Dvanaest aktivnih vulkana Rusije

Najistočniji dio Rusije prepun je vulkana. Među njima je i najveći aktivni vulkan Euroazije. Predstavljamo dvanaest spektakularnih divova koji izbacuju Zemljinu unutrašnjost, mijenjaju izgled predjela i uzrokuju tsunamije.

Ključevski vulkan (Kamčatski kraj)

Izvor: Lori / Legion Media.

Jedan od najviših aktivnih vulkana na Euroazijskom kontinentu. Visok je 4850 m, a star približno 7 tisuća godina.

U posljednjih 270 godina bilo je preko 50 snažnih erupcija.

Tijekom erupcije 2004-2005. stup pepela dostigao je visinu od 8000 m. Posljednja erupcija bila je 2009. godine.

Ključevski vulkan privlači veliki broj planinara i turista, ali je odnio i najveći broj žrtava u usporedbi s drugim vulkanima Kamčatke. Poznat je slučaj kada je 1978. u šator mladih glaciologa uletio užareni kamen, izbačen snažnom vulkanskom eksplozijom, od čega je jedan mladi znanstvenik poginuo.

Korjakski vulkan (Kamčatski kraj)

Izvor: Alamy Images.

Visok je 3456 m. Na vrhu vulkanska danas se nalazi krater promjera 180-200 m. Vulkan se nalazi 35 km od Petropavlovska Kamčatskog, glavnog grada Kamčatskog kraja i sastavni je dio panorame grada.

Ovaj vulkan je 1996. unijet u spisak od 16 vulkana (eng. Decade Volcanoes) koje po mišljenju specijalne komisije UN (International Association of Volcanology and Chemistry of the Earth's Interior) treba posebno proučavati zbog njihovog aktivnog razvoja i blizine naseljenim područjima.

Krajem prosinca 2008. godine Korjakski vulkan izbacio je stup pare i plina koji se jasno vidio na snimcima iz svemira. Posljednja erupcija zabilježena je 2009. godine.

Avačinski vulkan (Kamčatski kraj)

Izvor: Lori / Legion Media.

Visina vulkana je 2741 m, a promjer kratera je 400 m.

Avačinski vulkan jedan je od najposjećenijih vulkana Kamčatke, jer je pristupačniji od ostalih, relativno lako se savladava i nalazi se blizu Petropavlovska Kamčatskog – prijestolnice Kamčatskog kraja. Do vrha vulkana napravljena je staza, a na vrh se stiže u prosjeku za 6 do 8 sati. U ljetnjem periodu nije potrebna specijalna priprema ili planinarska oprema.

Posljednja erupcija vulkana zabilježena je 5. listopada 2001.

Tjatja (Sahalinska oblast)

Izvor: Lori / Legion Media.

Ovaj vulkan, visok 1819 m, nalazi se na otoku Kunašir u Velikom kurilskom arhipelagu.

Često se može vidjeti kako se krater vulkana dimi i kako iz bočnih otvora šikljaju otrovni plinovi. To je jedan od razloga slabe naseljenosti sjeveroistočnog dijela otoka Kunašir, na kojem se nalazi Tjatja.

Na jeziku naroda Ainu, autohtonih stanovnika otoka, vulkan se nazivao Čača-Napuri tj. „otac-planina“. Japanci su ga nazvali Tjatja-Jama, odakle proizilazi ruski naziv Tjatja — „otac“, što se zgodno podudarilo sa smislom prvobitnog naziva naroda Ainu.

Tjatja je jedan od simbola otoka Kunašir. Ovdašnji žitelji smatraju da je to najljepši vulkan na svijetu. Njegova slika, koja se često sreće u ovim krajevima, neslužbeni je simbol Kurilskih otoka.

Tjatja je jedan od najaktivnijih vulkana na Kurilskim otocima. Posljednja erupcija ovog vulkana zabilježena je 1981.

Karimska sopka (Kamčatski kraj)


Izvor: Corbis / Foto S.A.

Visok je 1536 m. Izuzetno aktivan vulkan, od 1852. imao je preko 20 erupcija, od kojih su mnoge trajale više godina. Erupcija koja je počela 1996. trajala je više od pet godina. Ovaj događaj bio je specifičan i po tome što je istovremeno s osnovnom počela i podvodna erupcija ispod Karimskog jezera, koje se nalazi 6 kilometara od vulkana. Erupcija je trajala 18-20 sati i za to vrijeme došlo je do više od 100 podvodnih eksplozija koje su dovele do niza tsunamija visokih i do 15 metara. Jezero je doslovno ključalo: temperatura vode se naglo povisila a udjel soli i kiselina brzo je dostigao toliku koncentraciju da su sve jezerske biljke i životinje uginule.

 Posljednja erupcija ovog vulkana zabilježena je 2010. godine. 

Županovski (Kamčatski kraj)

Izvor: Lori / Legion Media.

Vulkan je udaljen 70 km od Petropavlovska Kamčatskog. Visina mu je 2958 m. Vulkan Županovski počeo se formirati prije 50 tisuća godina, a sada je to planinski masiv u obliku grebena, sastavljen od četiri spojena stošca i pokriven ledenjacima i vječnim snijegom. Zapadni stožac visok je 2500 m i ima krater promjera oko 500 m.

Erupcija 1957. trajala je 4 mjeseca. Posljednja erupcija zabilježena je 1959. godine.

Mutnovski (Kamčatski kraj)

Izvor: Getty Images.

Jedan od najvećih vulkana Južne Kamčatke, složene građe i duge povijesti. Visok je 2323 m. Veličina glavnog kratera je 1,5 km.

Blizu vulkananalazi se Mutnovska geotermalna elektrana.

Ruski padobranac Valerij Rozov je u travnju 2008. skočio s padobranom u krater Mutnovskog vulkana.

Tijekom povijesnog perioda vulkan se aktivirao najmanje 16 puta. Najmoćnija erupcija zabilježena je 1848, a 2000. bila je posljednja erupcija i poslije nje se na mjestu kratera formiralo jezero koje je uvijek okovano ledom, čak i ljeti.

Alaid (Sahalinska oblast)

Izvor: Getty Images.

Najsjeverniji i najviši vulkan Kurilskih ostrva. Visok je 2339 m.Nalazi se na Otoku Atlasova. Cijeli otok je ustvari dio vulkanskog stošca koja se izdiže iz vode.

Ovaj vulkan je karakterističan po velikom broju (preko 30) bočnih stožaca, koji su po grupicama raspoređeni i u podnožju vulkana i na njegovim padinama. Zajedno s podvodnim Vulkanom Grigorjeva predstavlja jedan vulkanski masiv.

Vulkan Alaid budi se svakih 30-40 godina. Posljednja erupcija bila je u travnju 1996.

Vulkan „Akademija nauka“ (Kamčatski kraj)

Fotografija iz slobodnih izvora.

Visina vulkana: 1180 m. Ime mu je dao čuveni vulkanolog Vladimir Vlodavec 1939. godine.

Na sjevernoj strani vulkana nalazi se Karimsko jezero, čija je dubina oko 70 m, a promjer oko 3,5 km. Jezero je vrlo živopisno: okruženo je visokim liticama, a na južnoj strani iznad njega dimi se Karimski vulkan. Na suprotnoj strani jezera uzdiže se planinski lanac „Akademije znanosti“ čiji vrhovi strše u obliku kupole, tako da im obrisi podsjećaju na šišmiša koji je raširio krila.

Posljednja erupcija vulkana zabilježena je 1996.

Vulkan Bezimeni (Kamčatski kraj)

Fotografija iz slobodnih izvora.

Visina vulkana je 2882 m, a dimenzije kratera 2,8 km.

Ime je vulkan dobio poslije čuvene erupcije 30. ožujka 1956. Ovaj novi tip erupcije sovjetski znanstvenici nazvali su „usmjerena eksplozija“ ili „tip Bezimeni“. Kasnije je taj naziv prihvaćen u svjetskoj vulkanologiji kao „directed blast“ ili „type Bezymianny“.

Erupcija 1956. počela je izbacivanjem ogromnih količina pepela u visinu do 7 km, poslije čega je strašna eksplozija potresla okolinu, a gigantski oblak pepela uskovitlao se na visinu od 35 km. Vrh vulkana bio je uništen, a na njegovom mjestu formirao se krater promjera 1,5 km, dok se visina vulkana smanjila za 250 m.

Smatra se da je erupcija 1956. jedna od najvećih erupcija na Zemlji u povijesnom periodu.

Eksplozije su obarale ili opaljivale drveće i zatrpavale žbunje na udaljenosti od 25 km. Debeli sloj usijanog pepela, pijeska i kamenja pokrio je površinu od 500 kvadratnih kilometara, potpuno uništivši raslinje na tom području.

Posljednja erupcija vulkana zabilježena je 2009. godine.

Vulkan Saričeva (Sahalinska oblast)

Izvor: Getty Images.

Ovaj vulkan, visok 1496 m, nalazi se na otoku Matua u Velikom kurilskom arhipelagu. „Matua“ na jezikunaroda Ainu znači „Mali vreli zaljevi“.Ime mu je 1805. dao kapetan Ivan Kruzenštern u čast admirala Gavrila Andrejeviča Saričeva (1763-1831). Saričev je bio moreplovac, istraživač polarnih predjela, geograf, hidrograf, počasni član Peterburške akademije. On je vršio snimanje Istočnosibirskog, Čukotskog i Beringovog mora, Kurilskih i Aleutskih ostrva, Aljaske... Kruzenštern je ovome vrhu dao ime Saričeva zbog toga što je Saričev za vrijeme Bilingsove ekspedicije (1785-1793) „prvi vrlo precizno odredio položaj otoka na kojem se nalazi ovaj vrh“.

Vrh Saričeva jedan je od najaktivnijih kurilskih vulkana: neprekidno se dimi i povremeno izbacuje potoke lave, koji se valjaju sjeveroistočnom padinom vulkana.

Posljednja erupcija ovog vulkana zabilježena je 2009. godine.

Šiveluč (Kamčatski kraj)

Izvor: Lori / Legion Media.

Visok je 3283 m. Najsjeverniji je od svih aktivnih vulkana na Kamčatki, i jedan je od najvećih. Promjer njegove osnove iznosi 40×50 km. 

Jedna od posljednjih većih erupcija dogodila se 12. studenog 1964. Tada je vulkan izbacio stup pepela na visinu od 15 km, a blato i vulkansko kamenje valjalo se 20 km.

Posljednja erupcija ovog vulkana bila je u travnju 2012.