Moskovski kremlj, centar ruskog vremena i prostora

25 prizora Moskovskog Kremlja. Cijela povijest Rusije, otjelotvorena u spomenicima različitih epoha, krije se u tim zidinama od opeke. Iz srednjeg vijeka ostao je „Car top“, iz vremena Petra Velikog potječe Oružejna palača, a iz sovjetskog razdoblja Kongresna dvorana i Mauzolej. Fotografije portala Ministarstva kulture RF, kultura.rf

U Uspenskom hramu Moskovskog kremlja okrunjeni su svi ruski carevi od Ivana IV. do Nikolaja II. Ovdje se iz stoljeća u stoljeće umnožavaju riznice dragocjenosti i oružja. Odavde je grad u plamenu promatrao Napoleon, koji je zamalo pobijedio u Domovinskom ratu 1812. Unatoč svim požarima i ratovima Moskovski kremlj uvijek je bio i ostao centar državne moći i najznačajnija ruska građevina. Svako stoljeće ostavilo je svoj pečat na Kremlju, još od vremena Jurija Dolgorukog i Dmitrija Donskog. Iz Srednjeg vijeka, npr., ostao je „Car top“, iz vremena Petra Velikog potječe Oružejna palača, a iz sovjetskog razdoblja Kongresna dvorana i Mauzolej. Cijela povijest Rusije, otjelotvorena u spomenicima različitih epoha, krije se u tim zidinama od opeke.

Povijest samog Kremlja počela je u 12. stoljeću, kada je pleme Kriviča izgradilo na Borovickom brdu malu drvenu tvrđavu. Utvrđenje je više puta gorjelo i bilo obnavljano, i stalno je bilo na putu neprijateljskih najezdi. Najprije je bilo od drveta, zatim od bijelog kamena, da bi tek krajem 15. stoljeća uz pomoć talijanskih graditelja zadobilo izgled na koji smo navikli. Car Ivan III. opasao je tvrđavu zidinama i podigao zdanja koja su i predodredila sadašnji izgled Kremlja: palaču Granovitaja i tri hrama: Uspenski, Blagoveštenski i Arhangelski. Tada je izgrađeno i 20 kula koje su čuvale grad.

Ivan III. raščistio je teren oko Kremlja - uklonio uboge drvene kućerke i naredio da se na mjestu obrambenog rova ​​izgradi trg. Taj trg nije odmah postao "Crven". Najprije je to bila obična tržnica, koja je nikla sama od sebe na praznom trgu. Zbog opasnosti od požara nije bilo dozvoljena ikakva gradnja od drveta, pa je bila dozvoljena samo prodaja robe iz ruke u ruku i na lakim tezgama. U to doba ovo je mjesto dobilo naziv Torg (od riječi "torgovat'" - trgovati).

Naziv Crveni trg nije nastao zbog boje kremaljskih zidina, nego zbog neobične ljepote (na ruskom „Krasnaja Plošad'“, izvorno značenje: „krasni“ ili “divni“ trg), a prvi ga je tako nazvao car Aleksej Mihajlovič. Tada trg još uvijek nije bio popločan. Pa ipak, i uz sve mjere opreza, trg je do početka 19. stoljeća stalno gorio, zbog čega je dobio još jedan naziv: „Požar“.

Trg se gotovo sasvim prestao se mijenjati otkako se za izgradnju počeo koristiti kamen. Od toga doba iz godine u godinu otkucava sat na Spaskoj kuli, svjetlucaju dragulji u polutami Dijamantnog fonda, a praznicima se na trgu održavaju proslave. Dugo bi se mogao opisivati ​​svaki kulturno-povijesni spomenik u Kremlju i oko njega, ali bolje je ugledati se na Mihaila Jurjeviča Ljermontova, koji još kao junker husarskog puka u svome dijelu „Panorama Moskve“ piše: „Ne, nije moguće opisati ni Kremlj, ni njegove nazubljene zidine, ni tamne njegove prolaze, ni predivne dvorce... To treba vidjeti, samo vidjeti... Treba osjetiti sve što oni govore srcu i mislima!“

Kremlj kao mjesto stanovanja

Moskovski Kremlj je, prije nego što će postati muzej, dugo bio mjesto stanovanja. Posljednji stanari napustili su ga tek 1961.

Stanovništvo je napustilo Kremlj već u 11. i 12. stoljeću, kada su se obrtnici i trgovci premjestili u gradić izvan kremaljskih zidina. Službeno je Kremlj postao rezidencija moskovskih knezova tek u drugoj polovici 13. stoljeća i u početku u njemu nisu živjeli samo uglednici.

Sokoli u službi Kremlja: od careva do 21. stoljeća

Ulazak u tvrđavu bio je slobodan sve do uspostave sovjetske vlasti. Posljednji ruski carevi nisu često svraćali u moskovsku rezidenciju (jer je od vremena Petra Velikog prijestolnica Rusije bio Sankt-Peterburg) i zato je bilo moguće uzeti besplatnu kartu i prošetati se čak i po kremaljskim dvorcima.

Nakon Oktobarske revolucije iz Kremlja su iseljeni svi monasi i crkvena lica, srušeni su manastiri Čudov i Voznesenjski, a na teritoriju tvrđave zajedno s Lenjinom nastanili su se članovi najviše partijske nomenklature, njihove obitelji, osiguranje i vojna lica. Osim dvoraca nove stanare su dobile i Kremaljske kule, hramovi, pa čak i zvonik Ivana Velikog. Najpoznatiji stanari Kremlja u sovjetsko doba bili su Staljin, Trocki, Dzeržinski i drugi.

Svi stanari nakon naredbe Nikite Hruščova iz 1955. polako su se počeli iseljavati, a sam Kremlj ponovno je otvoren za posjetitelje.

Što obavezno treba uraditi pri posjeti Kremlju