Duh drvene Rusije

Muzej "Vitoslavlici" kod Velikog Novgoroda. Izvor: ITAR-TASS

Muzej "Vitoslavlici" kod Velikog Novgoroda. Izvor: ITAR-TASS

Stare drvene crkve jedan su od simbola Rusije. Osim ljepote, drvo im daje određenu krhkost i ranjivost, posebno ako znamo da je njihov najpoznatiji zavičaj - ruski Sjever. Predstavljamo vodič kroz bisere ove crkvene arhitekture.

Drvene crkve ubrajaju se u pojave koje stranci doživljavaju tipičnima za Rusiju. Mihail Milčik, zamjenik direktora Znanstveno-istraživačkog instituta za obnovu spomenika povijesti i kulture u Sankt-Peterburgu, drvenu arhitekturu naziva "najoriginalnijim i najjedinstvenijim dijelom ruskog kulturnog nasljeđa".

Onima koji žele vidjeti stare drvene crkve na udaljenim mjestima i u njihovom prirodnom okruženju Richard Davis - autor knjige "Drvene crkve: putovanje po ruskom Sjeveru (Bijelo more)" - predlaže da odsjednu u nekom od sjevernih gradova: Arhangelsku, Kargopolju ili Onjegi.

Davis piše kako u Kargopolju neprestano raste broj hotela i turističkih agencija koje nude i najam vozila, te se tako može obići i teško dostupne crkve i sela navedena u njegovoj knjizi.

On također preporučuje Petrozavodsk kao polazno mjesto za obilazak prekrasnih crkvi u Kižiju. Poznati ruski slikar Ivan Bilibin piše: "Nikada nisam vidio takvu arhitektonsku imaginaciju kao u Kižiju... Zaista imate dojam kao da ulazite u neko kraljevstvo iz bajke."


Kargopolj je jedna od najboljih polaznih točaka za obilazak drvene arhitekture ruskog Sjevera. Izvor: Lori / Legion Media

Mnoge crkve koje je Davis fotografirao grupirane su oko obale Bijelog mora ili niz obale rijeka Dvine i Onjege. Ipak, lakše je doći do nekog muzeja drvene arhitekture. Milčik smatra kako ti muzeji imaju važnu ulogu u popularizaciji narodne kulture ali da zapravo više predstavljaju "podsjetnik na ono što smo izgubili".

Davis se slaže da ovi muzeji ukazuju na sve reprezentativne građevine koje treba restaurirati, i preporučuje zbirku "Mali Koreli" blizu Arhangelska. Vaznesenjska crkva s pet kupola i ostali biseri arhitekture 17. stoljeća ovdje su pronašli novi slikoviti dom, iako su donekle izgubili na autentičnosti.

Muzej "Vitoslavlici" kod Velikog Novgoroda predstavlja još jednu izvanrednu zbirku smještenu u odgovarajuću sredinu. Obnovljene drvene građevine iz cijele regije postavljene su niz močvarne obale rijeke Volhov.

Postoje slični muzeji u Suzdalju i kod Vologde, u selu Semjonkovo, do kojeg se iz grada stiže kraćom vožnjom taksijem. Etnološko-arhitektonski muzej čuva primjerke drvenih građevina koje su nastale u prošla dva stoljeća, objašnjenja na stranim jezicima, kao i slikoviti Muzej maslaca. Oba muzeja okružena su cvjetnim livadama na kojima pasu konji.


Semjonkovo, odlična polazišna točka za putovanje vremeplovom u staru Rusiju. Izvor: Lori / Legion Media

Predivan šumovit brdski park u Kolomenskom, samo dvadeset minuta vožnje udaljen od centra Moskve, ima vlastiti muzej drvenih crkvi i malih kula s palisadnim ogradama. Posebno je lijepa drvena crkva Sv. Georgija s tri kupole iz 17. stoljeća, izvorno sagrađena na obali male pritoke rijeke Dvine. Umjetnik Ivan Glazunov zaslužan je za obnovu trošne crkve i njeno izmještanje na novu lokaciju.

