Muzej zrakopolovstva, Monjino (CC BY 2.5)
VVA-14 je bio zrakoplov-amfibija napravljen početkom 1970-ih za otkrivanje nuklearnih podmornica kako u letu tako i na površini vode.
"Bio je to projekt Hladnog rata koji je u početku osmišljen kao protuteža američkim nuklearnim podmornicama koje su bile naoružane novim balističkim raketama UGM-27 "Polaris". Te podmornice su se u ratnoj mornarici SAD-a pojavile sredinom 1960-ih pa je sovjetskoj vojsci bilo potrebno oružje koje bi ublažilo njihovu prijetnju", kaže za portal Russia Beyond, glavni urednik lista "Nezavisimoe voennoe obozrenie", Dmitrij Litovkin.
Prototip VVA-14 dobio je niz naprednih sustava naoružanja toga doba: protubrodska torpeda, sustav za dopunu goriva na površini vode i novi radiolokacijski sustav "Burevjestnik" koji otkriva podvodne ciljeve udaljene 1500 km od obale.
Treba istaknuti da Rusija danas također koristi sustav "preporođenog Burevjestnika". To je krstareća raketa s nuklearnim motorom koja može da ostati u zraku mjesecima, pa čak i godinama, dok ne dođe vrijeme za napad ili za promjenu nuklearnih komponenti.
VVA-14 je projektiran kao katamaran s 14 motora (od toga je 12 motora omogućavalo vertikalno uzlijetanje s vode dok su preostala dva korištena za horizontalan let i razvijala su brzinu od 760 km/h u zraku). Pomoću tih motora zrakoplov je mogao poletjeti s vode i spustiti se na vodu čak i za vrijeme bure kada su valovi visoki 2,5 metara i letjeti 12 metara iznad površine mora.
"Njegov dizajn i jedinstvene karakteristike su razlog što je projekt zatvoren kada su konstruktorski biroi Tupoljev i Iljušin predstavili svoje zrakoplove-amfibije. Njihove letjelice nisu mogle vertikalno uzlijetati, ali su bile pogodnije za masovnu proizvodnju", istaknuo je stručnjak.
On je dodao da bi se troškovi proizvodnje i eksploatacije zrakoplova VVA-14 mogli usporediti sa zrakoplovima strateškog zrakoplovstva, s tim što zrakoplov-amfibija nije mogao prijeći te udaljenosti, imao je manju nosivost i koristio drukčije naoružanje.
"Taj ’odnos cijene i kvalitete’ bio je razlog zbog kojeg je odlučeno da se vojska pridržava modela Be-12, a ne VVA-14. Ovaj zrakoplov je bio manji, ali je u svom arsenalu imao i taktičke nuklearne bombe", kaže glavni urednik lista "Nezavisimoe voennoe obozrenie".
Prema njegovim riječima, projekt VVA-14 je zapostavljen, a njegove tehnologije vertikalnog uzlijetanja s vode nisu koristili ni sovjetski, ni strani inženjeri smatrajući da one nisu prikladne za vojnu upotrebu.
"Tokom leta takav zrakoplov pravi oko sebe oblak od vapna i vode koji ga skriva od radara. Američki vojni stručnjaci su tokom 1960-ih razmišljali i o korištenju sličnog zrakoplova u ofanzivne svrhe jer je se on mogao približi brodu, baciti bombu i odletjeti, ali su još u fazi projektiranja shvatili da razvoj takvog zrakoplova za potrebe ratne mornarice nije svrsishodan", rekao je stručnjak.
U početku se činilo da bi to omogućilo zrakoplovu da se približi brodu, baci bombu i odleti, a zatim se ispostavilo da se takav "val" može vidjeti vizualno i da bi svaki brod otvorio vatru na njega.
Zbog toga su svi projekti ovakvih zrakoplova-amfibija s vertikalnim uzlijetanja bili obustavljeni u fazi testiranja ili u fazi projektiranja zbog nesvrsishodnosti i lošeg odnosa između cijena i kvaliteta.
"Čim naši i strani inženjeri nađu jeftiniji način za proizvodnju zrakoplova, koji vertikalno polijeću s vode, bez korištenja 12 dopunskih motora, ta tehnologija će biti primijenjena u zrakoplovima-amfibijama. U ovom trenutku postoje druga važna pitanja, npr. razvoj hiperzvučnih raketnih tehnologija u koje treba ulagati, kako intelektualne tako i financijske resurse", zaključio je Litovkin.
Jedina dva preostala prototipa zrakoplova VVA-14 mogu se vidjeti u Muzeju zrakoplovstva u Monjinu (Podmoskovlje) i u Zrakoplovnom centru "Berijev" u Rostovskoj oblasti.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
