Soči – veliki uspjeh unatoč kritikama
Veliki projekt je uspio, a to znači da su mogući i novi projekti. Izvor: RIA Novosti
Kada je prije gotovo sedam godina u Guatemali Rusija stekla pravo da postane domaćin Zimskih olimpijskih igara 2014., pojavila se i određena bojazan – hoće li tako ambiciozan pothvat uspjeti? Pred Rusijom je bio ogroman posao. Na to da Soči može postati prijestolnica Zimske olimpijade vrlo skromno je ukazivao jedino manje više pristojan skijaški centar u Krasnoj Poljani. U gradu i njegovoj okolici nije bilo ničeg drugog što bi se moglo iskoristiti za održavanje Olimpijade.
Način na koji mediji pokušavaju pažnju javnosti s Olimpijade u Sočiju skrenuti na sporedne teme vrlo je simptomatičan i ovo nije prvi put da se tako nešto događa. Gotovo na isti način predstavljena je priprema pekinških Olimpijskih igara.
Mnogi su predviđali neuspjeh. Bilo je raznih primjedbi o tome ima li smisla održavanje Zimskih olimpijskih igara u suptropskoj oblasti, kao da se talijanski Torino, domaćin Zimske olimpijade 2006., nalazi u polarnom podrčju. Najzad, bilo je i sasvim realnih pokušaja da se održavanje Olimpijade u Sočiju osujeti. Takav motiv u punoj je mjeri bio uočljiv u planovima organizatora napada Gruzije na Južnu Osetiju u kolovozu 2008., baš u trenutku kada su počinjale Ljetne olimpijske igre u Pekingu.
Ipak, projekt je realiziran, unatoč poteškoćama. I to je, bez sumnje, veliko dostignuće, bez obzira na to hoće li tijekom samog održavanja Olimpijade biti nekih manjih propusta, i bez obzira na rezultate koje će postići ruski sportaši. Olimpijada u Sočiju velika je pobjeda.
Dimenzije projekta
Glavna kritika bila je usmjerena protiv „troškova bez presedana“. Ukupna vrijednost investicija procijenjena je na oko 37 milijardi eura. To je zaista mnogo. No, kao prvo, nije sasvim bez presedana (Olimpijada u Pekingu stajala je 33 milijarde eura), a, kao drugo, veći dio novca (najmanje 80%) utrošen je na razvoj Sočija i Krasnodarskog kraja u cjelini. Gotovo u potpunosti je izgrađen cijeli veliki grad.
Veličina olimpijskih investicija može se možda usporediti samo s projektom izgradnje Bajkalsko-amurske magistrale (BAM). Ako se uzme u obzir tečaj rublja u tom trenutku i korekcija inflacije tijekom godina koje su prošle zaključujemo da je izgradnja BAM-a Sovjetski Savez stajala gotovo 15 milijardi eura. Prema nekim procjenama, BAM je najskuplji infrastrukturni projekt u povijesti SSSR-a, a troškovi su bili četiri puta veći od planiranih.
Pripremu Olimpijskih igara možemo također usporediti s otvaranjem Kamske tvornice automobila (KAMAZ). Izgradnja same tvornice stajala je oko 8 milijardi rubalja prema vrijednostima iz 1970-ih. No, osim toga faktički je podignut novi grad - Naberežni Čelni, čiji broj stanovnika je planski povećan s manje od 30 tisuća ljudi na pola milijuna. Kako bi se obiteljima koje su se doselile osigurali stanovi, bilo je potrebno još 5 milijuna eura, i još isto toliko za ostalu gradsku infrastrukturu. Na taj način opet dobivamo ništa manje nego 15 milijardi eura, što je sasvim usporedivo s troškovima u Sočiju.
Ovi primjeri nam omogućuju jasno sagledavanje veličine posla koji je obavljen, onog posla, koji se našao zatrpan pod gomilom razmišljanja o korupciji, uvjetima života gastarbajtera, sudbini pasa lutalica ili o tome koliko se puta za vrijeme štafete ugasila olimpijska baklja. Naravno da je sve to također značajno. No nevjerojatno je da je Rusija izgradila još jedan BAM ili KAMAZ, a da gotovo nitko to nije primijetio.
Vodi se informacijski rat
Evo već nekoliko mjeseci svjetski mediji bave se jednim pitanjem - kako su neki predsjednici država ignorirali su poziv da prisustvuju Olimpijskim igrama u Sočiju.
„Kad smo već pokrenuli ovu temu, reći ću da se ne sjećam da su neke Olimpijske igre, održane tijekom mog života na bilo kojem mjestu na svijetu, bile popraćene takvim pričama i nagađanjima o tome koliko šefova država će se na njima pojaviti. Nitko nikada to nije brojao. A počeli su brojati kada su odlučili da valja još nečim napakostiti Rusiji, kako se ona ne bi osjećala ugodno i zadovoljno“, istaknuo je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, podsjetivši da su na otvaranju Olimpijade u Sočiju prisustvovala 44 predsjednika država, a da je u Soči ukupno doputovalo preko 60 svjetskih lidera.
Napomenimo da je na prethodnim Zimskim igrama u Vancouveru bilo desetak šefova država. Primjerice Barack Obama, čiji su izostanak u Sočiju mediji primijetili s posebnim zadovoljstvom, nije nazočio ni otvaranju Olimpijade u Londonu.
Nevjerojatno je da je Rusija izgradila još jedan BAM ili KAMAZ, a da gotovo nitko to nije primijetio.
Način na koji mediji pokušavaju pozornost javnosti s Olimpijade u Sočiju skrenuti na sporedne teme vrlo je simptomatičan i ovo nije prvi put da se tako nešto događa. Gotovo na isti način predstavljena je priprema pekinške Olimpijade. Ekologija, ljudska prava, prava životinja, pitanja unutarnje sigurnosti, neodgovarajuća vanjska politika, mogućnost bojkota - sva su ta pitanja pokretana pred očima javnosti po istom obrascu kao i u slučaju Rusije. I bilo bi neobično da nije tako. U svijetu, naime, neprekidno traje informacijski rat i nema razloga očekivati da bi zbog Rusije i Olimpijade bila učinjena iznimka.
Putin je, bez sumnje, za Zapad krajnje neugodan političar. Pritom ih posebno iritira njegova popularnost u svijetu. Tako je, prema rezultatima ankete koju je među novinarima cijelog svijeta provela agencija ITAR-TASS, Putin proglašen za političara broj jedan. Razumljivo je zašto njegova osobnost izaziva takvo ogorčenje. Putin se ne pretvara da vlada, nego zaista vlada. Pritom vlada jednom od vodećih zemalja na svijetu i u tom smislu je on zaista političar broj jedan.
Lekcije iz Sočija
Veliki projekt je uspio, a to znači da su mogući i novi projekti. Naravno, Olimpijadi se mogu staviti ozbiljne zamjerke. Međutim, zamislimo da Putin odluči realizirati isto tako veliki projekt, primjerice, otvaranje tvornice automobila. Čuli bismo otprilike iste kritičke argumente sročene na nov način.
Osim toga, u svakom pothvatu postoji određeni rizik. Veliki ekonomski projekt ovakvih razmjera znači preuzimanje ozbiljne obveze da ga se podrži i tijekom same realizacije unatoč svim teškoćama.
A veliki projekt nam je bio potreban. Bilo nam je potrebno sagledati sebe iz novog kuta. Čini se da smo zasada u tome uspjeli.
Ruski tekst na sajtu Eksperta