Ivica Olić: Čovjek sa željeznom maskom i velikim srcem

Izvor: AP

Izvor: AP

Uoči večerašnje utakmice protiv Škotske, Ivica Olić govori za Sport Express o hrvatskoj i ruskoj reprezentaciji, njihovim večerašnjim protivnicima te se prisjeća svih svojih trenera pod kojima je igrao u svojoj bogatoj karijeri.

Hoće li se Rusija kvalificirati na Svjetsko prvenstvo u Brazilu?

Mislim da hoće. Imaju velike šanse, momčad je pobijedila sve utakmice, vode u skupini. Držim da će Rusija završiti na prvom mjestu. Dečki igraju sad vrlo uvjereno, razina nogometaša i čitave reprezentacije je jako visoka. Mislim da ruska reprezentacija nema nikakvih problema.

Ali 7. lipnja igra se u Portugalu...

Naravno, važno je ne izgubiti tu utakmicu. No držim da Portugalci nisu sad u boljoj formi. Oni imaju odlične igrače, no ipak mislim da će Rusija savladati tu prepreku te se kvalificirati u Brazil.

U sadašnjoj ruskoj reprezentaciji nema Aršavina, Pavljučenka, Pogrebnjaka, ali momčad pobjeđuje i bez tih iskusnih nogometaša. Iznenađuje li vas to?

Vi ste bitno izmijenili sastav, sad u reprezentaciji igraju mlađi igrači. Rusija je uvijek imala velike talente. Ne sumnjam da će se oni i dalje pojavljivati. Imate ogromnu državu, jako profesionalnu ligu, veliki novci ulažu se u nogomet. Jasno je da, ako uzmemo sve to u obzir, Rusije ne može ne imati jaku reprezentaciju. A tu je još i Fabio Capello, jedan od najboljih trenera svijeta. 

Nedavno se pojavila informacija da su u Rusiju zvali još jednog velikog stručnjaka Juppa Heynckesa za kojeg se navodno zanimao jedan od moskovskih klubova...

Ne vjerujem da će on doći u Moskvi, odnosno ne vjerujem da će pristati da ide u neki klub  koji se nalazi daleko od njegove kuće. Znate, uopće mu nije bilo lako u Bayernu, posebno na početku... Razumijete, vrijeme nije na njegovoj strani...

A kako vi gledate na to da odlazi Heynckes koji je osvojio apsolutno sve s Bayernom?

Mislim da je došlo vrijeme. Heynckes ima mnogo godina. Bayern je imao mogućnost dovesti trenera koji osvojio zapravo sve. A k tome još i mladog. Guardiola je, prema mojem mišljenju, jedan od najboljih stručnjaka svijeta. Heynckes je, naravno, mogao ostati još jednu godinu, no Bayern gleda naprijed. Mislim da su u njemačkoj momčadi donijeli ispravnu odluku.

Vaš dobar poznanik Slaven Bilić, koji vas je trenirao u hrvatskoj reprezentaciji, sad je u Lokomotivu. Pratite li njegov rad?

Znao sam da mu neće biti jednostavno, pa Loko nije baš tako jako, a u Rusiji je dosta momčadi čiji sastavi su jači na papiru. Pogledajte Zenit, CSKA, Spartak, Rubin... Općenito govoreći prva godina rada u novom klubu je uvijek jako teška. Naravno, deveto mjesto na tablici se ne može nazvati uspjehom. No ako Loko kupi dva ili tri nova igrača, siguran sam da će bolje igrati sljedeće sezone.

A kako vam je bilo surađivati s Bilićem?

U reprezentaciji smo bili šest godina. Bilić je s reprezentacijom ostvario ozbiljne uspjehe, ona ga je proslavila kao trenera. Znam da su ga mnogi klubovi tražili, no on je izabrao Lokomotiv. Bilić je bio izvanredni igrač i prekrasno razumije nogometaše, njihove probleme. Međutim, rad u klubu je, naravno, nešto sasvim drugo od rada u reprezentaciji.

Bilića je zamijenio u hrvatskoj reprezentaciji Igor Štimac. Možete li nam nešto reći o njemu?

On je svojevremeno igrao zajedno s Bilićem u Hajduku iz Splita. No njihovi stilovi se razlikuju. Štimac puno razgovara s igračima, voli analizirati utakmice, često daje šansu novim igračima. Kao iskusni igrač vidim da je on vrhunski stručnjak, ostvarit će također velike rezultate. Vidim da su svi igrači zadovoljni sa Štimčevim radom.

Kad smo se već dotaknuli trenera, ne mogu da vas ne upitam o Valeriju Gazzajevu. U kakvom vam je on ostao sjećanju?

Nikad neću zaboraviti vrijeme koje sam proveo pod njegovim vodstvom, on je svakako bio jako važan trener u mojoj karijeri. Gazzajev me želio vidjeti u CSKA, ostvario sam mnogobrojne uspjehe: tri puta smo u četiri godine osvojili prvenstvo, uzeli Kup UEFA, Kup Rusije, Super Cup. Osvojili smo sve što smo mogli. O Gazzajevu mogu reći samo najbolje.

Kakav je on kao trener?

Usporedio bih ga s van Gaalom. Za Gazzajeva, kao i za Nizozemca, važno je bilo da se igrači u potpunosti posvete radu. Ako se predaš poslu, on će te staviti. I još je Gazzajev bio pristaša velike discipline. Tad je to za CSKA bilo jako važno – momčad je bila dosta mlada. O Gazzajevljevom radu govori i ta činjenica da nogometaši, koji su nastupali pod njegovim vodstvom, čine gotovo polovinu ruske reprezentacije.

No na kraju vašeg boravka u moskovskom klubu odnosi s trenerom nisu uvijek išli glatko. Nije vas uvijek stavljao u sastav.

Nisam imao nikakvih problema s njim... No to je bio već moja posljednja godina u CSKA, a ja sam se bio upravo vratio poslije operacije koljena. Osim toga, igrali su tad Vagner i João koji su odlični nogometaši. Zbog toga sam završio na klupi. Mislim da se to dogodilo samo zbog ozljede. No mogu reći da je sve na kraju odlično ispalo. Da, nisam igrao, no pojavila se mogućnost da odem. Nisam produljio ugovor, preselio sam se u Njemačku i tamo napravio veliku karijeru, igrao sam za najbolje klubove, ostvario velike europske uspjehe.

}

Postali ste prvak Njemačke dok vas je trenirao Louis van Gaal, ušli ste u finale Lige prvaka. Što možete o njemu reći?

Čini mi se da je on uveo sistem po kojem danas igra Bayern. Prije njega momčad je igrala uglavnom 4-4-2, a sad 4-2-3-1. Odlično sam radio kod van Gaala. Tad su u momčadi bili Gomez, Klose, Luka Toni. Bez obzira na obilje vrhuskih napadača, igrali smo s jednim napadačem i to sam uglavnom bio ja. Za njega nije bilo važno prezime nogometaša, glavno je bilo kako treniraš. Tko je dobro radio, taj je igrao. Tko bi, pak, postavljao suvišna pitanja, sjedio bi na klupi, bez obzira o kakvom se nogometašu radi.

Govore da je van Gaal težak čovjek...

Jako. I još pristaša stroge discipline.

No pri Juppu Heynckesu vam je bilo još teže?

To je također jako iskusan trener koji je s Realom uzeo trofej Lige prvaka, s Bayernom već u prošlosti osvojio njemačko prvenstvo. On dobro zna mogućnosti svojih nogometaša, njihove dobre strane. Momčad je, ponavljam, i tijekom njega nastavila igrati po van Gaalovom sustavu. I još su kupili nekoliko nogometaša koji su se jako dobro uklopili u momčad, osnažili ju. No nisam imao sreće, izgubio sam praktički godinu dana, zbog operacije na koljenu igrao sam jako malo u sezoni 2011/2012. A kad sam se vratio u pogon, nisam mogao pronaći pravu formu. Uza sve, još su mi i nos slomili. 

Prošlo ljeto ste otišli iz Bayerna. Jeste li mogli ostati u momčadi?

Da, bila je ta mogućnost, postojala je takva opcija u ugovoru. No nisam želio, igrao sam jako malo u posljednje vrijeme. Želio sam igrati redovito. Zato sam prešao u Wolfsburg.

Vjerojatno je na vašu odluku utjecala ta činjenica da je klub ponudio ugovor na dvije godine?

Ne. Za mene je najvažnije igrati. Čak nije tako važno ni gdje ću igrati. Uvijek sam bio takav. U Wolfsburgu sam odigrao praktično sve utakmice. I jako sam zadovoljan što sam odabrao taj klub. Uzgred rečeno, imao samo mogućnost da odem u Lazio.

No prešli ste kod Felixa Magatha. O tom treneru pričaju se legende...

On je puno tog ostvario, no kod njega je bilo jako teško. Vjerojatno nikad nisam tako puno trenirao kako kod Magatha, on sam me želio vidjeti u momčadi, pokretao je stvari oko mojeg prijelaza u Wolfsburg... No nismo u početku sezone ostvarili uspjeh. A kad nema pobjeda, trener odlazi.

Je li istina da Magath poslije treninga nije davao igračima da piju vodu?

Da, događale su se takve stvari. Dan nakon što smo izgubili jednu utakmicu trener je organizirao džoging u jednoj šumi. Trčali smo čitav sat, a kad smo završili, željeli smo popiti vode. No nije je bilo u bocama. Kaznio nas je zbog izgubljene utakmice.

U Bundesligi ste već sedmu sezonu. Po čemu je pamtite?

Ne raduje nas, naravno, jedanaesto mjesto na tablici. Mislili smo na početku sezone: upast ćemo barem u UEFA ligu. No na početku sezone smo bili katastrofalni: 5 bodova u 8 utakmica. Na kraju sezone nismo izgubili 10 utakmica zaredom, no od njih smo dobili samo 3, a ostalih 7 odigrali neriješeno. Da smo imali samo malo više sreće, upali bismo u europska natjecanja čak uz ovakav loš star. Što se tiče mene... Ozljeda nije bilo, no dugo sam igrao na mjestu lijevog ofanzivnog, daleko od neprijateljskog jedanaesterca. To nije moja pozicija. No u posljednjih 12 utakmica igrao sam kao napadač, zabio 7 golova i 5 puta asistirao za gol. To je već sasvim druga priča! Na kraju mogu biti zadovoljan. Naravno, relativno, jer klub na kraju nije ostvario rezultat.

