Ruski programer ugradio u "Terminatora" simulaciju svijesti svog pokojnog djeda

U običnoj sobi običnog stana u Rusiji sjedi visoki tamnokosi muškarac, a preko puta robot "Terminator" John Henry, model T-800.

– Deda, kako zdravlje? – zabrinuto pita čovjek robota.

– Već prilično loše – odgovara robot glasom čovjeka u godinama.

– A kako si inače?

– A starca što... Staraca ima, starac jest.

– Shvaćaš li da si umro?

– Znam... To nije dobro, naravno, ali što da se radi.

Osobna arhiva Aleksandra Osipoviča

Tako izgleda razgovor Aleksandra Osipoviča, 38-godišnjeg programera iz grada Kungura u Permskom kraju, s "kopijom" svoga djeda Nikolaja Osipoviča koji je preminuo 2019. godine u svojoj 93. godini. Aleksandar je napravio "simulaciju svijesti" svog djeda i ugradio je u robota koji nalikuje na Terminatora iz američkog filma. Programer je sam osmislio robota i otisnuo ga na 3D pisaču. 

Osobna arhiva Aleksandra Osipoviča

Pokojni Nikolaj Osipovič bio je konstruktor u lokalnoj tvornici koja pravi motore i vojnu tehniku. Dobitnik je Lenjinove nagrade SSSR-a za znanstveno-tehničke projekte u oblasti sustava navođenja.

"Moj je djed bio dobar čovjek. Njegova je najjača fraza ’Budućnost se ne može predvidjeti, ali se može izumiti’. Ja to nikada neću zaboraviti", priča programer. 

Osobna arhiva Aleksandra Osipoviča

Aleksandar je počeo praviti robota još dok je djed bio živ. Od djetinjstva je volio film "Terminator" Jamesa Camerona, a zatim je iz intervjua s tvorcima filma saznao da se po crtežima endoskeleta može napraviti pravi robot. Djedova je ideja bila da se u robota ubace prethodno snimljene fraze.

"Program za Terminatora počeo sam pisati još kao dijete. Imao sam dva Terminatora. Prvi je izgorio u požaru 2017. godine, a drugog sam pravio godinu dana uz pomoć ljudi koji su mi slali novac za taj pothvat. Ovo još nije konačan rezultat, ali na sadašnji izgled Terminatora potrošio sam deset godina života", objašnjava Osipovič. 

Osobna arhiva Aleksandra Osipoviča

Da bi stvorio simulaciju djedove svijesti, Aleksandar je digitalizirao oko sedam sati videosnimaka s djedovim sudjelovanjem i ubacio ih u memoriju robota.

"Neuronska mreža u robotu prepoznaje fraze koje izgovara čovjek, svakoj riječi dodjeljuje tekstualni marker, a zatim bira uzvratne fraze ovisno o rezultatu koji izbaci baza podataka. Ako nema dovoljno riječi za odgovor na moje pitanje, program od njih pravi novu rečenicu, koju djed nije izgovorio", objašnjava programer.

Ako baza riječi nije dovoljna za odgovor, robot odgovara: "Ja ništa ne znam, imam manje informacija nego vi." 

Osobna arhiva Aleksandra Osipoviča

Glasom Aleksandrovog djeda robot odgovara na gotovo svako pitanje koje mu se postavi, a pored toga prepoznaje predmete, lica, spol i uzrast sugovornika. Programer je ospkrbio robota i sklopovima koji pokreću Terminatorovo tijelo. John Henry može igrati šah, odgovarati na pitanja elektronskom poštom, razgovarati telefonom, pa čak i šivati na šivaćem stroju i pucati iz pištolja.

Aleksandar i dalje usavršava svog Terminatora i nada se da će njegov projekt u budućnosti pomoći ljudima da podnesu gubitak voljene osobe.