Koga su znanstvenici "oživjeli" iz ruske vječno smrznute zemlje?

Vitalij Bjelousov/Sputnik
Izgleda da Jakutiju slobodno možemo nazvati nepresušnim prirodnim "frižiderom" u kojem znanstvenici svake godine pronalaze po neku životinju staru više desetaka tisuća godina. A neke od njih su čak i oživjele.

Rotatorije stare 24 000 godina

Prošlog mjeseca objavljena je vijest da su ruski znanstvenici uspjeli odmrznuti rotatoriju koja je oživjela i poslije najmanje 24 000 godina počela se razmnožavati. Eksperiment odleđavanja mikroskopskih, ali svejedno višestaničnih crva iz sibirske vječno smrznute zemlje izveden je 2015. godine, ali je tek sada opisan u prestižnom časopisu Current Biology. znanstvenici su u međuvremenu proučavali njihov genom i provjeravali je li crvi mogu preživjeti ponovno zamrzavanje.

"Zasad je ovo najpouzdanije svjedočanstvo da višestanična živa bića mogu preživjeti desetke tisuća godina u stanju praktički potpuno zaustavljenog metabolizma", rekao je jedan od istraživača, znanstveni suradnik Instituta za fizičko-kemijske i biološke probleme proučavanja tla Ruske akademije znanosti, Stanislav Maljavin.

Rotatorije su vrlo žilave, u stanju "sasušiti" same sebe u ekstremnim uvjetima. Pri nedostatku vode u vrijeme suše (ili kada se ona pretvara u led), brzo uklanjaju sve njene ostatke iz stanica i proizvode materije pomoću kojih upadaju u anabiozu. Međutim teško je bilo pretpostaviti da su u stanju da ožive nakon toliko godina.

Istraživanje je pokazalo da su "oživjele" rotarije dobro podnijele i ponovno zamrzavanje, iako suvremene vrste to ne mogu, jer njihove stanice propadaju kada se formiraju kristali leda. Očigledno je da su drevne rotarije imale neki zaštitni biološki mehanizam za kojim se i traga u njihovom genomu.
Međutim, one nisu jedini višestanični organizam koji je "oživio".

Valjkasti crvi od 42 000 godina

Rekord rotatorija oborili su valjkasti crvi - nematode. Prve vijesti o njima objavljene su 2018. godine. Spomenuti institut za proučavanje tla priopćio je da su odmrznute drevne nematode stare 42 000 godina.

A pronađene su sasvim slučajno. znanstvenici su stavili uzorke zamrznutih stijena u Petrijevu posudu s hranjivim sastojcima kako bi istražili zamrznute jednostanične organizame. Međutim, zajedno s njima oživjeli su i višestanične nematode.

"Primijetili smo crve kada su se počeli kretati. Od trenutka odmrzavanja bilo je prošlo oko dva tjedna, rekla je Anastasija Šatilovič, stariji znanstveni suradnik.

U ovom trenutku jedan dio je zamrznut, drugi sasušen, a treći živ i razmnožava se.

Međutim, kao i u slučaju s rotarijama zasad nije jasno što im je omogućilo da prežive toliko dugu kriokonzervaciju. Na osnovu poznatih biokemijskih reakcija u višestaničnim organizmima to nije bilo očekivano ni pod kojim uvjetima.

Prapovijesna štenad

U jakutskom permafrostu nađene su tri mumije prapovijesne štenadi. Dva nalaza potiču s obala rijeke Salah, iz 2011. i 2015. godine. To su tromjesečna štenad psa iz istog legla, koja su u zamrznutoj zemlji proveli 12 500 godina. Nastradali su vjerojatno uslijed odrona, ali su oba odlično očuvana. Kod jednog je čak izvađen gotovo neoštećen mozak.

Mumiju trećeg šteneta pronašli su 2018. godine u odvaljenom grumenu zemlje meštani u Abijskom regionu u Jakutiji, 360 kilometara severno u odnosu na prvi pronalazak. Na mumiji nisu sačuvani samo krzno i brkovi, nego i trepavice i nježni nos. Međutim nije bilo jasno, je li prapovijesni pas bio vuk, pas ili vučjak. Uzorci genoma šteneta poslani su u švedski centar za paleogenetiku koji ima najveću banku DNK svih pasa u Europi, međutim genetička podudarnost s jakutskim psom nije registrirana. Pretpostavlja se da je riječ o jednoj od najstarijih domaćih životinja.

Izumrli konj

Još jedan originalni pronalazak, jedini leš (na svijetu) izumrlog konja, Equus lenensis, proveo je u permafrostu 42 000 godina. Pronađen je u Batagajskom krateru poznatom i kao "vrata pakla".

Prema riječima direktora Muzeja mamuta, Semjona Grigorjeva konj je najbolje očuvani nalaz iz ledenog razdoblja u cijelom svijetu. Trup nema nikakvih vidljivih oštećenja.

Kako je ekspertiza pokazala u trenutku smrti životinja je imala oko dva tjedna. Konj je pao u krater i ugušio se u blatu, o čemu svjedoče njegovi ostaci u unutrašnjim organima. Blato se brzo smrzlo i zato truljenje nije zahvatilo unutarnje organe, meka tkiva poslije 40 000 godina ostala su crvenkaste boje, a iz krvnih sudova srca znanstvenici su uspjeli izvaditi uzorke tečne krvi - "najstarije krvi na svijetu".

U suradnji sa znanstvenicima iz Seoula, ruski stručnjaci su pokušali iz krvi izdvojiti stanice koje bi se mogle koristiti za dešifriranje genoma i kloniranje izumrle vrste, ali zasad u tome nisu imali uspjeha.

Pećinski lavići

Nekada su na prostoru današnjeg Sibira obitavali ogromni pećinski lavovi Panthera leo spelaea teški oko 260 kilograma i dugi dva metra. O njima se danas zna na osnovu četiri mladunčeta, koja su pronađena 2015,, 2016, i 2018. godine. Najstariji lavić proveo je u zemlji 47 000 godina.

Uzgred su potvrdili teoriju da je Panthera leo spelaea imao šare u vidu pjega. znanstvenici su prije toga bili skloni takve lavove pripisati "umjetničkoj slobodi" prapovijesnih autora crteža na zidovima pećine Chauve u Francuskoj. Dvije jakutske mumije lavića zaista imaju gusto krzno prošarano pjegama.

Mamuta, ne zna im se broj

Na prostoru Jakutije nalazi se oko 70 % u svijetu postojećih kostiju i drugih ostataka mamuta. Zato se mamuti tu najčešće pronalaze. Prvi je pronađen 1799. godine. Adamsov mamut prvi je od kompletnih kostura mamuta s kojim su znanstvenici imali posla, mada su morali malo pričekati. Prvo su četiri godine lokalne Evenke čekale da se leš skroz istopi na litici i poslije ga prodali lokalnom trgovcu. Preko njega je za ovaj pronalazak saznao asistent na zoologiji Imperatorske akademije znanosti Mihail Adams koji je prenio sve što je od mamuta ostalo u peterburšku Kunstkameru, a to je bio kostur s velikim komadima kože, dvije noge i oko.

Najbolje od svega očuvana je mumija mlade ženke koja je živjela prije oko 28 000 godina. Pronađena je 2011. godine na južnoj obali Laptevskog mora i dobila ime Jukoj. Bila je visoka 165 centimetara, a dužina tijela od korijena surle do repa bila je nešto više od dva metra.

Jedra mišićnih stanica bila su tako dobro očuvana da su znanstvenici jajne stanice presadili mišu i njih pet pokazale su "znakove biološke aktivnosti", reakcije koje se obično događaju pred dijeljenje. Međutim do same diobe nije došlo.

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće