Gotičko lice Moskve

Gotički utjecaj vidljiv je samo na pojedinim građevinama u Moskvi, na primjer na najvećoj rimokatoličkoj crkvi u prijestolnici, katedrali Bezgrešnog začeća Presvete Djevice Marije. Fotografija: inikitin.

Gotički utjecaj vidljiv je samo na pojedinim građevinama u Moskvi, na primjer na najvećoj rimokatoličkoj crkvi u prijestolnici, katedrali Bezgrešnog začeća Presvete Djevice Marije. Fotografija: inikitin.

Gotički stil nije tipičan za rusku arhitekturu i u njoj se pojavio relativno kasno, tek u 18. stoljeću. „Ruski vjesnik“ predstavlja gotičke bisere Moskve, koji svojim upadljivim i neobičnim izgledom daju nezamjenjiv ton arhitektonskom identitetu ruske prijestolnice.

Gotički stil nije tipičan za rusku arhitekturu i u njoj se pojavio relativno kasno: prve građevine u gotičkom stilu u Rusiji se susreću tek u 18. stoljeću. Prvi ruski arhitekt koji je u svoje građevine unio elemente gotike bio je Vasilij Baženov. On je sedamdesetih godina XVIII. stoljeća za caricu Katarinu Veliku po njezinom osobnom nalogu projektirao rezidenciju Caricino u Podmoskovlju. Prema caričinoj želji, to je ansambl građevina „u gotičkom maniru“, izgrađen po uzoru na remek djela francuske i talijanske gotike.

Srednjovjekovni gotički stil kao takav u Rusiji nije postojao, tako da u ruskoj arhitekturi nije bila moguća ni njegova renesansa, „neogotika“. Zato ovaj stil neki definiraju kao „pseudogotiku“.

Vasilij Baženov školovao se u Europi i upravo su takvi boravci van Rusije bili put kojim se europsko srednjovjekovno arhitektonsko naslijeđe prenosilo u rusku arhitekturu i graditeljstvo. Europska gotika na ruskom tlu nije masovno prihvaćena i nije postala jedan od vodećih arhitektonskih stilova: gotički utjecaj vidljiv je samo na pojedinim građevinama, prije svega u prijestolnici.

Rusku gotičku arhitekturu ne možemo u pravom smislu riječi smatrati „gotičkom“ upravo zbog njezinog kasnog pojavljivanja. Kada se govori o građevinama u ovom stilu, najčešće se koristi termin „neogotika“, po analogiji s pravcem u britanskoj arhitekturi koji je bio renesansa srednjovjekovne gotike. Međutim, srednjovjekovni gotički stil kao takav u Rusiji nije postojao, tako da u ruskoj arhitekturi nije bila moguća ni njegova renesansa. Zato ovaj stil neki definiraju kao „pseudogotiku“.

U svakom slučaju, na karti Moskve ne možemo zaobići nekoliko građevina u čijoj su arhitekturi očiti elementi europskog „barbarskog“ stila. Elementi gotičkog dekora se, kao i u Europi, najčešće viđaju na vjerskim građevinama, na rimokatoličkim, anglikanskim i luteranskim crkvama. Gotika je vidljiva i u arhitekturi nekih privatnih vila i prodajnih objekata. Tijekom obilaska Moskve mogla bi se napraviti tematska turistička tura kako bi se u jednoj šetnji posjetili ovi „gotički biseri“.

Katedrala Bezgrešnog začeća Presvete Djevice Marije
(Ul. Mala gruzinska 27/13, http://catedra.ru)

Katedrala je podignuta u prvom desetljeću 20. stoljeća Njezina fasada izrađena je po uzoru na gotičku katedralu u Westminsterskoj opatiji. Uređivanje unutrašnjosti hrama trajalo je do 1917.

U jeku sovjetske antireligijske kampanje, 1938. godine konfiscirana je sva imovina ovog hrama, a unutrašnjost je podijeljena na tri kata i u zgradi katedrale otvoren je studentski dom. Kasnije, 1956. godine, u hram je smješten znanstvenoistraživački institut „Mosspecpromprojekt“, što je utjecalo na to da se arhitektura ovog zdanja još više izmijeni.

Prvo bogosluženje poslije 60 godina održano je 1990. na stepeništu katedrale.

Katedrala je otvorena za sve posjetitelje. Pored razgledanja njezinog eksterijera, bilo bi dobro prisustvovati i na jednom od bogosluženja, koja se ovdje vrše na nekoliko jezika, između ostalog na engleskom, francuskom, španjolskom, korejskom i vijetnamskom. Pored toga, u ovoj katedrali godišnje se održi više od sto koncerata duhovne i klasične glazbe. Karte za bilo koji od koncerata mogu se rezervirati putem interneta, a mogu se kupiti i u samoj katedrali sat vremena prije koncerta.

Vila Save Morozova
(Ul. Spiridonovka 17)

U Moskvi 19. stoljeća predavale su se legende o raskošnom životu Save Morozova, jednog od najpoznatijih mecena iz obitelji bogatih industrijalaca Morozovih. Takve priče potkrepljivala je i njegova vila u Ulici Spiridonovka, sagrađena kao zamak u gotičkom stilu.

Morozov, koji je u mladosti studirao kemiju na Sveučilištu u Cambridgeu, bio je fasciniran engleskom gotikom. Po Morozovljevoj želji, projekt vile za njegovu suprugu Zinaidu izradio je mladi arhitekt Fjodor Šehtelj, koji je kao i Morozov bio oduševljen srednjevjekovnom romantikom.

