Miris ruske ekonomije - naftni turizam u Sibiru

Industrijskim cestama Samotlora voze kamioni, oko njih ritmično kimaju dizalice, gore plinske buktinje i dime se dimnjaci. Fotografija iz slobodnih izvora.

Industrijskim cestama Samotlora voze kamioni, oko njih ritmično kimaju dizalice, gore plinske buktinje i dime se dimnjaci. Fotografija iz slobodnih izvora.

Hanti-Mansijski autonomni okrug, oblast u zapadnom Sibiru bogat naftom, postaje sve popularnija meta za „naftne turiste“, ljude koji uživo žele osjetiti snagu ruske energetike - moćne strojeve, plinske buktinje koje osvjetljavaju snježne sjeverne noći i naftna jezera koja izgledaju poput divovskih ljudskih srca.

U Hanti-Mansijskom autonomnom okrugu, drugog imena Jugra, u kojem se nalaze bogata nalazišta nafte, sve popularnije su tzv. „naftne ture“. Naftne turističke rute polaze iz najvećih gradova u okrugu, Surguta, Nižnjevartovska, Njeftejuganska i Hanti-Mansijska.

Naftne ture obuhvaćaju posjet tvrtkama za proizvodnju nafte najvećih ruskih kompanija („Surgutnjeftegaz“, „Rosnjeft“ i „Lukoil“), obilazak naftnih nalazišta, kao i kratki tečaj u školi za obrazovanje radnika na bušotinama. Turistima se na obuci predstavlja naftna industrija, demonstrira proces dobivanja „crnog zlata“ i pružaju zanimljive informacije o osvajanju Sibira. Nakon što prođu „obuku“, imaju priliku uključiti pumpu ili prekidač s polugom. Osim toga, turisti mogu sudjelovati u raznim radionicama, ručati s naftašima, pa i nabaviti tematske suvenire, na primjer bočicu prave nafte. 



Hanti-Mansijski autonomni okrug proizvodi 7% ukupne trenutne proizvodnje nafte u svijetu.

Grad Hanti-Mansijsk. Snježna površina koja se proteže do horizonta, neprozirna sjeverna noć i veličanstvena plinska buktinja koja ovaj mrkli mrak rastjeruje plamenim jezicima.

„Znaš li koje je boje Jugra iz svemira? Crvene“, prepričavaju nam lokalni novinari. „A takva je zbog buktinja koje je neprestano obasjavaju. Sagorjele su već svu atmosferu...“

Cijelim Hanti-Mansijskim autonomnim okrugom gori na stotine ovakvih buktinja. Na bušotinama se, naime, spaljuje prirodni plin koji iz zemlje izlazi zajedno s naftom. Ovaj proces temelji se na principu rada običnog plinskog plamenika - kako se plin ne bi nakupio i izazvao eksploziju, on treba neprekidno sagorijevati. Logično bi, naravno, bilo da se taj plin prikuplja i prodaje, ali zasad je proces odvajanja i pročišćavanja skuplji od samog plina. Zbog toga potencijalna zarada doslovno „odlijeće kroz dimnjak“. Prizor je pri tome neobičan i veličanstven.

Škola za radnike na bušotinama

Na poligonu škole za obrazovanje radnika na bušotinama kompanije TNK-VR u Nižnjevartovsku nalazi se sve potrebno - od divovske osnovne konstrukcije za eksploataciju nafte, teške oko 1000 tona, do pumpi, specijalnih dizalica i cijevi naftovoda. Svi mehanizmi koji se tu nalaze su „u funkciji“ i može se vidjeti kako rade.

Prema podacima lokalnih turističkih agencija, u posljednjih 10 godina interes za „naftne ture“ povećao se dvadeset puta. Prosječna cijena jednodnevne ture je oko tisuću rubalja po osobi (oko 25 eura), dok su dvodnevne ture nešto skuplje.

„Izrada bušotine može trajati od dva tjedna do godine dana. To ovisi o dubini nalazišta nafte i drugih faktora. Kod nas u Jugri radi se o dubini od oko 2,5 kilometra. Kako se ne bi pravilo nekoliko bušotina i svaki put pri tom pomicala osnovna konstrukcija, često se buši ukoso“, ukratko nam je opisao proces izrade bušotine jedan od suradnika škole.

