Avion je konstruiran 1937. godine za promatračke i lakše bombarderske misije (premda je bila zamišljena i jurišna varijanta), a napravljen je od srpnja 1938. do zime iste godine. Probna letenja izvođena su 1939. godine (pilot B. N. Kudrin).
Model je imao metalnu konstrukciju s panelima na krilima i trupu. Krila su imala raspon 11,38 metara i površinu 22,9 kvadratnih metara, sastojala su se od gornjih i donjih panela obloge između uzdužnih greda avionskih krila, isječenih duž neutralne osi, nosnog i repnog dijela.
Kako piše Airwar.ru, primijećeno je da avion u svim letovima sporo hvata zalet i sporo se podiže kada uzleti, a u brzini od 300 km/h stvara se preveliki pritisak na krila. Uz sve to, zapažen je i gubitak snage u transmisiji zadnjeg motora, a ni odnos brzine okretanja koaksijalnih rotora nije bio baš najbolji.
Državno testiranje aviona izvršeno je 1940. godine. Dobiveni su sljedeći podaci: brzina 570 km/h, kilometraža s jednim rezervoarom 700 km. Avion nije prošao testiranje zbog loših karakteristika uzlijetanja i slijetanja.
Poslije toga su tehničke karakteristike poboljšane i mnogi su problemi riješeni, ali od toga nije bilo koristi jer je avion bio gotov 1941. godine, uoči samog početka rata, kada je ista tvornica već serijski proizvodila Pe-2.
Varijanta "S" nije imala zadnji motor, na stajnom trapu bile su skije koje se ne uvlače, a poletna mu je masa iznosila 4000 kg. U letovima su provjereni parametri upravljanja, otpornosti i mehanike.
Može se dodati da je za ovaj avion bilo predviđeno oskudno naoružanje – samo jedan mitraljez ŠKAS na samom kraju trupa. Kasnije su umjesto njega postavljena dva mitraljeza UBT kojim daljinski upravlja pilot-promatrač. Originalni mehanički upravljač bio je veoma zgodan za rukovanje. Avion je mogao nositi 400 kg različitih bombi. Nije imao mitraljez u nosnom dijelu trupa.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu