„Glavna stvar je borba“

Postoji veliki broj ljudi kojima borba nije osnovno zanimanje, ali koji ostavljaju svoj ​​posao u petak i do ponedjeljka zarađuju novac šakama. Izvor: ITAR - TASS

Postoji veliki broj ljudi kojima borba nije osnovno zanimanje, ali koji ostavljaju svoj ​​posao u petak i do ponedjeljka zarađuju novac šakama. Izvor: ITAR - TASS

U Rusiji amaterski ultimate fight postaje sve popularniji. Borbe se organiziraju svaki tjedan i u njima mogu sudjelovati čak i oni koji se nikada nisu bavili tom vrstom sporta. Brza zarada, odnosno potreba za dokazivanjem – neki su od pobuda zbog kojih obični dečki „ulaze u kavez".

Skupili smo 400 dolara i organizirali prve borbe, a onda su se još neki ljudi zagrijali za to i svi su okolo počeli pričati o nama. Krenuli smo sa samo četiri stotine dolara", ističe ponosno Greg Apinjan.

Apinjan je 29-godišnji stanovnik Sankt-Peterburga i organizator ultimate fight turnira Strelka" [strelka" je inače ruski žargonski naziv za fizički obračun, uličnu tuču].

Za dvije godine, koliko organizira borbe, njegovi turniri su napredovali od dvoboja za uzak krug ljudi sve do vodećih ultimate fight događaja u Rusiji [eng. Ultimate fight / najekstremniji vid borbe / - neformalni naziv za mješovite borilačke vještine - eng. mixed martial arts, MMA]. Osam milijuna pregleda na YouTube-u, pobjeda na natječaju World Press Photo u kategoriji Najbolja sportska priča", borbe na nogometnom stadionu Petrovski, domaćem terenu FK Zenit - samo su neki uspjesi Apinjana i njegovih prijatelja.

Znatiželja je upravo ono što mnoge uvodi u amaterski ultimate fight. No sudjelovanje u mečevima može biti i prilika za zaradu. Prema procjenama Federacije pankrationa Rusije (organizacija koja radi na tome da mješovite borilačke vještine dobiju olimpijski status), nagrada za prvo mjesto u amaterskim turnirima kreće se između 700 i 1200 eura.

Tajna uspjeha njihovih turnira je činjenica da u borbama može sudjelovati bilo tko, čak i netko tko se nikada prije nije okušao u tome. Treba reći i to da je "Strelka" ulično natjecanje. Sudionici se bore pod otvorenim nebom, na pijesku, travi ili na goloj zemlji.

To su naše prednosti u odnosu na klasične MMA turnire koji mnogim gledateljima djeluju užasavajuće: oktogon, ljudi u kavezu, krv - sve izgleda dosta strašno i mračno. Dok su naša natjecanja nešto sasvim drugo: pijesak, plavo nebo, sunce. I sasvim obični ljudi koji ponekad pokazuju takvu snagu duha da im se čovjek može samo diviti", kaže Apinjan.

Prema pravilima Strelke", borba nije vremenski ograničena i traje sve dok se jedan borac ne preda ili dok je ne prekine sudac. Najduža borba u povijesti natjecanja trajala je 40 minuta bez prekida. Sve ostalo je isto kao na klasičnom MMA turniru. Na rukama boraca su rukavice, dozvoljeni su udarci rukama i nogama, i borba u parteru.

Organizatori Strelke" za dvije su godine održali 11 turnira u mješovitim borilačkim vještinama, i vrlo brzo ih je primijetila i uzela pod svoje američka tvrtka Tron MMA, specijalizirana za organizaciju ultimate fight turnira.

U Rusiji se tjedno održava najmanje desetak turnira u mješovitim borilačkim vještinama u kojima mogu sudjelovati amateri. O tome se dosta piše na društvenim mrežama i forumima posvećenim borilačkim vještinama. Turniri se održavaju na raznim mjestima, npr. na starom plemićkom imanju Serednjikovo u Podmoskovlju, gdje su u 2011. održani mečevi u najžešćoj verziji ultimate fighta - T1, ili u gradskim sportskim objektima, restoranima i noćnim klubovima.

Sve to govori o tome da postoji velik broj ljudi kojima borba nije osnovno zanimanje, ali koji ostavljaju svoj ​​posao u petak i do ponedjeljka zarađuju novac šakama. Ili, ako novac nije u igri, idu sebi i drugima dokazati neke stvari.

Blagoslovljena šaka
Borilačke vještine postaju sve popularnije u Ruskoj pravoslavnoj crkvi. Jesu li pravoslavni svećenici na dobrom putu da zasjene slavu ruskog redovnika-ratnika Peresveta i ratobornih stanovnika hrama Shaolin?

Aleksandar Anisimov je 30-godišnji radnik u cestogradnji u Vladimiru. On je izabrao najtežu verziju, T1, kako bi se okušao u mješovitim borilačkim vještinama. Slovo T je oznaka za totalni". Prema pravilima verzije T1 suparnici se bore u obući s grubim đonovima. Dozvoljeni su udarci glavom i tuča protivnika nogama ako se ne predaje. Organizatori su najprije htjeli da se natjecatelji tuku golim rukama, bez rukavica, ali su se borci usprotivili. „Nije svatko spreman prevladati psihološku barijeru i boriti se golim rukama", kaže German Lviv, predsjednik lige T1 i promotor apsolutnih vidova borbe. Na kraju im je omogućeno da se bore u rukavicama za MMA.

Na pitanje što ga je navelo da u Vladimiru ostavi suprugu i jednoipogodišnjeg sina i ode tko zna kamo kako bi se tukao, Aleksandar Anisimov odgovara: „Bilo mi je zanimljivo." I odmah dodaje: Ali već sam zadovoljio znatiželju". Tako da u bliskoj budućnosti nema više borbi što se njega tiče.

Znatiželja je upravo ono što mnoge uvodi u amaterski ultimate fight". No, sudjelovanje u mečevima može biti i prilika za zaradu. Prema procjenama Federacije pankrationa Rusije (organizacija koja zagovara dobivanje olimpijskog statusa za mješovite vještine), nagrada za prvo mjesto u amaterskim turnirima kreće se između 30 i 50 tisuća rubalja (700-1200 eura). Sudionici, međutim, navode nešto manje iznose, 10-20 tisuća rubalja (230 do 460 eura).

Ilegalne tuče su tema koja se prije ili kasnije pojavi čim se spomene ultimate fight. Ukoliko se u tražilicu recimo upiše podpolʹnye poedinki v Moskve" (ilegalne borbe u Moskvi"), odmah se pojavljuje niz novinarskih priča s užasavajućim detaljima, od kojih veći dio vjerojatno nije istinit.

SAMBO – tajna borilačka vještina kagebeovaca
Sambo (kratica od ruskog SAMozaštita Bez Oružja) borilačka je vještina slična judu, koja se počela razvijati po moskovskim sportskim centrima od 20-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća. Sovjeti su u toj vještini željeli sintetizirati tradicionalne borilačke vještine i vojne „prsa o prsa“ sustave sa znanostima poput biomehanike i sportske psihologije. Nakon perestrojke sambo centri se otvaraju diljem čitavog svijeta. Ruski vjesnik razgovora o toj sovjetskoj borilačkoj vještini s gospodinom Željkom Banićem, osnivačem UFC Crowsa, prvog sambo kluba u Hrvatskoj.

U mračnoj i zadimljenoj atmosferi noćnih klubova skupljaju se momci sa šakama nalik na maljeve. Tko izgubi borbu često izlazi van na nosilima", navodi se u jednom od njih. Ostali prenose još mračniju sliku: Moskovska policija pronalazi tijela mladića. Znaci nasilne smrti jasno ukazuju na to da su nastradali u tuči. Nakon nekog vremena otkrivena je strašna istina: u Moskvi se organiziraju krvave borbe. Najsurovije borbe do smrti."

U moskovskom policijskom odsjeku za Arbat odbacuju takve tvrdnje. Krajem 1990-ih kružile su priče da se upravo tamo - u kockarnicama na Arbatu - organiziraju najžešće borbe. Ukoliko je tako nešto nekada i organizirano, odavno se s tim prestalo. Danas nemamo podatke koji bi tako nešto potvrdili", objašnjava pripadnik policijskog odjela koji je želio ostati anoniman.

S time se slaže i predsjednik Federacije pankrationa Rusije (FPR) Vladimir Klenjšev: Oko tzv. ilegalnih uličnih tuča diže se mnogo veća buka u odnosu na stvarne činjenice. Postoje određeni podaci o tome, ali najčešće se radi o tinejdžerima koji su se nagledali akcijskih filmova. Sve se obično završava s par slomljenih noseva, a već sutradan prelaze na Parcour [ekstremna sportska disciplina svladavanja prepreka], ili na nešto drugo što su vidjeli na TV-u."

No, trenutno stanje u amaterskom ultimate fightu zabrinjava zvanične organizacije. Sve te udruge ne obraćaju pozornost na vrlo važne strane sporta kao što su sekcije za djecu i uopće sustavan i sveobuhvatan rad s mladima. Sve što mogu vidjeti je želja za zaradom", sa žaljenjem zaključuje Klenjšev.

On navodi primjer Fjodora Emeljanenka, čuvenog borca ​​MMA, i smatra da je njegov pristup potpuno ispravan. Fjodor trenira mlade i svojim primjerom ih usmjerava razvijajući kod njih pravi sportski duh.


"Strelka" na obali Neve u Sankt-Peterburgu: amater protiv profesionalca MMA

Kod 21-godišnjeg Tolgata, koji je došao u Moskvu iz Uzbekistana, amaterski ultimate fight izaziva samo oduševljenje za razliku od predsjednika FPR-a. Tolgat šest dana u tjednu popravlja pločnik na Lenjinskom prospektu kao član jedne građevinske brigade. Ako mu preostane snage, nakon toga odlazi vježbati na vratilu. Nakon zgibova vježba udarce.

U Uzbekistanu se kraće vrijeme, nekih godinu i pol, bavio tajlandskim boksom, ali je u Moskvi čuo da je i to dovoljno da se uključi u borbe i postane zvijezda. Građevina nije moj život", kaže Tolgat i dodaje: Glavna stvar je borba".

Dosta ljudi isto kao i Tolgat uvježbava svoje borilačko umijeće u svakoj zgodnoj prilici, u dvoranama za tjelesni, u parkovima, u hodnicima dok čekaju dizalo, ili kod kuće u kuhinji dok nema nikog. A istovremeno rade kao programeri, menadžeri prodaje, špediteri itd. I za njih glavna stvar nije njihov posao - što bi teško bilo tko iz njihove okoline mogao pretpostaviti - glavna stvar za njih je borba.

Ruski tekst na sajtu Ruski reporter