Unatoč tome što je zaglavio na nekoliko bojišnica, Benito Mussolini uvjerio je Adolfa Hitlera da njegovim trupama da priliku da pokažu što mogu učiniti u ratu protiv SSSR-a.
Prvi talijanski vojnici stigli su na Istočni front u kolovozu 1941. Takozvani Talijanski ekspedicijski zbor u Rusiji (Corpo di Spedizione Italiano in Russia ili CSIR) brojao je više od 62 000 ljudi.
Mussolini u razgovoru s generalom Messeom tijekom Duceova posjeta 29. kolovoza 1941. jedinicama CSIR-a u Rusiji.
Javna domenaTalijanska kraljevska mornarica također je sudjelovala, zaradivši pohvale Nijemaca. Jedna od najučinkovitijih specijalnih podjedinica Drugog svjetskog rata, 10. flotila jurišnih plovila, bila je u aktivnoj službi u Crnom moru, gdje su se njeni torpedni čamci, patuljaste podmornice i diverzantske skupine uspješno borili s trupama i pomorskim snagama Sovjeta na Krimu.
Talijanski torpedni čamac MAS 528 na jezeru Ladoga. 18. lipnja 1942.
Javna domenaMeđu talijanskim snagama raspoređenim na obalama SSSR-a bile su i "džepne podmornice" klase CB.
Kako se detaljno navodi na specijaliziranoj stranici Topwar.ru, podmornice projekta CB izgrađene su prema dizajnu s jednim i pol trupom. Izdržljivi trup čamca sastojao se od dva metalna cilindra (glavni je imao veći promjer, a manji je bio postavljen na vrhu) s polukuglama na krajevima. Predloženo je da se posada, pogonski sustav i razne druge jedinice smjeste unutar izdržljivog trupa. Razne komponente i dijelovi bili su pričvršćeni na vanjsku površinu izdržljivog trupa, uključujući kormila, malu kormilarnicu, glatku "palubu" i torpedne cijevi. Ukupna duljina podmornice, prema projektu, dostizala je 15 metara. Najveća širina bila je 3 metra, a ukupna visina 4,5 metara. Normalni gaz bio je 2,1 metar. U površinskom položaju deplasman podmornice trebao je biti 35,5-36 tona. U podvodnom položaju - 45 tona.
U središnjem i krmenom dijelu izdržljivog trupa podmornice nalazio se dizel-električni pogonski sustav. Njegov glavni element bio je dizelski motor tvrtke Isotta-Frascini snage 90 KS. Dizelski generator bio je spojen na električni motor Brown Bovery od 60 KS. Prema drugim izvorima, koristili su se dizelski motor od 60 KS i elektromotor od 37 KS. Postojala je i punjiva baterija za potajno kretanje pod vodom.
Posadu podmornice činile su četiri osobe. Dvije su bile zadužene za upravljanje brodom i traženje ciljeva, treća je bila inženjer, a četvrta je rukovala oružjem.
Početkom ljeta 1942. u Crno more poslano je šest ovih podmornica i 40 podmorničara. Njihova je zadaća bila obrana rumunjske luke Constanțe i, ako je moguće, pronalazak sovjetskih podmornica na otvorenom moru i napad na njih.
Luka Constanța 1941.
Bundesarchiv, N 1603 Bild-028/Horst Grund/CC-BY-SA 3.0Tijekom djelovanja u Crnom moru talijanski su podmorničari pretrpjeli prve gubitke, a prema nekim navodima, ostvarili su i prvu i posljednju pobjedu.
Nekoliko dana nakon dolaska u Constanțu, tijekom jednog od svojih prvih pohoda u Crno more, podmornica CB.5 izgubljena je. 13. lipnja vidjeli su je sovjetski piloti u blizini Jalte. Brod je napadnut zračnim bombama, uslijed čega je kobno oštećen te je potonuo s posadom. Talijani nisu uspjeli podignuti i povratiti izgubljenu podmornicu, pa je u službi kasnije bilo samo pet brodova.
Sovjetski Savez, Krim, talijanska minipodmornica s pomorskim osobljem u luci (pored glisera)
Bundesarchiv, N 1603 Bild-289/Horst Grund/CC-BY-SA 3.0Prema talijanskim izvorima, 18. lipnja (ili 18. kolovoza) 1942. podmornica CB.2 otkrila je i torpedirala sovjetsku podmornicu 18 milja jugozapadno od rta Hersones. Tvrdilo se da je riječ o podmornici Šč-208 projekta Ščuka (serija X). Međutim, talijanska informacija vjerojatno nije istinita. Posljednji datum uništenja Šč-208 je 18. kolovoza. Kako znamo iz sovjetskih izvora, na svoje posljednje putovanje ova je podmornica krenula 23. kolovoza, odnosno pet dana nakon navodnog datuma potonuća. Stoga je najvjerojatniji uzrok nestanka Šč-208 neprijateljska morska mina.
Šč-208
Javna domenaKada je predaja potpisana, bilo je izgrađeno 12 podmornica. Još ih je deset bilo u različitim fazama izgradnje. Poraz Kraljevine Italije i formiranje Talijanske Socijalne Republike na različite su načine utjecali na sudbinu izgrađenih podmornica CB i onih u izgradnji. Neke od njih završit će u rukama jugoslavenskih partizana.
Talijanske patuljaste podmornice klase CB, isporučene rumunjskim snagama u Constanți krajem 1943.
Javna domenaPet ultramalih podmornica preostalih u Constanți (CB.1, CB.2, CB.3, CB.4 i CB.5) prešlo je u ruke Rumunjske. Bez ikakvog uspjeha, ove su skupine korištene do kolovoza 1944. Prije dolaska Crvene armije, pet je podmornica potopljeno. Ubrzo su sovjetski stručnjaci spasili ostatke četiri od tih brodova (CB.1 - CB.4) i temeljito ih proučili. U sovjetskim dokumentima pojavljivali su se s imenima od TM-4 do TM-7. 1945. godine, zbog lošeg stanja i besperspektivnosti, talijanske su podmornice rashodovane.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu