Ministarstvo obrane Ruske Federacije donijelo je važnu odluku da hiperzvučnim zrakoplovnim raketama "Kinžal" opremi jedinice Zapadnog vojnog okruga (ZVO). U ovom se trenutku razmatraju operativna pitanja koja se tiču izbora najpovoljnijih lokacija za njihovo baziranje. Istina, za sada nije poznat i točan datum kada bi jedinice ZVO u svoje naoružanje mogle primiti nove rakete. Prema riječima izvora iz Ministarstva obrane Rusije, dinamika isporuke će ovisiti o programu državnih nabava, kao i obuci pilota koji će upravljati specijalnim modifikacijama letjelica koje će biti u stanju nositi i upotrebljavati novo naoružanje.
U ovom se trenutku hiperzvučne rakete zrakoplovnog baziranja "Kinžal" nalaze u naoružanju udarne lovačko-bombarderske eskadrile Južnog vojnog okruga (JVO). Tamo je u prosincu 2017. godine formirana eksperimentalana eskadrila u čijem se sastavu nalaze specijalno modificirani lovci-presretači MiG-31K koji su u stanju upotrebljavati hiperzvučne rakete "Kinžal". Početkom 2021. godine i zapovjednik Centralnog vojnog okruga (CVO) Aleksandar Lapin govorio je o planovima da se i zrakoplovni sastavi pod njegovim zapovjedništvom ojačaju hiperzvučnim raketama klase zrak-kopno/more "Kinžal". Što se tiče CVO, "Kinžali" bi ušli u sastav 712. zrakoplovne lovačke pukovnije koja se sa svojom bazom nalazi u Kansku. Prema njegovim riječima, prenaoružanje ove pukovnije novim raketama i modificiranim letjelicama završilo bi do kraja 2024. godine. Također, i načelnik Glavnog stožera ruske vojske Valerij Gerasimov govorio je o ispitivanju specijalne modifikacije lovca-presretača MiG-31K koja nosi rakete "Kinžal" u zračnom prostoru ruskog Sjevera i Arktika. Prema izvorima iz ruskih medija, hiperzvučnim sustavima raketnog naoružanja bit će opremljene eskadrile koje se nalaze u sastavu Sjeverne flote, kao i drugim vojnim okruzima.
Međutim, jedan od naprioritetnijih operativno-strateških pravaca koji će braniti letjelice naoružane hiperzvučnim raketama je tzv. zapadni pravac.
"Prije svega, radi se o operativno-taktičkom naoružanju, koje može donijeti prevagu u određenom sektoru gdje bude primijenjeno", ističe ruskih vojni stručnjak Vladislav Šurigin. "Njegova prisutnost značajno povećava pritisak na potencijalnog neprijatelja i na geopolitičkom planu igra izvjesnu ulogu. Mi smo svjedoci povećanja snage ruske vojske, kao i stvaranja potpuno novih borbenih sposobnosti", ističe ruski stručnjak.
Prema njegovim riječima, prisustvo raketnog naoružanja s hiperzvučnim karakteristikama na zapadnim granicama Rusije predstavlja ozbiljnu opasnost za potencijalnog agresora, koji u svojim strateškim planovima mora računati i na taj faktor: "odluka o opremanju jedinica novim sustavima naoružanja plansko je preduhitrivanje određenih situacija koje se u budućnosti mogu očekivati na određenom prostoru", smatra ruski stručnjak.
U veljači ove godine ruski ministar obrane Sergej Šojgu rekao je da će hiperzvučni sustavi koji će se nalaziti na različitim platformama činiti okosnicu strateških konvencionalnih snaga za odvraćanje. Druge vojno razvijene zemlje tek se približavaju stvaranju takvih sustava. Vjeruje se da nijedna država u svijetu (dok se u naoružanje ne usvoji PRO sustav nove generacije S-500 "Prometej") nema pouzdanu zaštitu od projektila koji lete hiperzvučnom brzinom.
"Eksperimentalna eksploatacija rakete 'Kinžal' traje već prilično dugo. U sastavu ruske vojske postoji udarna eskadrila koja je naoružana ovim projektilima, čiju okosnicu čine modificirani lovci-presretači MiG-31K. 'Kinžal' je napravljen na bazi aerobalističke rakete koja se nalazi u naoružanju operativno-taktičkog raketnog sustava 'Iskander-M'", riječi su ruskog vojnog stručnjaka Viktora Murahovskog. "Kada se ova raketa koristi s adekvatne zračne platforme, njezin efektivni domet dostiže 2000 km, a takve su podatke potvrdili i predstavnici Ministarstva obrane. U takvom slučaju "Kinžal" ima visok potencijal za strateško nenuklearno odvraćanje. Trajektorija rakete tijekom izvođenja borbene misije vrlo je složena i zato je izuzetno teško presresti je. Prema riječima dužnosnika Ministarstva obrane Rusije, presretanje takvog cilja koji leti brzinom od 10 Ma i istovremeno manevrira na po svojoj trajektoriji leta za današnje je sustave PZO/PRO praktički nemoguć zadatak, ističe Murahovski.
Ruski je stručnjak primijetio da, za razliku od zemaljskog operativno-taktičkog raketnog sustava "Iskander", čiji transport na potpuno drugi operativni ili strateški pravac zahtijeva izvjesno vrijeme, ovo kod rakete "Kinžal" nije slučaj. Jednostavno, supersonična platforma MiG-31K koja može dostići brzinu veću od 3000 km/h dramatično skraćuje vrijeme upotrebe praktički identične rakete po najvažnijim točkama neprijatelja. Ovo vrijeme se ne mjeri u satima, nego u minutama.
Što ustvari predstavlja raketa "Kinžal", o kojoj u posljednje vrijeme bruje zapadni mediji i njihovi vojni stručnjaci? Raketu-munju, koju je nemoguće oboriti uslijed njezine izrazito visoke trajektorije leta i manevarskih sposobnosti prilikom "pikiranja" na cilj.
Stručnjaci smatraju da je raketa "Kinžal" ustvari duboka modernizacija rakete klase "zemlja-zemlja" koju upotrebljava operativno-taktički raketni kompleks "Iskander-M"“. Prema njihovim procjenama, ruski su konstruktori izvršili prenamjenu ove rakete za upotrebu s leteće platforme.
Jedna je od fundamentalnih karakteristika rakete "Kinžal" visina prilikom njezinog lansiranja, koja ne bi trebala biti niža od 12 000 metara. Tom se prilikom leteća platforma mora kretati brzinom većom od 2000 km/h (idealno 3000+ km/h) radi postizanja optimalnih uvjeta za startanje glavnog motora koji je omogućava vrtoglavo ubrzanje kretanja.
Upravo je za ovakvu funkciju rakete-nosača odabran MiG-31K koji na velikim visinama može dostići brzinu od 3400 km/h. Međutim, glavni je problem ove platforme nosivost, točnije ona je u stanju ponijeti samo jednu raketu "Kinžal", što je u sukobu visokog intenziteta nedovoljan broj. Upravo su iz ovog razloga ruski konsruktori morali naći dovoljno kvalitetno rješenje koje će zadovoljiti brzinu i povećanu nosivost aviona. Odabran je supersonični bombarder Tu-22M3M koji ima sposobnost u stratosferu podići grupu od 4-8 raketa "Kinžal" (2 aviona Tu-22M3 mogu zamijeniti cijelu eksadrilu MiG-31K). S maksimalnim dometom rakete koji iznosi 2000 km (tako je barem objavljeno) grupa ovih aviona može projektirati masivan raketni udar na velikoj površini. Ono što je od izuzetne važnosti jest činjenica da avioplatforma koja lansira rakete prilikom svog djelovanja uopće ne ulazi u zonu radarskog pokrivanja od strane neprijatelja. Pritom, zahvaljujući izuzetnim letno-tehničkim karakteristikama rakete, ona bez ikakvih problema penetrira prostor koji je pokriven neprijateljskim sustavima proturaketne obrane.
Hiperzvučna raketa "Kinžal" još je 1. prosinca 2017. godine postavljena na opitno-bojevo dežurstvo na aerodrome koji se nalaze u zoni odgovornosti Južnog vojnog okruga. Zašto baš tu? Jednostavno zato što u Siriji i dalje bijesni rat. Američka 6. flota aktivni je sudionik ovog rata. Ruska vojska pomoću dalekometnih hiperzvučnih raketa "Kinžal" predstavlja ogromnu opasnost po američke ratne brodove koji se nalaze u dometu ruskih aviona baziranih na krimskim i kubanjskim vojnim aerodromima. S ovim se raketama može izvesti i vrlo efektivan udar po brodovima poput nosača aviona, koji slove za najzaštićenije pomorske objekte na svijetu.
Istina, za sada nije registrirano testiranje ovih raketa po površinskim ciljevima na vodi u akvatoriju Crnog i Sredozemnog mora. Međutim, nije isključeno da je "Kinžal" primijenjen u Siriji gdje je upotrijebljen po pozicijama radikalnih terorista.
Treba napomenuti da su namjena modernizirane verzije lovca-presretača MiG-31K, koji inače nosi raketu "Kinžal", detekcija i uništavanje balističkih i krstarećih raketa, različitih zrakoplovnih aparata u rasponu od bespilotnih letjelica pa do satelita koji se kreću po niskoj zemljinoj orbiti. On je sposoban uspješno se konfrontirati i s američkim lovcima pete generacije F-22 i F-35. Modernizirani lovac-presretač može na daljini od 280 km otkriti i napasti zračne ciljeve koji se kreću 5x brže od zvuka, zahvaljujući moćnom radaru s faziranom rešetkom, koji je unikatan po svojim borbenim sposobnostima.
Ovaj presretač može nositi 9000 kilograma ubojnog tereta. U njegov arsenal ulaze različiti tipovi zrakoplovnog streljiva, uključujući rakete velikog dometa, kojima pilot može samostalno nanositi udar bez dopunske asistencije koja se oslanja na vanjske izvora informacija. Zahvaljujući velikom dometu svog radara, MiG-31 se u taktičkom smislu može upotrijebiti i kao zračni zapovjedni punkt.
Još je jedan potencijalni nosač raketa "Kinžal" supersonični bombader Tu-22M3M. Nije nimalo slučajno da su američki vojni stručnjaci ponovo počeli stalno o njemu "zvocati" – tu se posebno izdvaja internetski portal The National Interest koji ga klasificira kao izuzetno veliku opasnost po strateške potencijale američke ratne mornarice (čitaj: nosače aviona na atomski pogon).
Treba napomenuti da je modernizirana ruska "tuška" (Tu-22M3M) dobila tri suvremene protubrodske rakete H-32. Radi se o krstarećim raketama zračnog baziranja klase "zrak-zemlja/zrak-more" efektivnog dometa 600-1000 km. Ova raketa na svojoj putanji može dostići brzinu od 5000 km/h, što u tehničkom smislu osigurava uvjete koji su više nego dovoljni za probijanje američkog proturaketnog sustava "Aegis", koji je instaliran na ratnim brodovima. H-32 prilikom svog leta dostiže visinu od 40 tisuća metara. U neposrednoj blizini od cilja ova raketa se praktički "okomito" obrušava na brod, što je u zbiru s njenom brzinom čini nezaustavljivim letećim objektom.
Možda bi američko zapovjedništvo moglo nekako amortizirati ovu priču kroz dodatno ulaganje ogromnih financijskih sredstava u daljnju modernizaciju PRO sustava "Aegis". Međutim, prava noćna mora iz koje u dogledno vrijeme nema izlaza jest mogućnost integracije četiri rakete "Kinžal" na modernizirane bombardere čija brzina dostiže gotovo 12 000 km/h. Naime, ZSS planiraju do kraja 2020. godine (realno ovaj rok treba vezati za kraj 2021. godine) modernizirati na najnapredniji standard oko 30 letjelica Tu-22M3. S obzirom na to da se radi o temeljnoj modernizaciji koja uključuje reparaciju praktično cijelog aviona, njegov životni vijek bio bi produžen do čak 2060. godine.
U cjelini gledano, pojava ovakvih letjelica u zrakoplovnim jedinicama ruske vojske može kardinalno izmijeniti odnos snaga na bojnom polju. Ovo se posebno odnosi na probleme vezane za Vojsku SAD-a koja dugi niz godina uopće nije obraćala pažnju na modernizaciju svojih proturaketnih kapaciteta razmještenih na brodovima RM, a koji u ovom trenutku nemaju nimalo šanse u potencijalnom sukobu s raketama "Kinžal".
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu