Najpopularniji sportovi ruskih careva

U vrijeme ruskih careva i imperatora nije postojala ideja „javnog imidža“, niti je postojala televizija. Zato carevi nisu mnogo ni marili za mišljenje javnosti, jer narod ionako nije imao puno prilike uopće doći u kontakt s njima. Stoga se sportom i nisu bavili zbog „slike u javnosti“, nego su strasno uživali u samom natjecanju, održavanju kondicije i zabavi.

Posljednja šahovska partija Ivana Groznog

Prije vremena Petra Velikog, sportska tjelesna građa nije bila posebno na cijeni u Rusiji. U 17. stoljeću bilo je poželjno da svaki plemić, pa i sam car, ima kakav višak kilograma kako bi pokazao svoj ​​status i bogatstvo. Šah - omiljena igra prvog ruskog cara Ivana Groznog - bio je vjerojatno jedini sport tog vremena koji su upražnjavali srednjovjekovni ruski vladari.

Smrt Ivana Groznog za vrijeme šahovske partije. Iz slobodnih izvora

Engleski diplomat Jerome Horsey bio je nazočan na posljednjoj šahovskoj partiji Ivana Groznog. Posljednje večeri svog života car je sjedio u postelji i s jednim od boljara igrao šah. Prije početka partije poredao je sve figure na ploči osim kralja, kojeg nikako nije mogao postaviti na odgovarajuće polje, pa mu je sluga pomogao. Nekoliko minuta kasnije, dok je partija trajala, Ivan je izgubio svijest i preminuo.

I prvi carevi iz dinastije Romanov voljeli su igrati šah. Car Aleksej Mihajlovič, otac Petra Velikog, naručio je iz inozemstva velik broj prekrasno izrađenih šahovskih tabli, te je njegov sin ovu igru naučio još u ranoj mladosti. Petar Veliki bio je prvi vladar koji je u rusku carsku obitelj sport uveo kao vid zabave i vježbe.

Petar Veliki, prvi igrač biljara u Rusiji

Petar se u mladosti upoznao s europskim načinom života budući da je često posjećivao „Njemačku Slobodu“ u Moskvi (dio grada u kojem su živjeli stranci). U njemačkim kavanama Petar Veliki je naučio jednu njihovu igru koja je imala elemente i bilijara i kuglanja. Kasnije, dok je boravio u Nizozemskoj, od nizozemskog kralja dobio je na poklon stol za biljar, koji je postavio u prostoriju za prijem kako bi se gosti mogli zabaviti. Ugledajući se na carev primjer mnogi plemići počeli su igrati biljar. Carskim dekretom iz 1718. biljar je postao obavezna igra plemstva na večernjim zabavama, dok je kartanje bilo zabranjeno.

Osamnaesti vijek Petra Velikog i igranje bilijara. Iz slobodnih izvora

Petrova kći Elizaveta, koja je Rusijom vladala 20 godina, vrlo je držala do svog fizičkog izgleda. Kako bi zadržala svježinu i mladenački izgled često se bavila veslanjem i jahanjem, što je doprinosilo njenom pravilnom držanju i gracioznosti. Carica Katarina Velika, koja je vladala poslije nje, također je povremeno odlazila na jahanje, ali je tek njezin unuk Nikolaj I. izrastao u pravog sportaša.

Imperatori biciklisti

Imperator Nikolaj I. bio je visok gotovo 190 cm i izuzetno snažan. Imao je običaj sudjelovati u viteškim natjecanjima koja su nalikovala srednjovjekovnim turnirima. Nikolaj I. je na tim natjecanjima nosio oklop toliko težak da mu je jednom prilikom izbila krv na nos zbog visokog krvnog tlaka i opterećenja. Ovaj imperator razumio je koliko je bavljenje sportom važno za mlade, pa je za svoje sinove izgradio gimnastička vježbališta na imanju Peterhof na obali mora.

Prvi bicikl Aleksandra II. na izložbi u Sočiju. Fotografija: Mihail Mordasov

Stariji Nikolajev sin i njegov nasljednik na prijestolju, imperator Aleksandar II., bio je prvi ruski vladar koji se bavio biciklizmom. Prvi bicikl je kupio 1867. u Parizu. On je tada imao skoro pedeset godina i to je za njega bila samo igračka, ali su njegovi sinovi, veliki kneževi Sergej i Pavel, jako zavoljeli biciklizam. Vozili su bicikl čak i zimi, ali po hodnicima i dvoranama Zimskog dvorca, naravno. Gume njihovih bicikala bile su tako tvrde da su proizvodile veliku buku, ali sinovima imperatora nitko nije mogao zabraniti ovu zabavu. Krajem 19. stoljeća gotovo svaki član carske obitelji imao je bicikl, pa su duge vožnje radi održavanja kondicije postale njihovom uobičajenom razonodom.Car Aleksandar III. također je imao bicikl, ali je zbog svog krupnog stasa i težine više volio jedan statičniji, meditativni sport kao što je pecanje. Jednom prilikom, dok je imperator pecao na svom imanju izvan grada, prišao mu je tadašnji ruski ministar vanjskih poslova Nikolaj Karlovič Girs s namjerom da započne razgovor o stanju u Europi. Međutim, Aleksandar je razgovor odbio riječima: „Europa može pričekati dok ruski car peca!“

Fotogalerija: Intimne fotografije iz obiteljskog života Romanovih

Posljednji ruski imperator, Nikolaj II., bio je vjerojatno najstrastveniji sportaš od svih vladara Rusije. Još kao mlad bavio se biciklizmom i, kako svjedoče sačuvani računi za servisiranje, redovito je popravljao i održavao svoje bicikle. No najviše je volio tenis na travi. S ovim sportom prvi put se sreo 1890-ih za svog posjeta Engleskoj i ubrzo je počeo gotovo svakodnevno igrati tenis. Na raznim carskim imanjima izgrađeno je pet teniskih terena, a omiljena careva igra ubrzo je postala vrlo popularna i među plemićima. Jedan od glavnih teniskih rivala Nikolaja II. bio je knez Feliks Feliksovič Jusupov, kasnije poznat kao jedan od atentatora na Rasputina. Jusupov je trenirao na terenima Oxforda, a njegov stariji brat bio je jedan od vrhunskih ruskih tenisača, pa je knez zasigurno bio bolji igrač od svog monarha. Međutim, kako je Feliks bio inteligentan čovjek, pustio je imperatora da pobijedi u nekoliko navrata, što je ovoga veoma obradovalo. Kasnije se Jusupov oženio jednom od vladarevih nećakinja.

U posljednjim godinama Ruskog Carstva Nikolaj II. je i dalje igrao tenis i vozio bicikl, što mu je vjerojatno pomagalo da se oslobodi od velikog stresa kojem je bio izložen u to vrijeme. Posljednji račun za popravak bicikla nosi datum 10. svibnja 1917., a posljednja partija tenisa datira iz istog mjeseca. To znači da je i nakon abdikacije, kada više nije bio imperator, Nikolaj II. ostao strastveni sportaš.