Sama škola nije turistički objekt nego prava škola, obrazovna ustanova za buduće i sadašnje radnike na naftnim bušotinama. Prvi ovdje uče osnove svoje buduće profesije, drugi se usavršavaju. Poligon je mjesto za održavanje praktičnih vježbi, ono što je za kemičare laboratorij. Pristupiti poligonu ne može svatko. Ipak, Hanti-Mansijski autonomni okrug počeo je razvijati egzotični oblik naftnog turizma i u okviru specijalne ture posjetitelji mogu posjetiti i ove inače nepristupačne objekte.


Na bušotinama se spaljuje prirodni plin koji iz zemlje izlazi zajedno s naftom. Njegova eksploatacija u sadašnjim uvjetima bila bi naprosto preskupa. Izvor: strana.ru.

„U svijetu odavno postoji ovakva vrsta turizma. Mi u Jugri prvi smo počeli organizirati naftne ture, već 1999. godine. Danas takva tura traje oko pola dana. Najprije dođemo u školu za radnike na naftnim bušotinama, zatim idemo na naftno jezero Samotlor, u jedan od njihovih laboratorija. Tamo posjetitelji mogu vidjeti kako se nafta odvaja od vode“, objasnio je Vasilij Sočilin, zamjenik direktora velike nižnjevartovske turističke agencije. Njegova tvrtka zasada je jedina u Rusiji koja je spremna otkriti posjetiteljima inače zatvoren svijet naftne industrije.

„Ako grupa turista želi posjetiti ovakav laboratorij, obilazak je potrebno zakazati najmanje mjesec dana unaprijed“, nastavlja Vasilij Sočilin. „Turu ne vodi vodič, nego stručnjak iz naftne profesije. On objašnjava o kakvim se cisternama radi, gdje se koji proces odvija u određenom trenutku - odvajanje nafte od vode ili crpljenje čiste nafte. Zatim turiste vodimo u kemijski laboratorij. Nije nimalo jednostavno dospjeti u takav objekt. Nakon obilaska grupa odlazi u improviziranu blagovaonicu pod šatorom u industrijskoj zoni Nižnjevartovska. Ova blagovaonica se ne razlikuje od sličnih, ali u njoj se zaista hrane radnici s bušotina. Tako turisti mogu i dobro ručati i pri tom razgovarati s onima koji godišnje izvade nekoliko milijuna tona nafte. Bočice s naftom, doduše, nisu uključene u cijenu ture ali se mogu kupiti u prodavaonici suvenira u gradu.“

Planet Samotlor

Gledano iz zraka jezero Samotlor podsjeća na ljudsko srce ispresijecano krvnim žilama. Splet koji se na njemu vidi stvorio je čovjek. To su bedemi, ceste i takozvano „grmlje“.

Naftni izvor u rajonu jezera Samotlor izbio je na površinu 1965. Tada je započela nova stranica u povijesti Jugre, Zapadnog Sibira i Sovjetskog Saveza. Postoje zemlje u kojima su rezerve nafte veće, ali po količini proizvedene nafte Rusija do danas zauzima prvo mjesto u svijetu. Od toga 57% ruskog crnog zlata dolazi iz Jugre. U svjetskim okvirima, ova regija proizvodi 7% ukupno proizvedene nafte.

„'Grmlje' je karakteristično upravo za jugrijska nalazišta. Ovo je, naime, močvarni teren koji se ne može bušiti. Zato najprije valja isušiti močvaru, a zatim je prekriti pijeskom. Prekrivena površina naziva se u 'grm'. Kod nas se takvi tereni nalaze posvuda, i naći ćete više putokaza za njih nego za naseljena mjesta“, objašnjava Vasilij Sočilin, dok mu govor povremeno zaglušuju naleti ledenog vjetra.

Nalazimo se kraj najveće povijesne znamenitosti jezera, spomenika posvećenog prvoj bušotini koja je ovdje iskopana. U pitanju je replika naftne bušotine, mnogo manja od prave, koja stidljivo podsjeća da je 1965. na ovom mjestu otvoreno jedno od najvećih naftnih nalazišta na svijetu. 


Naftne pumpe „Rosnjefta“. Izvor: ITAR TASS.

Za stanovnike „Velike zemlje“, kako naftaši nazivaju europski dio Rusije, ovaj podatak predstavlja „zanimljivost“, sve dok sami ne vide kako se gusta crna tekućina pretvara u „crno zlato“ te ne saznaju koliko je napornog rada potrebno da bi se zaradili „naftni“ dolari.  

Industrijskim cestama Samotlora voze kamioni, oko njih ritmično kimaju dizalice, gore buktinje i dime se dimnjaci.