Zašto prvi sovjetski mobilni telefon 1957. godine nije pušten u masovnu proizvodnju? (FOTOGRAFIJE)

Mladi sovjetski radioinženjer Leonid Kuprijanovič završio je 1953. godine moskovsku "Baumanku", a to je u ono vrijeme bio rasadnik sovjetskih inženjera-pronalazača. Zaposlio se odmah po završetku studija, ali čak ni obitelj nije smjela znati gdje konkretno on radi. Očigledno je bilo, međutim, da je mladi inženjer uspješan na radnom mjestu, jer je četiri godine kasnije njegovo ime odjeknulo u cijelom Sovjetskom Savezu, kada je izumio prvi mobilni telefon.

"Što je ovo? Je li ovo bajka?"

Kuprijanovič je javno predstavio svoj izum 1957. godine. Ogledni primjerak prvog sovjetskog mobilnog telefona LK-1 nije mnogo podsjećao na ono što danas znamo o ovom uređaju. Bio je težak 3 kg i izvana je (a i po težini) više nalikovao na tom neke velike enciklopedije.

Leonid Kuprijanovič s telefonom LK-1 u automobilu. S desne strane telefona je zvučnik.

Arhivska fotografija

Baterija mu je trajala oko 24 sata. Postojala je mogućnost napajanja i pomoću akumulatora u automobilu. Mobilni je telefon imao dvije antene i brojčanik koji se okretao, kao na tadašnjim stacionarnim telefonima.

Leonid Kuprijanovič demonstrira mogućnosti mobilnog telefona.

Arhivska fotografija

LK-1 nije bio prvi mobilni telefon na svijetu. U SAD-u je tvrtka AT&T Bell Labs 1946. godine već pružala usluge iznajmljivanja automobila s telefonom u njemu. Veza je bila vrlo loša, a usluga vrlo skupa, ali se izum pojavio 11 godina prije Kuprijanovičevog telefona.

Patent №115494 – uređaji za pozivanje i komutaciju kanala radiotelefonske komunikacije.

patents.su

U Sovjetskom Savezu su ljudi, međutim, živjeli u informacijskoj izolaciji, tako da ih je LK-1 fascinirao. Članci o njemu objavljivani su u časopisima "Nauka i žiznj" (hrv. Znanost i život) i "Za rulem" (hrv. Za volanom), o izumu su priopćile agencije TASS i APN, a filmski žurnal "Nauka i tehnika" snimio je dokumentarni prilog u kojem se LK-1 demonstrira najprije u Lenjinovom sovhozu, zatim se dolazni poziv prikazuje u automobilu za vrijeme vožnje, i na kraju dva odlazna poziva u polju i na obali rijeke.

Arhivska fotografija

"Što je ovo? Je li ovo bajka? Poglavlje iz znanstvenofantastičnog romana? Nije ništa od toga. Telefon u automobilu pomoću kojeg možete razgovarati sa svakim zaista postoji. Konstruirao ga je i napravio mladi moskovski inženjer L. Kuprijanovič", pisalo je 1957. godine u časopisu "Za rulem", u članku "Telefonom iz automobila".

Mobilni telefon LK-1 i bazna stanica.

Arhivska fotografija

Godinu dana kasnije Kuprijanovič je usavršio svoj ogledni primjerak i smanjio mu težinu na svega 500 grama, a 1961. godine je "radiofon" (kako ga je nazvao pronalazač) bio težak samo 70 grama.

LK-2

Arhivska fotografija

Sovjetski je tisak tvrdio da serijska proizvodnja ovog uređaja može početi. Autor priloga u filmskom žurnalu napisao je: "Dovoljno je svega deset automatskih telefonskih radiostanica da bi radiofonskom vezom bio opslužen grad poput Moskve. Planirano je da se prema projektu prva takva stanica postavi u Mazilovu, novom naselju prijestolnice."

LK-3

Arhivska fotografija

Ispostavilo se, međutim, da nije sve tako jednostavno.

Zašto izum nije pušten u serijsku proizvodnju?

Prvi sovjetski mobilni telefon nije slučajno dobio naziv "radiofon". On je, naime, koristio radiovezu.

Aparat je uspostavljao vezu s gradskom telefonskom stanicom preko druge stanice koja je nosila oznaku ATR (automatska telefonska radiostanica). Vlasnik uređaja mogao je uspostaviti vezu ako se nalazio najdalje 20-30 kilometara od ATR-a. Ta je veza bila na radiovalovima, s fiksnom frekvencijom predajnika i prijemnika. To znači da je za svaki takav radiotelefon potreban poseban kanal. Čak i ako bi se oduzele frekvencije gradskim službama poput hitne pomoći, milicije i vatrogasne službe, to bi svejedno bilo dovoljno samo za vrlo ograničeni broj korisnika, jer je dijapazon frekvencija ograničen.

Drugim riječima, Kuprijanovičev mobilni telefon nije bio podesan za masovnu upotrebu. Za njega još uvijek nije postojala nikakva infrastruktura osim eksperimentalne. Partijskim funkcionarima u ono je vrijeme bio dovoljan sustav za komunikaciju "Altaj", koji je bio montiran u službene automobile, tako da je ovaj izum ubrzo prepušten zaboravu.

Ali Kuprijanovič zbog toga nije pao u očaj i okrenuo se stvaranju medicinske tehnike. Smislio je uređaj "Ritmoson" koji regulira san i pomoću njega je dugo "podešavao zdravlje" sovjetskim funkcionarima.

• Pretplatite se na naš kanal na Telegramu
• Pretplatite se na naš tjedni newsletter putem e-pošte
• Omogućite push obavijesti na našoj internetskoj stranici
• Instalirajte VPN na svoje računalo i/ili telefon kako biste imali pristup našoj internetskoj stranici, čak i ako je blokirana u vašoj zemlji