Krajem 2000-ih konačno je definiran osnovni pravac reformi ruske vojske koja je ranije predstavljala smanjenu verziju Oružanih snaga Sovjetskog Saveza. Za ovu su bili karakteristični ne samo masovni slučajevi nepropisnih odnosa među vojnicima u vidu eksploatacije i zlostavljanja nižih po činu, nego i naglasak na obaveznom služenju vojnog roka i prelazak ekonomije na "vojni pogon" uoči mogućeg rata protiv Sjedinjenih Država i njihovih brojnih saveznika. Praktički se vojska pripremala da ponovi borbena djelovanja iz Drugog svjetskog rata, što više nije odgovaralo uvjetima novog vremena i suvremenim metodama ratovanja.
Ozbiljne promjene zahvatile su sustav popunjavanja redova Oružanih snaga Rusije. Političko rukovodstvo zemlje zadržalo je obavezno služenje vojnog roka, no rok je skraćen na godinu dana. Značajno je smanjen i broj mladića koji su pozivani u vojsku. Tako je, prema Ukazu predsjednika RF, na jesen 2021. godine na služenje vojnog roka pozvano 127 500 vojnika, što znači da se godišnje radi o oko 250 000 pozivanih vojnika. Ako pođemo od ukupnog broja vojnika u sastavu ruske vojske, što je 900 000, udio vojnika na obaveznom služenju vojnog roka je oko 28%.
To je omogućilo formiranje vojnih jedinica stalne borbene spremnosti, koje su u stanju u svakom trenutku rješavati borbene zadatke. Pritom je zadržan značajan mobilizacijski potencijal ruske vojske. Osnovna razlika između jedinica stalne borbene spremnosti i ostalih jedinica ruske vojske u tome je što u njima služe samo profesionalni vojnici. To isključuje potrebu da se dvaput godišnje stalno obučavaju novi regruti.
Naravno, i u sovjetsko doba praktički su konstantno bile u stanju borbene spremnosti Raketne snage strateške namjene, u kojima je bio relativno mali dio vojnika na služenju vojnog roka. Mali broj vojnika na služenju vojnog roka nalazio se i među jedinicama protuzračne i proturaketne obrane na borbenom dežurstvu. Ali to se nikad ranije nije odnosilo na kopnene snage, koje su u vrijeme SSSR-a trebale biti popunjene vojnicima na služenju vojnog roka. Osim toga, postojale su i jedinice koje nisu bile kompletno popunjene i koje nisu mogle obavljati borbene zadatke u vrijeme mira.
Ništa manje značajna bila je tehnička modernizacija ruske vojske. Oružani konflikti s početka 2000-ih su pokazali da ruska vojska po svojoj opremi sve više zaostaje ne samo za najnaprednijim vojskama (prije svega, za SAD-om), nego čak i za partnerima na postsovjetskom prostoru, kao što je Gruzija. To se odnosilo kako na borbene, tako i pomoćne sustave (na primjer, telekomunikacijski, izviđački i sustavi za navođenje). Vojska je i dalje posjedovala veliki dio sovjetskog naoružanja, čiji je rok korištenja bio preko 20 godina.
Mjere koje je usvojilo rusko rukovodstvo omogućile su da 2014.-2015. godine bude stvorena suštinski nova vojska, koja je bila u stanju ratovati u režimu realnog vremena. U tom su cilju kreirani moćni kanali satelitske veze s velikim kapacitetom. Sustavi kopnenog, morskog, zračnog i svemirskog izviđanja počeli su odmah prenositi informacije preko kanala za borbeno zapovjedništvo. Između ostalog, to je omogućilo da se različitim vrstama ofenzivnih sustava u operativnom režimu izdaju podaci o ciljevima.
U vojsku su konačno stigli suvremeni artiljerijski sustavi, oklopna tehnika i ratna avijacija. Kopnene su snage počele masovno dobivati borbene tenkove T-80 sa sustavima aktivne zaštite, borbena vozila pješaštva BMP-3 i oklopne transportere BTR-80, oklopna vozila GAZ-2330 "Tigar", operativno-taktički raketni sustav "Iskander", a kasnije i artiljerijski sustav na bazi tenka T-90 2S35 "Koalicija-SV" kalibra 152 milimetra. Istovremeno je u tijeku bio proces modernizacije sovjetskog naoružanja, što je ne samo produžilo rok njihove upotrebe, nego i oružju dalo novu kvalitetu, uključujući sposobnost vođenja oružane borbe u realnom režimu vremena.
Veliki tehnološki napredak bilo je projektiranje sustava za elektronsko ratovanje baziranih na kopnu i u zraku, krstarećih raketa morskog baziranja "Kalibar", raketnih sustava s hipersoničnim bojevim glavama (strateški "Avangard", "Kinžal" zračnog baziranja, i "Cirkon" morskog baziranja). Na najboljem svjetskom nivou nalaze se ruski višenamjenski lovci Su-35 i lovci-bombarderi Su-34. Postepeno se Rusija vraća na vodeće pozicije i u proizvodnji bespilotnih letjelica.
Odluke koje su ranije donesene u sferi ljudstva u sastavu vojske i tehničke modernizacije potvrdile su svoju učinkovitost u Siriji. Počevši od jeseni 2015. godine Rusija je u realnim uvjetima isprobala kako najnovije modele naoružanja, tako i suradnju bataljunskih taktičkih grupa na bojnom polju. Ništa manje značajno bilo je i iskustvo primjene različitih robotiziranih sustava u Siriji, uključujući ofenzivne robotizirane sustave.
Na taj je način Rusija u posljednjih 15 godina uspjela stvoriti suvremenu vojsku. I na to trebaju računati njezini potencijalni neprijatelji.
Autor teksta je šef odjela za euroazijsku integraciju i razvoj Šangajske organizacije za suradnju Instituta zemalja ZND-a, kandidat tehničkih znanosti.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
