Streljačko oružje NATO-a koje koriste jedinice FSB-a Rusije (FOTOGRAFIJE)

Jedinice Specnaza posjeduju sve modele suvremenog streljačkog oružja i taktičkih dodataka koji su dostupni na tržištu. Većinom te modele stavljaju na raspolaganje vlasti zemalja u kojima je oružje proizvedeno, a ponešto od toga časnici kupuju trošeći osobnu ušteđevinu i/ili sredstva dobijena od sponzora.

Pitali smo ruskog instruktora za specijalne operacije da nam otkrije koje oružje proizvedeno u NATO-u oni dobijaju iz inozemstva za potrebe kontraterorističkih operacija.

Evo šta nam je on rekao.

Glock 17

Glock 17

Vitaly V. Kuzmin/vitalykuzmin.net

Najvažnije pitanje vezano za pištolje je njihova izdržljivost. Ili, jednostavnije rečeno, koliko puta pištolj može opaliti prije nego što se nešto u njemu pokvari. Austrijski Glock se često koristi u našim jedinicama jer je najpouzdaniji i najdostupniji na tržištu.

Npr., standarni pištolj Makarova ili Jarigina košta oko 300 dolara i ima 4500 garantiranih opaljenja, dok Glock 17 košta oko 2000 američkih dolara (četiri puta skuplje nego u SAD i Europi zbog poreza koje moraju platiti vlasnici oružja u Rusiji da bi uvezli Glock 17) i ima 300 000 garantiranih opaljenja.

Razlika između ovih pištolja je nezamisliva.

Jednom prilikom sam pitao rukovoditelje vojne tvornice zašto prave pištolj koji može izdržati samo dva tjedna vježbovnog gađanja? Oni su mi rekli da su istraživanja Drugog svjetskog rata pokazala da prosječan vojnik živi 2-3 mjeseca na frontu, a tokom tog razdoblja ne može napraviti više od 4500 opaljenja.

Odgovorio sam im da je rat završen prije 70 godina i da bi našim specijalnim jedinicama trebalo oružje koje napravi najmanje 100 000 opaljenja prije nego što se pokvari. Na to su mi oni posavjetovali da manje pucam!

Poslije toga smo prekinuli sve pregovore s tom kompanijom i odlučili potrošiti novac na kupovinu austrijskih "Glockova" za naše jedinice u inozemstvu.

Pištolji su u Rusiji desetljećima bili problem. Tokom proteklih godina koncern "Kalašnjikov" je napravio novi pištolj MPL (Modularni pištolj Lebedeva) koji bi trebao zadovoljiti potrebe jedinica Specnaza. Mi planiramo kupiti prvu partiju radi testiranja. Ako se ti pištolji svide našim dečkima koristit ćemo ih zajedno s "Glockovima".

MR308

RalfGB (CC BY-SA 3.0)

U našim operacijama većinom koristimo automate Kalašnjikov jer su oni pouzdani, a posljednjih godina su postali i prilično ergonomični.

Pa ipak, pojedini naši ljudi imaju nekoliko karabina napravljenih na bazi AR-15 za različite operacije. Posebno im se sviđa MR308 koji je napravljen u Njemačkoj.

On je vrlo precizan i ima bolju mehaniku od svih drugih automata. MR308 je idealan za pogađanje ciljeva s udaljenosti do 600 metara. To oružje je kao kirurški skalpel i pogodno je samo u posebnim okolnostima.

S druge strane AK je najbolje moguće oružje za prosječnog vojnika – neuništivo je i nije teško za rukovanje.

Snajperke Mannlicher

Vitaly V. Kuzmin/vitalykuzmin.net

Mannlicher je među snajperskim puškama isto što i AK među automatima. Ovo oružje je pouzdano i jeftino. Ima prosječne karakteristike u usporedbi s drugim stranim snajperkama, ali su te karakteristike bolje od onih koje imaju snajperke proizvedene u Rusiji 1990-ih i početkom 2000-ih.

Naše jedinice imaju snajperske puške Mannlicher kalibra .308 Win. Svaka puška je koštala oko 5000 eura. One nisu toliko "fensi" kao snajperke od 500 000 eura, ali bez problema s tri uzastopna metka pogađaju cilj 20-30 cm (prosječna veličina ljudske glave) s udaljenosti od 300 metara.

Tokom proteklih godina ruski privatni proizvođači oružja izbacili su nekoliko izvanrednih snajperki DVL-10M3, TSVL-8, ORSIS T-5000 i dr. Ovo oružje su nabavile snage Federalne službe sigurnosti (FSB), koje osiguravaju ruske političare i visoke dužnosnike, uključujući i ruskog predsjednika Vladimira Putina.