Ruski znanstvenici pronašli na dnu Bajkala stotine milijuna tona nafte kojom se "slade" bakterije

Sibirski znanstvenici došli su do zaključka da se na dnu Bajkalskog jezera nalazi između dvije i pol i tri stotine milijuna tona nafte koja se polako podiže i zagađuje čistu vodu najvećeg rezervoara pitke vode na svijetu, prenose ruski mediji. Kako tvrdi doktor geološko-mineraloških znanosti i suradnik Instituta naftno-plinske geologije i geofizike Sibirskog odjeljenja Ruske akademije znanosti Valerij Moskvin, ukoliko bi na ovom prostoru došlo do jakog potresa, jednokratno oslobađanje samo 1,2 tone ove tekućine izazvalo bi ekološku i ekonomsku katastrofu.

Novosibirski znanstvenik ističe da vrijednost čiste vode bajkalskog bazena iznosi 93 tisuće aktualnih proračuna Rusije. Kako je akademik rekao, mimo aktivacije seizmoloških procesa bajkalska je nafta predmet znanstvenih istraživanja, ali ona ujedno predstavlja i opasnost za jezerske ekosustave.

"Zahvaljujući ekspedicijama na znanstveno-istraživačkom brodu 'G. J. Vereščagin' i spuštanju pomoću podvodnih dubokovodnih aparata 'Mir' (u razdoblju od 2004. do 2008. godine) u istočnom dijelu Bajkalskog jezera, na području rtova Gorevoj Utes i Tolstij, na dubini od 200 do 900 metara, pronađene su bitumenske strukture. Odatle se nafta povremeno podiže u vidu loptica promjera od oko jednog centimetra, a u jezerske vode svake godine ispušta se od tri do pet tona", naglasio je ruski znanstvenik.

Kako je rekao, upravo mikroorganizmi koji apsorbiraju tu naftu pomažu da voda Bajkalskog jezera ostane čista.

"Riječ je o bakterijama koji oksidiraju ugljikovodike iz roda Rhodococcus. One u svom životnom ciklusu upotrebljavaju ugljikovodike i gotovo u potpunosti iskorištavaju 'najukusnije' od njih (odnosno parafinske). Rhodococcus obitava u naftnom bitumenu i zaustavlja širenje nafte velikim akvatorijem bazena. Istovremeno, ove bakterije igraju ulogu indikatora vrijedne i opasne tvari", naglašava Moskvin.

Po njegovim riječima, ovi su mikroorganizmi pomogli znanstvenicima da dokažu očigledno biogeno porijeklo nafte u Bajkalskom jezeru i odrede njezinu starost, odnosno da je nastala prije manje od 65 milijuna godina.

"To je jedna od najmlađih nafti koje se danas pojavljuju na Zemlji. Sama analiza pojave i sazrijevanja nafte u relativno mladom naftno-plinskom objektu od izuzetne je važnosti za znanost. Ona omogućava praćenje fenomena stvaranja nafte u uvjetima napetog geotermičkog režima pred našim očima", tvrdi akademik Aleksej Kontorovič, vodeći stručnjak u oblasti geologije i geokemije nafte i plina.

Istovremeno, znanstvenik je uvjeren da ne može biti govora o industrijskom iskorištavanju nafte na Bajkalskom jezeru.

"To vam je kao u medicini, postoje zabranjene oblasti istraživanja koje mogu izobličiti genotip čovjeka. Tako je i ovdje, na takvim mjestima kao što je Bajkalsko jezero, tražiti naftu u industrijske svrhe zabranjena je tema, pa na to ne treba ni pomišljati", naglasio je ruski znanstvenik.

Bajkalsko jezero koje se nalazi u južnom dijelu istočnog Sibira po mnogo čemu je jedinstveno. Riječ je o najdubljem jezeru na Zemlji i najvećem prirodnom rezervoaru pitke vode. U jezero se ulijeva 350 rijeka koje konstatno donose svoje vode. Dužina Bajkalskog jezera iznosi 636 kilometara, najveća širina 79,5 kilometara, a najmanja 25.