Deset najfascinantnijih sportaša Rusije

Ruska i sovjetska povijest, književnost i znanost obogatili su svjetsku kulturu živopisnim likovima, slojevitim karakterima koji ono čime se bave rade na način koji nekako iskače iz prethodno zamišljenih kanona.

Sport nije iznimka. Ona težnja za probijanjem granica, herojstvom i revolucijama koja se često susreće u ruskoj kulturi izražena je i kroz fenomen sporta. No kako su kriteriji 'fascinantnosti' osobni, ova lista začudnih sportskih velikana ni ne pretendira biti objektivnom ni konačnom, niti je riječ (isključivo) o najvećim sportašima koje je Rusija dala. Inače bi se tu moralo naći mjesta i za hokejaški tercet Tretjak-Harlamov-Fetisov, i za košarkaša Sergeja Belova, pa Elenu Isinbajevu, Marata Safina… Ovo je, u skladu s temom, jedna malo pomaknutija lista.

Lav Jašin -  monument sovjetskog nogometa

Izvor: RIA Novosti.

Nikada nije osvojio mundijal – nikada nije bio ni u finalu - nikada se s klubom nije penjao na krov Europe. A ipak je svojim značajem toliko nadišao epohu u kojoj je igrao da je skoro pola stoljeća otkako je svukao rukavice teško naći relevantan izbor Svevremenskih 11 u kojem mjesto vratara ne bi bilo rezervirano za Crnog pauka iz Moskve. Jašin je drugo ime za revoluciju u poimanju vratarske pozicije: u najboljoj tradiciji sovjetske inovativnosti transformirao je ulogu golmana u korpulentnog gospodara 16-erca koji izlijeće s gol crte i čisti suparničke centaršuteve. Upamćen po neustrašivom bacanju 'na zube' u krampone protivnika, nije se libio nastupati ni s dva potresa mozga, zbog čega je u Čileu '62. primio gol iz kornera. Za 22 godine karijere imale su ga samo dvije momčadi: Dinamo Moskva i reprezentacija SSSR-a.

Ivan Uhov -  skok s votkom

Izvor: Imago/Legion Media.

Ironija vremena površnosti u kojem živimo je takva da ovog samozatajnog momka i u njegovoj domovini trajno prepoznaju kao 'skakača pijanca'. Godine 2008. svijet je obišla snimka s mitinga u Lausannei: publika je u nevjerici promatrala kako je na zaletište skoka uvis doteturao Vanja Uhov, po svemu sudeći pijan k'o livada. Jedva svukavši trenirku, nakon podužeg oklijevanja i naguravanja s članom organizacije uspio se zatrčati, da bi u beznadnom pokušaju skoka posrnuo ispod letvice i strovalio se u strunjaču. U sveopćem urnebesu kao da nikog nije zanimala pozadina nesvakidašnjeg prizora. Momak se dulje vrijeme mučio s neugodnom ozljedom, prolazeći ujedno kroz osobne krize koje su kulminirale kad ga je ostavila djevojka. Odlučio je utopiti tugu u čašici i tako je nastao famozni 'skok s votkom'. Potom je izbio skandal, otkazan mu je poziv na Grand Prix, IAAF je razmatrao daljnje sankcije zbog, zamislite, uzimanja nedopuštenih sredstava i sramoćenja atletike, a svijet se smijao još jednom pijanom, ludom Rusu. Potpisnik ovog teksta tada je zaključio da sportu u kojem desetljećima caruju laboratoriji, kemija i prevare konjskim dopinzima jedan romantični mladac koji se napio zbog cure ne da nije oduzeo dostojanstvo, nego mu je vratio dušu. Inače, 'skakač s votkom' lani je u Londonu bio među 82 ruska sportaša koji su osvojili odličje. Štoviše, jedan od 24 koji su uzeli zlato. Osramoćeni talent postao je najbolji visaš današnjice. Oženio se, dobio dijete, leti preko 240 cm i tko zna, možda jednom skine nevjerojatni rekord Javiera Sotomayora…

Larisa Latinina - kako osvojiti pet medalja s trudničkim trbuščićem

Izvor: Imago/Legion Media.