Izgradnja vile trajala je do 1898. Zdanje kakvo do tada u Moskvi nije viđeno odmah je postalo jedna od glavnih gradskih znamenitosti. Zahvaljujući projektu ove vile Šehtelj je postao poznati i uspješan arhitekt.

Nakon revolucije 1905. s kojom se nije mogao pomiriti, Morozov je izvršio samoubojstvo, a njegova supruga Zinaida posle muževe smrti prodala je vilu.

Osim u povijest arhitekture, Morozovljeva vila ušla je i u povijest književnosti: smatra se da je Mihail Bulgakov opisao upravo tu vilu u romanu „Majstor i Margarita“, u kojoj se junakinja pretvara u vješticu i izlijeće kroz prozor.

Vila se danas koristi samo za diplomatske prijeme na najvišem nivou koje organizira Ministarstvo vanjskih poslova RF. Nažalost, ljudi koji nemaju veze s visokom politikom u nju ne mogu ući. Ranije je Morozovljeva vila bila otvorena za posjetitelje na Dan muzeja, ali to više nije slučaj.

Katedrala svetog Petra i Pavla
(Starosadska ulica 7/10)

U bisere „gotičke Moskve“ ubraja se i Katedrala svetog Petra i Pavla u Starosadskoj ulici. To je jedna od dvije aktivne luteranske crkve u gradu i sjedište jedne od najstarijih luteranskih eparhija u Rusiji. Izgradnja katedrale počela je 1817, a sredstva su uložili pruski kralj Friedrich Wilhelm III i ruski imperator Aleksandar I. Tijekom 19. stoljeća ovo je zdanje nekoliko puta rekonstruirano: katedrala je proširivana s povećanjem broja parohijana. Bogosluženja su prekinuta 1936. Tri godine kasnije u katedrali je otvoreno kino. U skladu s tim, interijer je bio potpuno izmijenjen, a šiljati toranj uklonjen.

Ovoj katedrali, kao i mnogim drugim vjerskim zdanjima, prvobitna sakralna namjena vraćena je 1991. Te godine započeti su veliki radovi na restauraciji njezinog eksterijera, koji su trajali sve do 2010. Obnavljanje detalja prvobitnog interijera još uvijek traje, zbog čega se ponekad odlažu koncerti za orgulje, koji se u katedrali redovno održavaju. Karte za ove koncerte mogu se naručiti preko interneta. Cijena karata kreće se od 15 do 30 eura.

Trgovački centar CUM
(Ulica Petrovka 2, http://www.tsum.ru)

Trgovački centar CUM (Centralna robna kuća) jedno je od najpopularnijih mjesta za kupovinu u Moskvi. Kupujući ovdje, ujedno možete uživati i u razgledanju gotičke arhitekture.

Šestokatnicu na uglu Petrovke i Kazlišnog trga (ispred Boljšog teatra) izgradili su 1908. trgovci Andrew Muir i Archibald Mirrielees specijalno za svoju prodavaonicu „Muir i Mirrielees“. Gotički stil koji su odabrali bio je, između ostalog, i odlična reklama: kupcima je lako ostajala u sjećanju nova velika robna kuća koja se po svojoj arhitekturi izdvajala od okolnih zdanja izgrađenih u klasičnom stilu.

Prilikom izgradnje ovog zdanja u Rusiji je prvi put upotrjebljen armirani beton. Ovakva nova arhitektonska rješenja omogućila su da zidovi budu tanji, tako da je unutrašnjost zgrade bila prostranija. Lagani metalni prozorski okviri poboljšavali su osvjetljenje prodavaonica.

Tijekom svoje povijesti zgrada CUM-a nikada nije mijenjala svoju namjenu: u njoj se trgovalo čak i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Danas je trgovački centar CUM jedno od najpopularnijih mjesta za kupovinu u ruskoj prijestolnici. U njemu se nalazi preko 1000 prodavaonica odjeće poznatih modnih marki, parfumerija i zlatara.

Anglikanska crkva svetog Andreja
(Voznesenska ulica 8/2, http://www.standrewsmoscow.org)

Prva anglikanska kapela u ruskoj prijestolnici izgrađena je 1827, a 1884. britanski arhitekt Richard Neal Freeman podiže jednobrodnu crkvu od cigle, koja se i sada nalazi u Voznesenskoj ulici. Na zahtjev Škota, koji su u to vrijeme bili najuvaženiji i najbogatiji članovi britanske zajednice u Moskvi, nova crkva posvećena je svetom apostolu Andreju, zaštitniku Škotske.

Za vrijeme Oktobarske revolucije boljševici su na crkvenom tornju postavili mitraljez pokušavajući zaustaviti napredovanje vojske privremene vlade. Poslije revolucije, ovoj crkvi je, kao i većini drugih vjerskih objekata, promijenjena namjena: korištena je kao skladište i radnički dom, a od 1960. u crkvi se nalazio glazbeni studio „Melodije“. Dozvola za ponovno vršenje bogosluženja dobivena je 1991.

U ovoj crkvi bogosluženja se vrše samo na engleskom jeziku. Četvrtkom i nedjeljom održavaju se dobrotvorni orguljaški koncerti kojima mogu prisustvovati svi zainteresirani. Orgulje po kojima je crkva bila poznata prije revolucije nisu preživjele sovjetsku epohu, ali sačuvana je jedinstvena akustika ovog prostora, koju visoko cijene solisti moskovskih filharmonijskih orkestara i Boljšog teatra, koji često nastupaju pred parohijanima i drugim posjetiteljima u pratnji električnih orgulja. Karte se mogu naručiti preko interneta.

Fotografije: RIA „Novosti“, ITAR-TASS, Lori/Legion Media, Alamy/Legion Media.