Bilo je planirano brižljivo izučavanje terena pomoću automatskih aparata i lunarnih rovera. Nakon toga su svemirski brodovi trebali na izabrano mjesto prevesti objekte u obliku modula.
Vladimir Barmin
Aljbert Puškarev/TASSSvaki je modul bio težak 18 tona, promjer mu je bio 3,3 metra, a sklopljen je bio dug 4,5 metara. Trebao se rasklopiti na licu mjesta, dosežući duljinu od 8,6 metara. Probni model ovakvog modula izrađen je i ispitan 1967. godine.
Bilo je ukupno devet modula: zapovjedni punkt, laboratorij, skladište, radionica, medicinski punkt sa sportskom dvoranom, kuhinja s blagovaonicom i tri stambena odjeljenja za smještaj dvanaest osoba.
Nakon postavljanja modula bilo je planirano da se oni pokriju mjesečevim tlom – regolitom. On bi bazu zaštitio od radijacije, temperaturnih fluktuacija i mikrometeorita. Energiju za "Zvezdu" trebao je osiguravati nuklearni reaktor.
Planirano je da se izlasci na površinu u znanstvene svrhe obavljaju u specijalnom mjesečevom vlaku, dobro zaštićenom od utjecaja okoline. On bi se mogao kretati brzinom od 5 kilometara na sat i odlaziti u autonomne obilaske u trajanju do 60 dana.
Ambiciozni projekt lunarne baze nikad nije realiziran. Njegova cijena od 50 milijardi rubalja (po tadašnjem tečaju 80 milijardi dolara) bila je za SSSR previsoka.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
