Lav Jašin – legendarni „crni pauk“ sovjetskog nogometa

Izvor: RIA „Novosti“

Izvor: RIA „Novosti“

Prije nekih mjesec dana, točnije 15. prosinca 1963., navršilo se 50 godina od proglašenja Lav Jašina za najboljeg nogometaša Europe. Tako je sovjetski nogometaš postao prvi vratar u povijesti koji je dobio Zlatnu loptu. Nijedan vratar nakon toga nije do danas dobio tu nagradu. Ruski vjesnik se prisjeća zanimljivih činjenica iz života velikog sovjetskog nogometaša.

Lav Jašin vjerojatno je najsjajniji nogometaš u čitavoj povijesti SSSR-a i Rusije. Višestruki prvak SSSR-a, olimpijski prvak 1956., europski prvak 1960. Svi klubovi svijeta željeli su u svojim redovima vidjeti fenomenalnog ruskog vratara koji je, zbog svojih genijalnih obrana, prozvan „crnim paukom“. No ostao je vjeran jedino moskovskom Dinamu. U dresu bijelo-plavih proveo je 22 sezone (od 1949. do 1970.). Još je neobičnija činjenica da je poznati čuvar vrata dobio glavnu individualnu nogometnu nagradu u dobi od 34 godine. Samo je Stanley Matthews bio stariji kad je dobio tu počasnu nagradu, imao je 39 godina. 

„Moskva 1980.“, olimpijada za primjer
Ljetne olimpijske igre održane 1980. u Moskvi ušle su u povijest kao jedan od najspektakularnijih sportskih događaja prošlog stoljeća, događaj koji je izmijenio pogled na svijet milijuna ljudi i ostavio impresivno nasljeđe za sobom. SSSR je u velikom stilu pokazao svoju gostoljubivost, a igre je organizirao u rekordnom roku i potpuno sam: sva tehnološka oprema bila je domaće proizvodnje.

U određenoj mjeri Jašin je nesumnjivo imao dosta sreće. Naime, Zlatna lopta pripala bi vjerojatno Peleu, koji je osvojio sa Santosom Interkontinentalni kup zabivši talijanskom Milanu 4 gola, da se ta nagrada dodjeljivala tad i neeuropljaninima. Tek su 1995. utemeljitelji te nagrade iz France Footballa promijenili pravila.

Tijekom svoje karijeje Lav Jašin odbranio je 150 penala. Ipak još više zapanjuje jedan drugi pokazatelj: u 813 utakmica sovjetski golman je 480 puta sačuvao svoja vrata „netaknutima“. 

Mnogi ne znaju da je zbog neuspješnog debija u nogometu Jašin počeo igrati hokej. U svojoj prvoj utakmici 1950. protiv vječitog rivala, moskovskog Spartaka, Jašin je napravio sramotnu pogrešku: dobio je gol, sudarivši se sa zadnjim veznim igračem svoje momčadi. Dinamo je u toj utakmici izgubio, a Lav Ivanovič je gotovo tri godine prosjedio na klupi za rezerve. Očajni Jašin počeo je igrati hokej. Nije trebao dugo čekati na uspjehe. Njegova momčad, moskovski Dinamo, osvojila je Kup SSSR-a. Vratara su htjeli pozvati u reprezentaciju, no odlučio se usredotočiti na nogomet. 

Lava Jašina znali su po jednom obilježju. Dok je igrao za klub i reprezentaciju SSSR-a, nosio je isti kačket. I kad je modni dodatak izašao iz mode, legendarni golman ga je i dalje nosio. Uvijek je uzimao sa sobom kačket kamo god da je išao. Zanimljivo je da je prije najvažnijih utakmica Jašin neprimijetno stavljao svoj kačket pored gola.

Poznato je da je Jašin bio veliki obožavatelj pecanja. Kamo god da je išao, uvijek bi najprije saznao može li tamo pecati. Čak je postojalo praznovjerje da je Dinamo pobjeđivao, kad je Jašin uoči utakmice pecao. Imao je veliku kolekciju blinkera, čak uvoznih, oni su tih godina bili prava rijetkost. Mamac za ribu veliki golman često je kopao na smetlištu koje se nalazilo u blizini vikendice. Raskopavao je smeće nabacano u hrpe, skupljao crve. Malo tko bi prepoznao legendarnog golmana u običnom ribiču. Sam Lav Ivanovič pripremao bi ribu, volio je često kuhati sebi i svojim kćerkama kad mu je supruga bila na poslu.

Eduard Streljcov, sovjetski Pele u gulagu
Bio je legenda još za života, jedan od prvih sportskih buntovnika. Prošao je dug put od državnog tima SSSR-a do prisilnog rada u Sibiru. Na sebe je navukao toliki bijes da ga čak ni ogromna popularnost nije uspjela spasiti od gulaga.

Jašin je bio strastveni pušač. Bio je rob te štetne navike još od djetinjstva i nikako je nije mogao pobijediti. Golman je pušio 4 kutije cigareta na dan. Zbog te pogubne strasti Jašin je zaradio ozbiljne probleme sa zdravljem: imao je čir na želucu. Golman je sa sobom morao nositi jestivu sodu da bi mogao savladati napade. Uoči Olimpijade 1956. odlučili su reprezenaciju odvesti na mjesec dana u Indiju kako bi se pripremila na vrućine. Nogometaši su se željeli fotografirati pored slona. Slon je vidio kutiju cigareta, ispružio surlu i istrgnuo je iz golmanskih rugu. Čitava reprezentacija umrla je od smijeha. 

Jašin je bio fenomen svojeg vremena. Nakon finalne utakmice prvenstva Europe 1960. sovjetskom vrataru došao je tadašnji predsjednik madridskog Reala Santiago Bernabéu. „Svemogući“ šef demonstrativno je izvadio čekovnu knjižicu te je predložio vrataru da sam upiše sumu ugovora za koju bi prešao iz Dinama u Real, a potom i plaću koju bi želio primati u madridskom klubu. Kad su to čuli, ostali igrači sovjetske reprezentaciju su mu u šali rekli: „Napiši takvu sumu od koje će mu se kosa dići na glavi!“. Ipak, kad su gospodinu Bernabéu preveli te riječi, isprva se nasmiješio a potom ozbiljno rekao: „Zaista sam spreman platiti za njega bilo koju svotu novca, čak ako ću za to morati prodati sve svoje obiteljske dijamante te pasti u dugove. Ali i ta suma neće biti dovoljna, jer gospodin Jašin zapravo nema cijenu, kao ni slike velikih slikara koje se nalaze u muzeju Prado“.

Ruski tekst na sajtu Gazeta.ru (1, 2)