Helikopter "EG" imao je konstrukciju od zavarenih čeličnih cijevi s duraluminijumskom opšivkom od prednjeg dijela trupa do zadnjeg dijela motornog odsjeka. Zadnji dio trupa bio je opšiven tkaninom i držao je dvodijelni repni dio, a također aerodinamični rep. Pilot i putnik sjedeli su jedan pored drugoga ispod staklenog krova, a s obje su strane bila vrata koja nalikuju na vrata automobila.
Kako se može pročitati na portalu Airwar.ru, motor M-11FR bio je smješten iza mjenjača koji se pokretao kratkim vratilom. Reduktor je držao pilon s dva koaksijalna rotora koja su se okretala u suprotnom smjeru. Na zemlji je helikopter stajao na fiksnom stajnom trapu s tri kotača postavljena na konstrukciju od čeličnih cievi.
Tijekom letnog testiranja primijećene su vibracije u niskom letu pri brzini većoj od 20-30 km/h. U pokušaju da se smanje vibracije uklonjen je repni dio s repnim površinama.
Početkom 1948. godine umjesto M-11FR stavljen je motor M-12 s 19 KS (140 kW), ali se ispostavilo da je on problematičan te je u završnici testiranja 8. srpnja ponovo ugrađen M-11FR.
Testiranjem su dobivene sljedeće letne karakteristike: maksimalna brzina – 150 km/h, maksimalna brzina penjanja s nominalnom snagom – 3,1 m/s, dinamički plafon leta s nominalnom snagom – 2700 m, maksimalna vertikalna brzina penjanja 1,1 m/s, statički plafon leta – 250 m i dolet – 235 km.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu