podižući na površinu zemlje vrlo stare slojeve, formirane prije oko 250 milijuna godina.

Bogdo je pravi muzej pod otvorenim nebom. Još 1845. ovdje su pronađeni prvi okamenjeni ostaci drevnih vodozemaca, pa čak i morskih pasa. Čitavo područje sada ima status „Bogdinsko-Baskunčačkog rezervata“.

Sol čista kao Budine suze Jezero Baskunčak u Astrahanskoj oblasti jedno je od najslanijih na svijetu. Ispod njega nalaze se kilometri slojeva soli koji se sami obnavljaju. Baskunčak može hraniti ljude još mnogo tisućljeća.

... I „mrtvo more“

Druga riječ u nazivu rezervata se odnosi na slano jezero Baskunčak u podnožju brda. Sol u ovom jezeru je izuzetno čista (99.8% NaCl) i danas se odavde vadi 1,5 milijuna tona soli godišnje, što je 80% ukupne eksploatacije soli u Rusiji.

Sol je sa ovog mjesta vađena još u vrijeme Velikog puta svile.

U prošlom stoljeću su za prijevoz soli korištene deve, a danas je posebno u tu svrhu izgrađena Baskunčačka pruga.

Ovdašnji stanovnici vjeruju da je Buddha jednom došao na brdo Bogdo da bi oplakao hodočasnike koji su ispustili sveti kamen, i od njegovih suza se u podnožju brda napravilo jezero.

Baskunčačka sol je ljekovita. Na obali jezera nalazi se lječilište. Ljudi dolaze ovamo kupati se u jezeru i udisati zrak bogat bromom i fitoncidom. Sloj soli na dnu jezera debeo je 6 km, a jezero se zove i „drugo Mrtvo more“ zbog ljekovitih svojstava i mogućnosti da drži na površini čak i dobro uhranjene turiste.

Raketni poligon

U astrahanskoj stepi testirana je prva balistička raketa u SSSR-u. Izvor: Mil.ru

Prva balistička raketa u Sovjetskom Savezu je testirana u astrahanskoj stepi, na poligonu Kapustin Jar. Bila je to poznata  V-2, koju su Rusi zaplijenili od Nijemaca. Ova pustinja je nešto kasnije vidjela lansiranja satelita i osjetila eksplozije nuklearnih bombi, bombardiranja i raketiranja iz mnogih aviona i helikoptera, kao i teške gusjenice stotina oklopnih vozila. Nedaleko od Kapustinog Jara nalazi se zatvoreni grad Znamensk (ranije se zvao Kapustin Jar-1). Ljubiteljima ekstremnog turizma lokalne turističke agencije nude specijalnu ekskurziju na bivši sovjetski poligon.

Video: Horda dobitnica najviše nagrada Nike

 
... I prijestolnica Zlatne Horde

Sedam stoljeća prije pojave tenkova Batu-kan, Džingis-kanov unuk, pokorio je pola Europe, a 1242.  vratio se sa zapadnog pohoda i ostao na Volgi, osnovavši na njenoj obali grad Saraj, prijestolnicu Zlatne Horde (80 km sjeverno od današnjeg Astrahana). Grad je razoren 1395. za vrijeme najezde velikog srednjoazijskoga vojskovođe Tamerlana, a njegove ruševine ostale su pod zemljom do 18. stoljeća, kada su znanstvenici počeli proučavati ovaj jedinstveni spomenik, koji svakako treba obići kada ste ovdje. Za snimanje ruskog filma Horda (2012.) izgrađene su dekoracije koje dočaravaju atmosferu drevne prijestolnice. Na molbu stanovnika ovog kraja dekoracije nisu uklonjene po završetku snimanja, tako da „kulise“ grada Saraja danas predstavljaju turističku atrakciju.

Suvremena rekonstrukcija Saraja, glavnog Zlatne Horde. Izvor: Lori / Legion Media

Što vrijedi kupiti u Astrahanskoj oblasti?

Obale Volge omiljeno su područje ribolovaca iz cijele zemlje. Ovdje se mogu uloviti trofejni primjerci soma, šarana, bolena i grgeča. Ako ne budete u prilici loviti ribu na Volgi, obavezno kupite ovdašnju sušenu i svježu ribu. Astrahanski kraj je slavan i po svojim lubenicama, čija cijena u sezoni (kolovoz-rujan) padne i na 4 rublje za kilogram. U istom razdoblju na delti Volge možete promatrati kako cvjetaju lotosi.

Kako doći tamo?

Do Astrahana ili Volgograda može se doći vlakom, avionom (najniža cijena 5000 rublji), automobilom (1400/970 km) ili turističkim brodom. Stepom nije lako putovati pješke, pa će vam biti potreban konj, kao i tisućama godina dosad, a u ovom slučaju će to biti „željezni“ konj koji može savladati sve prepreke. U većim gradovima postoje rent a car agencije, a organiziraju se i jednodnevni izleti.

Kompleksne turističke rute po jugu Rusije (poput ove) uglavnom ne podrazumijevaju odlazak u astrahanske stepe. Stoga je bolje naručiti posebnu ekskurziju po astrahanskim stepama (na primjer, agencija SagaTours već organizirala slične ekskurzije za strane državljane, a najniža cijena posjeta stepama sa svim navedenim destinacijama, uključujući i stanovanje u nomadskoj jurti, iznosi svega 300 eura).