Za godinu dana svjetsko prvenstvo. Kakvi su vam planovi?

U dvije posljednje kvalifikacijske utakmice počeo sam u prvoj postavi reprezentacije i odigrao sam dobro. Sad Belgija i mi imamo po 16 bodova nakon 6 utakmica. Borba do samog kraja. Danas igramo protiv Škotske i trebat će pobijediti, i to još s dobrom gol razlikom. U tom segmentu Belgija je bolja.

Hrvatska sad ima jaku momčad: Olić, Mandžukić, Perišić, Modrić, Srna, Ćorluka, Pletikosa...

Da, imamo jako dobrih i iskusnih nogometaša. No istaknuo bih još devetnaestogodišnjeg Matea Kovačića iz Intera. Jako talentiran mladić.

No čeka vas još jedna komplicirana utakmica sa Srbijom...

Da, na kraju. Jako važna utakmica za nas, nema mjesta za pogrešku. A u posljednjoj utakmici koju ćemo igrati kod kuće dočekujemo Belgiju. No mislim da ćemo biti sljedeće godine u Brazilu.

Kojih se golova najčešće prisjećate?

Gol koji sam zabio 2010. Manchesteru Unitedu u Ligi prvaka, igrala se 92. minuta i to je bio gol za pobjedu od 2:1. Naravno, tri gola Lyonu u istom tom natjecanju. Neću nikad zaboraviti svoj prvi gol za reprezentaciju. Dobili smo tad Talijane. Sjećam se i gola Englezima. Dobili smo tu utakmicu, a Rusija je otišla na Europsko prvenstvo 2008. Tad sam dao sve od sebe. U prvom dijelu utakmice dobio sam tri ozljede na glavi. Zatim ih je tijekom poluvremena naš liječnik zašio te mi je savjetovao da bolje ne nastavim igrati. No rekao sam da želim odigrati do kraja.  

}

5 Olićevih ruskih podviga

Po čemu ruski navijači pamte hrvatskog napadača

Čovjek u željeznoj masci

Ivica Olić na terenu nikog nije štedio. Ni protivnike, ni sebe samog. Čak bi Gennaro Gattuso mogao pozavidjeti na njegovoj samopožrtvovnosti. A pamti se i jedan trenutak. Naime, kad je Ivica Olić u finalu UEFA Kupa 2004/05 nastupio protiv Sportinga u željeznoj masci koja mu je štitila slomljeni nos. ''Ma sve je bilo u redu, jedino mi je žao što me žena vidjela takvog! Teško da sam joj se svidio!'', rekao je nakon utakmice sretni i hrabri Olić. 

Čovjek koji je Engleskoj zabio na Webleyu

I to ne u bilo kojoj utakmici, već u ''onoj posebnoj''. Ruskoj reprezentaciji je trebala pobjeda Hrvatske protiv Engleske za plasman na EURO 2008. I tad su Bilićevi miljenici odigrali fantastičnu utakmicu i pobijedili s 3 naprema 2. A u 14. minuti bilo je i 2:0, a drugi gol je zabio upravo Ivica Olić. Ipak obećani Mercedes nikad nije dobio od Leonida Feduna. Zato si je priskrbio ogromnu ljubav ruskih navijača.

Čovjek s velikim srcem

Olić je uvijek igrao ''do kraja'' i nikad nije odbio dati ni jedan autograf nekom od navijača CSKA. Iskrenost je njegova najveća vrlina. Olić je upravo zbog nje postao najveći miljenik navijača moskovskog kluba. I još uvijek jest.

Čovjek koji govori ruski

''Namjeravam li učiti ruski? Naravno da namjeravam! Jako je važno komunicirati s partnerima na istom jeziku, poznavati njihovu kulturu'', tu frazu ponavljaju svi stranci prilikom svojeg prvog intervjua u Rusiji. No rijetki su oni koji to zaista i naprave. Obećanja se zaboravljaju, plaće redovito dolaze na račun sportaša, a na terenu je ipak najvažniji ''nogometni jezik''.   

Zato se još ljepše prisjetiti Ivice Olića. Već nakon šest mjeseci Ivica je počeo davati intervjue na ruskom jeziku, i to na takvom da bi mu pozavidjeli mnogi stanovnici Moskve. Čak nakon što je otišao iz CSKA u Njemačku, Olić nikad nije zaboravio ruski. I ovaj intervju je održan na ruskom.

Čovjek koji ne skriva svoju ljubav prema novcu

Ivica nije licemjer, nije jedan od onih koji govore: ''Ma boli me briga za plaću, najvažnije mi je da igram, sve ostalo nije bitno''. Olić je uvijek pošteno priznao: ''Da, jako mi je važan iznos ugovora, želim puno zarađivati''. I što je u tome loše?

Tekst na ruskom jeziku na Sport Express