"JEDNOMOTORNA 57-ICA": Zašto su Rusi krenuli u razvoj novog taktičkog lovačkog aviona?

Izvjesno je da će se u konstrukciji perspektivne borbene letjelice koristiti tehnička rješenja koja su već razvijena i implementirana na lovcima pete generacije Su-57. To se prije svega odnosi na materijale koji apsorbiraju radarski signal, blok radioelektronske opreme i kompleks naoružanja.

Predviđeno je da se na opitno-eksperimentalni model perspektivne jednomotorne letjelice ugradi motor Al-31FN treće i četvrte serije koji se već iskazao u eksploataciji na inozemnim lovcima (kao što je npr. kineski Chengdu J-10). U daljoj će perspektivi ovaj lovac najvjerojatnije dobiti i verziju potpuno novog motora, koji se realizira u okviru projekta "izdelie 30" .

Su-57, MAKS-2019

Javna domena

Što se tiče uzletne mase, ruski konstruktori smatraju da ona ne bi trebala biti veća od 18 tona. U usporedbi s višenamjenskim lovcem Su-57, to je za čak 7 tona niže (57-ica je teška 25 tona). Pokazatelj odnosa između mase letjelice i potiska motora dužan je biti na nivou 1,0. Zajedno s ovim vrlo važnim pokazateljem nova će letjelica, kao i u slučaju težeg dvomotornog prethodnika, biti "steltna" (nevidljiva za neprijateljske radare).

Maksimalna brzina perspektivne jednomotorne borbene letjelice pete generacije ići će preko 2200 km/h. Promjenjivi vektor potiska omogućit će upotrebu vrlo kratkih poletno-sletnih staza. Ispod trupa letjelice će, kao i kod sličnih jednomotornih borbenih aviona koji se nalaze u operativnoj upotrebi u svijetu, biti postavljen veliki usisnik zraka.

Prema riječima vojnog stručnjaka Alekseja Leonkova, danas je koncepcija jednomotornih aviona svjetski trend gdje Rusija posjeduje jedinstvena iskustva kada je u pitanju njihova konstrukcija i upotreba. Ruski inženjeri su u međuvremenu napravili velike pomake kada su u pitanju pogonski sustavu. Na primjer, kompanija "Klimov" je razvila i proizvela svoj mlazni motor RD-33. Njegovu modifikaciju RD-93 Kinezi su upotrijebili za opremanje lovca-bombardera Chengdu FC Xiaolong. Još jedna eksportna modifikacija ovog motora nosi oznaku SMR-95 i ona je adaptirana za potrebe Južnoafričke Republike i njihove letjelice Super Mirage F-1 i Super Cheetah D-2.

Postoji verzija motora RD-33 i s promjenjivim vektorom potiska. Ovaj je pogonski sustav isproban na specijalnoj modifikaciji pouzdanog višenamjenskog lovačkog aviona 4. generacije MiG-29 (verzija OVT). Upravo su na ovoj letjelici ruski inženjeri i specijalisti za izradu avionskih motora prvi u svijetu isprobali ovaj sustav, koji nijedna država (koja je uz to i zrakoplovna sila) nije uspjela proizvesti i primijeniti u praksi.

Prednosti i nedostaci

Javna domena

Najveća prednost kada je u pitanju jednomotorna borbena letjelica svakako je njezina proizvodna cijena. Ovakva koncepcija višenamjenskih borbenih aviona koji spadaju u kategoriju lakih lovaca značajno je jeftinija za proizvodnju u odnosu na teške borbene letjelice.

"Više od 50% ukupne cijene letjelice otpada na avionski motor i sustav za opskrbu gorivom", smatra ruski vojni stručnjak Leonkov. "Mnoge države žele u svojim ratnim zrakoplovstvima imati što jeftiniju zrakoplovnu tehniku, a za takve je zahtjeve najpogodnija opcija nabava jednomotornih borbenih letjelica", ističe ruski stručnjak.

Što se tiče borbenih kvaliteta, u pogledu avionike, radarskih sustava i manevarbilnosti jednomotorni avioni nisu ništa inferiorniji od letjelica teže kategorije, koje posjeduju dva motora. Razlika u vatrenoj moći (tiče se nosivosti ubojnih sredstava) nije veća od 20 posto.

Drugo je pitanje sposobnost preživljavanja jednomotorne letjelice u odnosu na dvomotornu. Avioni s dva motora imaju mogućnost doći do aerodroma čak i ako jedan od njih zakaže. Kada su u pitanju jednomotorni avioni, svaki otkaz pogona predstavlja aviokatastrofu, točnije siguran gubitaka letjelice.

"Američki piloti nemaju bojazan da lete na F-35, jer su uvjereni da je ovaj avion 'nevidljiv'", ističe ruski stručnjak. "Prijetnja za ovu letjelicu postoji samo u zemljama koje imaju napredne sustave PZO koji ga imaju sposobnost vidjeti. A ovo posjeduje svega nekoliko država: Rusija i one kojima smo isporučili naše sustave S-400 'Trijumf', Kina, Indija i Turska. Kada su u pitanju vojske drugih zemalja i njihove PZO, F-35 nema se čega bojati."

F-35 Lightning II

Javna domena

Zaslužni vojni pilot Rusije Vladimir Popov također je uvjeren da je izbor jednomotorne sheme vezan za pragmatične razloge ekonomske prirode.

"U intenzivnim borbenim djelovanjima, gdje se osim lovačkih kapaciteta neprijatelja masovno upotrebljavaju i sustavi PZO, prosječni lovački avion izvodi pet, maksimalno deset borbenih polijetanja. Nakon toga letjelica ili ide na remont uslijed oštećenja koja su nastala u borbi, ili biva oborena. Gubitak skupocjenih borbenih aviona teške kategorije jednostavno je preskupa rabota", ističe ruski general.

Prema njegovom mišljenju, svaka ozbiljna vojna sila treba posjedovati tehnologije za stvaranje jeftinih jednomotornih aviona kako bi u slučaju vanjske prijetnje brzo uspostavila njegovu masovnu proizvodnju.

Sovjetska iskustva

Javna domena

Konfiguracija s jednim motorom prilično je popularna u svijetu – to su američki F-16 i F-35, švedski JAS 39 Gripen, kao i kineski J-10. Međutim, najupečatljiviji je primjer efikasne upotrebe letjelica u ovakvoj konfiguraciji sovjetski lovački avion MiG-21, najmasovniji i vjerojatno najeksploatiraniji nadzvučni lovac koji je sudjelovao u gotovo svim većim vojnim sukobima iz druge polovice 20. stoljeća.

Ova je letjelica razvijena 50-ih godina prošlog stoljeća. Tada je sovjetskom ratnom zrakoplovstvu bila potrebna laka, brza letjelica sposobna presresti bombardere i istvoremeno ući u zračni duel s neprijateljskim lovcima. Osam tona teška "21-ica" bila je namijenjena za borbena djelovanja u zračnom prostoru iznad prve linije fronta i na relativno malim daljinama od matičnog aerodroma. Njezino naroužanje sastojalo se od vođenih i nevođenih raketa koje su se kačile na četiri točke vješanja, uključujući i 1x zrakoplovni top kalibra 23 mm.

Ovaj je avion svoje prvo vatreno krštenje imao u Vijetnamu. Ovdje mu je glavni protivnik bio američki lovac F-4 Phantom. On je po svojim gabaritima (20 tona) i dvomotornom pogonu nadmašio sovjetski avion kada su u pitanju akcijski radijus i količina ubojnog naoružanja koje je mogao ponijeti. Međutim, tijekom Vijetnamskog rata u zračnim borbama s agilnom i okretnom sovjetskom "dvadesetjedinicom" RZ SAD-a izgubilo je više od stotinu "Fantoma". Migovi su masovno koristili svoje prednosti kao što su brzina i stupanj upravljivosti u zraku. Prema sovjetskim podacima, u zračnim je okršajima s američkim lovcima u Vijetnamu izgubljeno oko 60 letjelica MiG-21.

1967. godine, u Šestodnevnom ratu između arapske koalicije i Izraela, MiG-ovi su se susreli s "Miragima" (letjelica francuske proizvodnje). Egipatski piloti uspjeli su uništiti desetak neprijateljskih letjelica, dok su izgubili 19 strojeva. Izrael je tijekom ovog sukoba ostvario apsolutnu prevlast u zraku, jer je gotovo cijela flota egipatskog zrakoplovstva uništena na zemlji, gdje je svega nekoliko eskadrila bilo spremno ući u borbu. Pored toga, nivo obuke arapskih pilota kada je u pitanju taktička upotreba ovih letjelica bio je vrlo problematičan.

Sovjetske "21-ice" borile su se na nebu iznad Afganistana, Libije, Jugoslavije, Angole, na granici Indije i Pakistana. S montažne je linije skinuto više od 11 tisuća jedinica MiG-21, uključujući i njegove inozemne kopije. Lovac je bio u službi u više od pedeset zemalja svijeta.