Reprezentacija Rusije poslije 12 godina ponovo na svjetskom prvenstvu

Za ogromnu zemlju kao što je Rusija plasman na svjetsko prvenstvo ne bi trebao biti okarakteriziran kao veliki uspjeh, ali je činjenica da smo posljednji put sudjelovali na svjetskom prvenstvu daleke 2002., na terenima Japana i Koreje. Od tadašnje reprezentacije u ekipi je ostao samo jedan igrač: 30-godišnji napadač „Zenita" Aleksandar Keržakov.

Romanu Širokovu, Sergeju Ignaševiču, Igoru Akinfejevu i ostalim ruskim reprezentativcima ovo će biti prvo, a najvjerojatnije i posljednje svjetsko prvenstvo u karijeri.

Bila bi doista prava šteta da najuspješnija generacija ruskih nogometaša, nositelja bronce s Eura -2008, ne iskoristi takvu šansu, tim prije što ih sada predvodi jedan od najtrofejnijih i najbolje plaćenih trenera na planeti, 67-godišnji Talijan Fabio Capello. On je za samo godinu dana uspio popraviti dojam koji su ljubitelji nogometa u Rusiji stekli o stranim trenerima.

Nogometnu reprezentaciju Rusije prije Fabija Capella su predvodili Nizozemci Gus Hiding (2006.-2010.) i Dick Advokaat ( 2010.-2012.). Talijan, za razliku od svojih prethodnika, većinu vremena tijekom godine provodi u Rusiji i posjećuje po tri do četiri meča svakog kola Ruske nogometne premijer lige. Kod Capella je u reprezentaciji debitiralo već deset novih nogometaša, s tim su šestorica obrambeni igrači za koje su prije toga čuli samo nogometni selektori.

Poslije prvenstva Europe 2012. na kojem je Rusija doživjela fijasko, u reprezentaciji se pojavio pravi lider, čovjek koji zna povesti ekipu, koji postiže golove, određuje ritam igre, zna kada treba krenuti u brz prodor, a kada u pozicijski napad. To je vezni igrač „Zenita" Roman Širokov. Novi kapetan reprezentacije prilično je kontroverzna ličnost. Nije u dobrim odnosima s navijačima, ratuje s nogometnim stručnjacima i često je prisutan u javnosti. Za Rusiju Širokov nije samo običan nogometaš. Na njegov twitter prijavljeno je preko 200 tisuća ljudi, njegovo lice se pojavljuje na naslovnicama modnih časopisa, a intervjui s njim objavljuju se u političkim rubrikama.

Gol koji je poslije Širokovljeve asistencije postignut u meču protiv Portugala na domaćem terenu ulio je nadu da Rusija u konačnom plasmanu može prestići polufinaliste s posljednjeg svjetskog prvenstva, a gol u meču protiv Azerbejdžana učvrstio je Ruse na vodećoj poziciji.

Po mišljenju Jevgenija Lovčeva, najboljeg nogometaša SSSR-a 1972. godine, reprezentacija je u kvalifikacijama igrala prilično blijedo.

„U cjelini gledano, igra Capellovih izabranika nije bila upečatljiva. Osim uvjerljive pobjede protiv Izraela (4:0) ne sjećam se da je bilo nekih upadljivih utakmica u sadašnjoj fazi natjecanja. Jedva smo pobijedili Portugal, a toj pobjedi je posvećeno previše vremena. Mnogi nogometaši zasada igraju ispod svojih mogućnosti i može se dogoditi da u finalnoj fazi prvenstva budu višak u ekipi."

Capello se zasada odlično snalazi u svojoj ulozi, a ministar sporta Vitalij Mutko spominje mogućnost produžetka ugovora s njim do 2018., kada će u Rusiji biti održano svjetsko prvenstvo. Izgleda da je sada pravi trenutak za to, ali plasman na svjetsko prvenstvo uopće nije garancija da će ruska reprezentacija na tom prvenstvu postići zapažen uspjeh.

Capello to dobro zna i teško da će se vezati ugovorom za tako dug period. Nije nimalo lako pustiti korijene u Rusiji. Jezična barijera, dugotrajna zima i intrige u ruskom nogometu mogu učiniti svoje, tako da bi i Capello mogao postati samo još jedan od onih koji su u Rusiji zaradili veliki novac i otišli.

Leonid Slucki, glavni trener aktualnog prvaka Rusije, moskovskog CSKA, smatra da je Capello dobro rješenje za reprezentaciju Rusije.

„Capello je jedan od najboljih trenera. Gdje god je radio, postizao je ​​vrhunske rezultate. I s reprezentacijom Rusije postiže odlične rezultate. Treba li produljiti ugovor s Capellom do 2018.? Nisu mi poznati detalji ugovora, ali ako želimo našu reprezentaciju vodi jedan od najboljih trenera svijeta, onda je Capello optimalno rješenje. Ne vjerujem da možemo naći nekog boljeg."

Sada Capello ima na raspolaganju pola godine za otklanjanje nedostataka u ekipi i zatim za osiguravanje plasmana u završnicu prvenstva u natjecanju po skupinama, što ruskoj reprezentaciji nije polazilo za rukom od 1986. U protivnom neće biti zadovoljni ni navijači, ni vodstvo Nogometnog saveza Rusije.