Drvena crkva sv. Nikole koja je i u funkciji nalazi se u "kremlju" smještenom na Izmailovskoj otvorenoj tržnici u istočnoj Moskvi. Nijedan efekt koji treba doprinijeti bajkovitoj atmosferi ovdje nije autentičan. Crkva je izgrađena prije 15 godina od betonskih elemenata obloženih drvetom, ali i unatoč tome ostavlja snažan dojam i odlično je mjesto za kupovinu suvenira. Osim toga, na obližnjem otoku nalaze se ostaci iz carskog vremena, koji se mogu vidjeti s vidikovca ove crkve.

Crkva sv. Tihona, u parku "Sokoljniki" u sjevernoj Moskvi, iznimno je bogata dekorativnim elementima i također služi kao vjerski objekt. Ima zanimljivu povijest, a i samo mjesto na kojem se nalazi privlačno je posjetiteljima. Današnja građevina rekonstrukcija je objekta iz 19. stoljeća, ali njene keramičke peći na drva i obojene klupe odaju dojam da je starija no što jest. "Sokoljniki" su bili carski sokolari, i jedna legenda govori da je baš jedan od njih podigao ovu crkvu.

Još jedan skriveni dragulj u sjevernim rajonima Moskve crkva je Sv. Georgija, blizu stanice metroa "Vojkovska". Ova posjećena crkva izgrađena je 1997. u stilu hramova ruskog sjevera. Na njoj se nalazi pet tradicionalnih kosih krovova s kupolama i zvonik, a koriste je stanovnici gusto naseljenog rajona Koptev. (Do nje se stiže tramvajem 23, od stanice metroa "Vojkovska" do tržnice.)

Na drugoj strani Timirjazevske šume, blizu stanice metroa "Timirjazevska", nalazi se drvena crkva sv. Nikole. Podignuta po projektu Fjodora Šehtelja, velikog arhitekta art nouveau stila. Prvobitna crkva posvećena je 1916., u vremenu koje nije bilo naklonjeno vjerskim građevinama.


Mali Koreli, muzej drvene arhitekture Sjevera i "podsjetnik na ono što smo izgubili". Izvor: ITAR-TASS

Mnogi moskovski manastiri zadivljujuće ljepote posjeduju drvene kapele, često jednostavne konstrukcije, podignute na izvorima. Jedna takva građevina dio je slikovite grupacije u selu Kosino, istočno od Moskve. Drvena kapela sv. Tihona ne izdvaja se posebno, ali ugođaj u zatvorenom vrtu na obali Bijelog jezera čini je vrijednom posjeta. (Do nje se dolazi autobusom od stanice metroa "Vihino", a zatim pješice stazom koja ide pokraj jezera.)

Ako zanemarite buku koja dopire s prometnice moskovskog "prstena" (MKAD-a, velikog kružnog puta dugog 100 kilometara koji okružuje Moskvu), predgrađa poput Kosina mogu vam donekle dočarati sliku života na selu. No ako želite pravi seoski mir, valja vam produžiti nešto dalje. Za jednodnevnog izleta izvan Moskve možete osjetiti atmosferu Meliha, mjesta na kojem je Anton Čehov imao svoju daču (vikendicu na selu). Do obnovljene drvene crkve u selu možete stići kratkom šetnjom od njegove dače, stazom koja vodi pokraj dobro održavanih vrtova s kućicama.

Ljepota i inspirativnost drvenih crkvi, starih ili novih, trebale bi također podsjetiti na mnoga arhitektonska blaga Rusije kojima prijeti nestanak. Na ovoj "stranici ruske i svjetske kulturne baštine koja nestaje" Milčik nabraja crkve koje više ne postoje, kao i one kojima prijeti ista sudbina, i postavlja pitanje: "Hoće li biti spašene na vrijeme?".