 Još se nije pojavio sportaš s više pojedinačnih olimpijskih medalja od nesuđene balerinice iz ukrajinske luke Herson. Oko njene persone u drugoj polovici 20. stoljeća gradila se čuvena sovjetska škola gimnastike. Larisa Semjonovna je nešto kao Ali Baba svjetske gimnastike: njena riznica sadrži 140-150 odličja. Njih 18 su s olimpijskih igara – od toga je devet zlatnih! Ni Michael Phelps nije ju uspio nadmašiti... Premda je ostala simbolom nježnije, umjetnički promišljane ženske gimnastike, Latinina je pokazala i kako se osvaja pet svjetskih zlata u četvrtom mjesecu trudnoće! Čak i u svojim 30-ima harala je olimpijskim i svjetskim turnirima, a kasnije se istaknula kao trofejni trener Zbornaje.

Igor Kudeljin - najluđi šuter zapadno od Dona

Izvor: Imago/Legion Media.

Ako ste gledali polufinale svjetskog prvenstva 1994. godine između Rusije i Hrvatske, morali ste trajno upamtiti frika s demode frizurom začešljanom u stranu (tipičan ruski štreber, rekli bismo tada) koji je ubio u pojam obranu Hrvata počevši, iz čista mira, pucati i – kojeg li košmara - pogađati šuteve nekoliko metara iza linije tadašnjih 6.25 – otprilike na pola puta između trice i centra. Kao da se zafrkava s cijelim svijetom, Igor Kudeljin je čak i slobodna bacanja gađao odmaknuvši se korak unazad od linije... Dopustit ćemo si stoga slobodu da ovog gospodina smjestimo u širi, mitski pojam 'ruske avangarde'. Bilo je u košarci Rusije/SSSR-a kudikamo značajnijih imena, ali iskusniji poklonici ovog sporta sjetit će se da je Igor Kudeljin igrao u svom nekom svemiru u kojem vladaju posebna, ludička pravila.

Gari Kasparov - i kralj i buntovnik

Izvor: Imago/Legion Media.

U preko 1000 godina razvoja čudnovate igre nije zabilježen šampion usporediv s Garijem Kimovičem Vajnštajnom, wunderkindom kojem je majka promijenila prezime u njeno djevojačko - Kasparov – kako bi nadareni 12-godišnji sin židova lakše gradio karijeru u antisemitskom okružju. S 22 godine postao je najmlađi svjetski prvak u povijesti detroniziravši Kremljevog ljubimca Anatolija Karpova. Od 1986. do 2005. držao je najviši Elo ranking u svijetu; nijedan suvremeni šampion nije vladao ni približno toliko dugo. Nastupajući u vremenima kada je šahovsko polje po mnogočemu bilo jedna od fronti Hladnog rata, buntovni, liberalno nastrojeni Kasparov bio je jedan od burevjesnika perestrojke. Naglo završivši karijeru, jurnuo je u politiku, ali ne način na koji to obično čine sportaši - kapitalizirajući svoju popularnost nekom oportunom sinekurom u visokoj politici. Slijedeći onu rusku 'Lakih puteva ne tražimo' izreku, Kasparov je izabrao ulicu, prosvjed, opoziciju, OMON-ove palice, policijske marice i objede nacionalista da je izdajica i strani plaćenik.

Anatolij Harlampijev – Leonardo mješovitih borilačkih vještina

Izvor: ITAR-TASS.

Stručnjak literarne biografije. Pripisuju mu se ključne zasluge u stvaranju obrambene vještine sambo (ruski akronim: 'SAMozašita Bez Oružja') koja se desetljećima profilirala unutar sovjetske vojske. Rođen 1901., unuk legendarnog gimnastičara i šakačkog majstora iz 19. stoljeća te sin osnivača boksačke škole u carskoj Rusiji, Harlampijev je u djetinjstvu nastupao u visinama cirkuskih kupola kao akrobat. Usporedno je razvijao kompilatorska znanja o borilačkim vještinama. Život kao kombinacija sporta i umjetnosti nastavio se nakon revolucije u eri sovjetske avangarde, na Komunističkom Univerzitetu Radnika Istoka, gdje je osim tjelesne kulture radio i u teatru podučavajući glumce scenskim pokretima. Usavršio se u francuskom i engleskom boksu, izučavao tehnike eskivaže iz mačevanja, trčao, bio vrhunski alpinist. Uskoro je krenuo na odiseju po Kavkazu i srednjoj Aziji da bi se na licu mjesta ogledao s najvećim narodnim majstorima borbenih stilova stvaranih još od vremena kijevskih vikinga i Džingis kanovih hordi. Kasnije je s majstorom džudoa Vasilijem Ošepkovom udario temelje sambou, a sve to prije početka 2. svjetskog rata. Ugledni režiser Pavel Lungin 1983. je snimio film inspiriran njegovim životom.

Ljudmila Belousova i Oleg Protopopov – mitska bića na ledu

Izvor: Imago/Legion Media.

U Hrvatskoj se gledaju TV spektakli tipa 'Zvijezde pjevaju' ili 'Zvijezde plešu', a u Rusiji je popularna nešto zahtjevnija forma – 'Zvijezde kližu'. Zoran je to primjer koliko je umjetničko klizanje ukorijenjeno u rusku kulturu. A njen prauzor je legendarni bračni par koji je 60-ih osvojio dvije olimpijske medalje. Ljubavno i sportsko zajedništvo Belousove i Protopopova udarilo je temelje nevjerojatnoj, nenadmašenoj tradiciji po kojoj su sovjetski i zatim ruski klizači osvajali zlatno odličje u parovima na svim Igrama od 1964. do 2006. godine. Njih dvoje uveli su balet u umjetničko klizanje, izmislili nekoliko varijacija glasovite 'spirale smrti', sami si smišljali koreografiju i pravili kostime, a kada je Savez od njih zatražio da prekinu s natjecanjima i postanu treneri, prebjegli su Švicarsku. Taj im potez, kažu, nikada nije sasvim oprošten. Već više od 20 godina žive u alpskom seocetu Grindelwald i povremeno se poput mitskih bića spuštaju u civilizaciju da se ukažu na ledu. Nisu prestali nastupati ni u 21. stoljeću; prešli su 70 godina starosti, a tvrde da kližu svaki dan, već preko pola stoljeća. Njihove izvedbe toliko su fascinantne da se čini da bi i danas bili prvaci u mnogim državama. Već odavno nema sovjetskog klizačkog saveza, a Belousova i Protopopov još uvijek nastupaju. Mitska bića.

Aleksandr Kareljin - Herkul modernog doba

Izvor: Imago/Legion Media.

Najveći hrvač grčko-rimskim stilom u povijesti modernog olimpizma, vlasnik ordena Heroja Ruske Federacije, 13 godina nepobijeđeni kralj partera čija nadljudska snaga evocira mit o Heraklu. Po legendi novorođenče od skoro sedam kilograma, ovaj Sibirjak demonstrirao je takvu silu i nedodirljivost da su mu očajni zapadni rivali prikvačili nadimak Eksperiment. No brojni nalazi doping testova bili su uporno čisti, a u međunarodnim mečevima do 130 kg Kareljin čitavih šest godina nije izgubio jedan jedini bod! Bio je čuven po zastrašujućem 'Kareljinovom bacanju', kada bi protivnika koji leži trbuhom na podu i opire se svom težinom, dizao, pa ga strovalio preko ramena. Tako nešto dotad je viđano uglavnom u lakšim kategorijama i na predstavama američkih kečera; teškaši priznaju da su premirali od Kareljinovih metoda. Danas sjedi u Dumi kao zastupnik Putinove Jedinstvene Rusije.

Fjodor Jemjeljanenko - čovjek koji je razbio američke predrasude o Rusima

Izvor: Grigorij Sobčenko/Kommersant.

Došao iz gluhe ruske provincije, bez sponzora, debeljuškast, ne govori engleski, djeluje bešćutno. U najbrutalniji ring današnjice ulazi ravnodušan kao da se maločas probudio. A tamo se odjednom transformira u nerješivu enigmu, borca na čijem licu se ne primjećuju bol ni zabrinutost. Dodajte tome začudan taktički um i dobili ste najsvestranijeg borca pred kojim padaju redom svi dotadašnji šampioni novog i vrlo kontroverznog sporta. Biti neporažen u MMA ringu deset godina znanstvena je fantastika. Anglojezični mediji ispočetka su ga prikazivali kroz klasične rusofobne naočale: mračni psiho iz zemlje 'u kojoj je sve hladno i sivo' (doslovan citat), tobože u protivniku zamišlja neprijatelja koji ga želi vratiti u glad iz koje se izdigao… No s razvojem interneta ispostavilo se da je riječ o nevjerojatno dobroćudnom tipu. Kad gledate Fjodora izvan ringa  - i možda samo tada – spremni ste povjerovati da su mješovite borilačke vještine, ma koliko brutalne bile, ipak sport. U taj svijet steroidskih bjesnila, provokacija, prljavog pumpanja atmosfere, taština i sveopće krvoločnosti baš je 'ruski psiho' demonstrirao skromnost, samozatajnost, fair play – i to baš uvijek, bez iznimke. Čak i kada je iznenada počeo gubiti što su, izgleda, njegovi poklonici prihvatili teže od njega samog.