Ova su divovska ružna vozila sovjetski suparnici američkih "teracruzera"

1. MVTU

MVTU-2

Arhivska fotografija

Koncept neobičnih terenaca koji koriste tehnologiju mekih guma pod niskim pritiskom za kretanje po mekoj i prašnjavoj zemlji pojavila se tokom 1950-ih u SAD. U uvjetima sve veće tenzije između dvaju supersila u doba Hladnog rata, Sovjetski Savez nije mogao dozvoliti da SAD budu jedini proizvođač potencijalno moćne opreme koja ima perspektivu primjene u vojne svrhe.

Tako su krajem 1958. sovjetski inženjeri napravili sovjetsko vozilo za sve vrste terena (ATV vozilo). Ono je u velikoj mjeri bilo zasnovano na modelu GAZ-69, lakom kamionu koji je imao pogon na sve kotače i proizvodio se u SSSR-u od 1953. godine.

GAZ-69

Sergej Korovkin 84 (CC BY-SA 4.0)

Kamion je imao kabinu s pokretnim krovom, pa je istu takvu dobio i terenac ATV. Motor, mjenjač i drugi neophodni dijelovi su također preuzeti od spomenutog kamiona. Glavna razlika je bila u kotačima i ovjesu. Kamion je imao četiri obična kotača, a novo prijevozno sredstvo je koristilo tri divovske i vrlo elastične gume pod niskim pritiskom koje su imale izvanredne karakteristike za kretanje po neravnom terenu.

Pneumatski valjak

Arhivska fotografija

Ovakav dizajn je imao efekta, mada samo djelomično. MVTU-2 se lako kretao po mekom terenu, ali je imao poteškoća u kretanju asfaltnim putem, gdje je potrebno razviti veću brzinu. Osim toga, vozilo se jako ljuljalo prilikom kretanja.

2. ZIL-132S

ZIL-132S

Arhivska fotografija

Inženjeri tvornice ZIL izbacili su 1964. godine novi prototip ATV vozila s velikim gumama niskog pritiska za kretanje po mekom terenu. Novo vozilo je bilo kombinacija kamiona ZIL-164 i ZIL-157K.

Zil-164. Vozilo je djelomično obnovljeno: nisu originalne bočne strane haube i platforma prikolice.

Tehnički muzej, Toljati/ShinePhantom (CC BY-SA 3.)

Prvobitno su dodana četiri kotača s mekim gumama promjera jedan metar. Malo je čudno što taj ATV nije imao prednji ovjes, tj. dva prednja kotača su bila čvrsto fiksirana za šasiju.

Moskva. ZIL-157 na Možajskom auto-putu poslije starta Četvrte utrke oklopnih vozila, "Put hrabrosti", 2020.

Mihail Tereščenko/TASS

Takav dizajn je onemogućavao da se prednji kotači koriste za okretanje. Zbog toga se vozilo okretalo pomoću zadnjih kotača koji su imali neovisni ovjes. Kočnice su imali samo prednji kotači.

Ova radikalna konstrukcija se loše pokazala na testovima jer je takvim vozilom bilo teško upravljati, a pogrešan dizajn je otežavao rukovanje volanom. Projekt je na kraju ugašen, a napravljeni prototipi su uništeni.

3. NAMI-094 (ET-8)

Jedan od najperspektivnijih prototipa "terakruzera", koje su projektirali sovjetski inženjeri bio je ET-8, napravljen 1963. godine.

Vizualno je to bila gotovo identična kopija američkog modela FWD MM1 Teracruzer. Za razliku od prototipa napravljenog u Americi, sovjetsko vozilo je pokretao benzinski motor snage 180 KS, koji je uzet s kamiona Ural-375, dok su Amerikanci koristili avionski motor s osam cilindara koji koristi avionsko gorivo.

Ural-375D

Lutz Bruno (CC BY-SA 3.0)

Sovjetsko vozilo je imalo osam velikih guma promjera 1,2 metra – grupiranih tako da četiri budu naprijed i četiri pozadi.

Kabina sovjetskog modela je uzeta od topničkih tegljača ruske proizvodnje ATS.

Ovaj ATV terenac je bio težak 12 tona i u prikolici je mogao nositi osam tona tereta.

I pokraj relativno uspješnog testiranja, ispostavilo se da je vozilo previše teško i skupo, tako da nije pušteno u serijsku proizvodnju.