Volgograd, grad Staljingradske bitke

Volgograd slovi za „najsovjetskiji” grad u Rusiji. Za to postoje i dobri razlozi. Na prvom mjestu njegova je herojska i domoljubna prošlost. Budući da se u cijelom svijetu proslavio kao Staljingrad, ovaj grad je i danas poznat po spomenicima posvećenim braniteljima grada, poput kompleksa na Mamajevom kurganu i panorame „Staljingradska bitka”. Drugi razlog je činjenica da je grad nakon rata ponovno podignut iz pepela i zato gotovo cijeli centar grada  predstavlja jasan primjer staljinističkog imperijalističkog stila u arhitekturi.

Proslava 70-godišnjice Staljingradske bitke je u potpunosti obilježila ovu godinu u životu grada. Tijekom cijele 2013. održavaju se izložbe, razne priredbe i događaji posvećeni godišnjici.

Jedan od najvažnijih simbola Volgograda je Muzej-panorama „Staljingradska bitka” (Ulica maršala Čujkova 47). Osim grandioznog panoramskog prikaza same bitke, muzej sadrži najpotpuniju kolekciju dokumenata i predmeta vezanih uz Staljingradsku bitku. U Trijumfalnoj dvorani izložene su originalne zastave svih većih i manjih vojnih formacija koje su sudjelovale u sukobu. Zanimljiva je i zbirka darova koje su gradu poklonili posjetitelji iz cijelog svijeta u znak štovanja prema herojstvu njegovih branitelja. Među darovima su i dvije brončane figure, replike poznatih Rodinovih skulptura „Poljubac” i „Vjernost”, koje je izradio sam umjetnik. Tu je i mač britanskog kralja Georgea VI, koji su građani dobili 1943. povodom proslave ove velike pobjede.

Povodom 70-godišnjice Staljingradske bitke u Muzeju-panorami otvorena je izložba „Jedna pobjeda za sve”. Izložba je emotivna na jednostavan način i zbog toga vrlo zanimljiva. Izloženi su samo originalni predmeti - uniforme i oružje, trofeji i predmeti iz svakodnevne upotrebe, dokumenti i pisma branitelja grada, ljudi različitih zvanja, profesija i nacionalnosti.

Nedaleko od Muzeja-panorame nalazi se poznata Kuća Pavlova (Sovjetska ulica 39). Ona je poznata po tome što ju je tijekom 58 dana branila šačica boraca. Bilo ih je ukupno 25, ali u kući istovremeno nikad više od 15. Ova trokatnica nalazila se na uzvisini i osvajanje te kuće bilo je strateški značajno i za Nijemce i za Ruse. U tim zastrašujućim danima u kući se rodila djevojčica Zina. Zinaida Petrovna Seleznjova, vršnjakinja Staljingradske bitke, i danas živi u Volgogradu. Kuća Pavlova je i danas stambena zgrada u kojoj žive obični stanovnici Volgograda, iako je, kao dio arhitektonskog ansambla Lenjinovog trga, ukrašena prigodnim bareljefima.

Kako bi se doživjela sva veličanstvenost, gorčina, bol i ponos vezani uz ovim mjestom, na Mamajev kurgan (Ulica maršala Čujkova br. 47) valja se popeti pješice. To je zaista izuzetan spomen-kompleks, koji se može „listati” kao knjiga. Svaka njegova „stranica“ je neponovljiva, od aleje među topolama i Trga boraca na život i smrt, zidova-ruševina i Jezera suza, Panteona slave i Majke koja oplakuje poginule. I, kao vrhunac, Majka Domovina, postavljena na mjesto s veličanstvenim pogledom na grad i prostranstva preko Volge.

Ne treba zaboraviti da je Mamajev kurgan istovremeno i nekropola. U Velikoj grobnici (neposredno ispod spomenika Majci Domovini) i Maloj zajedničkoj grobnici pokopano je 36 tisuća sovjetskih vojnika. U tijeku obnavljanja grada posmrtni ostaci donošeni su ovamo iz svih dijelova grada. Imena mnogih poginulih otkrivena su tek nedavno. Na Ratničkom memorijalnom groblju Mamajevog kurgana postavljena je 2. veljače spomen-ploča s imenima 17 tisuća branitelja Staljingrada. Njihova imena otkrivena su pomnim istraživanjem koje je trajalo posljednjih deset godina.

Budući da je Mamajev kurgan mjesto na kojem počivaju desetine tisuća poginulih vojnika, početkom ovog stoljeća ovdje je podignut još jedan spomenik, pravoslavna crkva Svih Svetih.

To su najveće svetinje u Volgogradu. No čitav centar obnovljenog grada predstavlja spomenik njegovim braniteljima i njegovim obnoviteljima. Ako prošetate ulicama možda ćete primijetiti  da u Volgogradu i obično drvo ili ulična lampa mogu biti spomenik. Jedna lampa koja je preživjela Staljingradsku bitku, oštećena krhotinama granata, nalazi se na trgu kod željezničke stanice, pored Memorijalno-povijesnog muzeja (Ulica Gogolja 10). I drvo-spomenik također je tu. To je topola u Aleji Heroja, koja raste ravno iz pločnika i pomalo narušava perspektivu. Iako ovo drvo očito predstavlja „smetnju”, nitko se još nije usudio da ga sruši. To je, naime, jedino drvo koje je preživjelo Staljingradsku bitku. U spaljenom, do temelja srušenom gradu nije ostalo drugog zelenila.

Možda upravo zbog toga stanovnici Volgograda toliko vole zelenilo. Aleja heroja na obali rijeke je zapravo je dio parka. A Lenjinov prospekt, glavna ulica u Volgogradu, uopće nije prospekt (duga i široka ulica), nego bulevar (ulica sa širokom alejom u sredini). Naime, po sredini Lenjinovog prospekta, odvajajući dva prometna toka, pruža se široka staza za pješake obrubljena drvoredima.  

U proljeće je grad sav u cvatu. Prvo procvjetaju marelice, koje rastu po ulicama i u dvorištima i koje su za Volgograd karakteristične kao trešnjino drvo za Japan. Zatim cvjetaju jorgovan i akacija, katalpa i kesten. Tada je najljepše prošetati se Ulicom mira. To je ulica koja je prva izgrađena nakon bitke i tako je dobila svoje ime.