Mjasiščev VM-T "Atlant", avion koji je na leđima nosio "Buran" (VIDEO)

Mjasiščev VM-T "Atlant" ušao je u službu u tajnim istraživačkim centrima Sovjetskog Saveza još u siječnju 1982. godine.

Ministarstvo obrane Ruske Federacije/VIRIN

U to su se vrijeme velika svemirska lansiranja Sovjetskog Saveza izvodila iz pustinja današnjeg Kazahstana.

Zabačenost lokacije činila je iznimno složenim premještanje dijelova za specijalne rakete, satelite, šatlove i druge objekte, jer su znali težiti i nekoliko tona.

Položaj kozmodroma Bajkonur u današnjem Kazahstanu.

TUBS

Nakon razmatranja nekoliko opcija koje su uključivale izgradnju raketa u podnožju lansirne rampe, Kremlj je odlučio sve što je potrebno (bez obzira koliko veliko) prevesti avionom. Tako je rođen Mjasiščev VM-T.

Mjasiščev VM-T bio je varijanta bombardera Mjasiščev M-4 "Molot" ("3M"), aviona namijenjenog za bombardiranje Sjedinjenih Država, ali redizajniranog kao strateški transportni avion.

Bombarder sovjetskog zrakoplovstva Mjasiščev 3MD (NATO-va oznaka: "Bison") u letu

Ministarstvo obrane Sjedinjenih Država

Mjasiščev VM-T poznat je kao "Atlant", Atlant ili Atlas (na starogrčkom Ἄτλας, "nosilac", od τλάω tláô, "nositi") po jednom od Titana kojeg je Zeus (prema grčkoj mitologiji) osudio da na svojim plećima nosi nebeski svod. Ime mu je savršeno pristajalo, budući da je uređaj stvoren da se na njemu mogu prevoziti veliki tereti, kao da se radi o automobilu s krovnim nosačem na krovu.

Screenshot/YouTube

Trup mu je rastegnut za oko pet metara kako bi se na njega mogao smjestiti teret, na rep su dodani dvostruki okomiti stabilizatori kako bi bio stabilniji i, naravno, dodani su novi i snažniji motori kako bi bez problema mogao podići tone tereta.

Atlanti su prvi put poletjeli 1981., a svoj su prvi let s korisnim teretom izveli u siječnju 1982. Njihov primarni zadatak bio je transport raketa-nosača Energija iz njihovog proizvodnog pogona na kozmodrom Bajkonur. U nekoliko je navrata na Mjasiščevu na kozmodrom putovao i sovjetski svemirski šatl Buran.

Od puštanja u pogon do umirovljenja 1988. godine, avion je korišten više od 150 puta za transport zrakoplovnih dijelova i komponenti. 1989. zamijenio ga je Antonov An-225 Mrija. Jedan od Atlanta čuva se na aerodromu Žukovski; drugi se nalazi u bazi Djagilevo u Rjazanu.