Hrvatska klizačica osvaja Moskvu

- Kako to da si se odlučila preseliti u Rusiju?

- Trenirala sam i živjela 8 mjeseci u Sjedinjenim Državama, a onda smo odlučili da trebam novog partnera pa mi je ruski savez ponudio nekoliko partnera iz Moskve. Kad sam išla u Moskvu, bila sam malo preplašena – čula sam puno priča o tome kako je tamo jako hladno, da su ljudi bezobrazni i da stalno piju votku. Potpuno sam se iznenadila kad sam došla u Moskvu - ljudi ne samo da nisu bezobrazni, već su jako dragi – muškarci mi uvijek nude pomoć kad nosim teške vrećice iz dućana. Što se tiče votke - istina je da piju puno, ali piju samo navečer.

Lana Petranović na Crvenom trgu / Privatna arhiva.

- Znači li to da je mit da su ruski muškarci opaki?

- Da, potpuno su suprotni od toga – jako su dragi, imaju odličan smisao za humor i pravi su džentlemeni.

- Kako si odabrala partnera od trojice ponuđenih?

- Antonio i ja smo jednostavno kliknuli, no on je isto tako bio jedini koji je govorio engleski. U Rusiji je situacija s poznavanjem engleskog jezika katastrofa - moj kolega iz Australije ne može sam otići u dućan. Ja sam imala sreću, jer sam jako brzo naučila jezik - hrvatski i ruski su slični, a i moj trener ne zna engleski pa sam bila prisiljena naučiti ruski. Ali isplatilo se jer je naš trener jedan od najboljih trenera na svijetu. Bio je peti na Olimpijadi.

Lana Petranović i njezin partner Antonio Souza Kordejru/ Privatna arhiva.

- Ima li među Ruskinjama ljubomore?

- Ja sam s Ruskinjama bila oduševljena. Sve su odmah bile jako dobre prema meni, pomagale su mi s upoznavanjem grada, s jezikom, s tradicijama. U Moskvi nisam čula niti jedan trač o sebi, dok se u Zagrebu jako puno tračalo... Najviše o mojoj visini. Prije me to mučilo, ali onda sam se pomirila s tim i živim pod motom "za dobrim se konjem prašina diže".

- Ruska disciplina je najteža u svijetu, slažeš li se?

- Potpuno. Kada se u Rusiji radi, onda se radi i nema zafrkancije. Kad sam trenirala solo u Hrvatskoj ili SAD-u, mogla sam često brisati nos, piti vodu po 15 minuta, vezati iznova klizaljke. U Rusiji ni voda tijekom treninga ne dolazi u obzir, nos brišemo rukavom po putu. Disciplina je Rusima na prvom mjestu i sad sam shvatila i zašto.

/ Privatna arhiva.

- Što ti se nikako ne sviđa u Moskvi?

- Gužve. U metrou ima jako, ali baš jako puno ljudi i zbog toga je sve jako usporeno. Također mi se ne sviđa to što se u Moskvi ne možeš baš dobro snaći ako ne poznaješ ruski jezik.

- Jesi li imala susret s ruskom mafijom?

- Ha ha, svi kažu da je Moskva opasna i jednom sam se zaista srela s "ruskom mafijom". Ispred prijateljeve kuće je stajao veliki crni džip i dva čovjeka s puškama, došli su po nekoga. Prijatelj mi je rekao: "Nemoj se okretati, a ako će trebati – trči!"

No ja iskreno nemam osjećaj da je Moskva opasna. Svugdje ima jako puno ljudi, policajca. Ja se osjećam sigurno i planiram ostati u Moskvi, upisati fakultet prava ili filozofiju.

/ Privatna arhiva.

- Zašto si sada u Zagrebu?

- Zbog papira ne mogu cijelo vrijeme biti u Moskvi, pa smo došli u Zagreb do 1. ožujka. Antonio je u Zagrebu bio već nekoliko puta i jako mu se sviđa grad.

Veselim se otići na  "Bajku na ledu" u Domu Sportova. To je prekrasna tematska priča u kojoj sudjeluju klizači od 3 do 40 godina.

Karte za spektakl na ledu „Pepeljuga“ možete nabaviti na blagajni Doma sportova 1 sat prije svake predstave. Izvedbe: 14. veljače u 10, 15 i 18 sati; 15. veljače u 10 sati.

/ Kristijan Smok

Više o predstavi saznajte na Facebooku!

Polina Mytko: Hrvatska me promijenila