Sustavi PZO, samohodne haubice: Kakva se sva oruđa pokušavaju izgraditi na šasiji tenka T-72

Najviše se na ovom planu pokušala ostvariti Indija koja je gusjeničnu platformu sovjetskog osnovnog borbenog tenka T-72 koristila u razvoju PZO sustava kratkog dometa Akash i samohodne haubice koja je predviđala instalaciju oruđa kalibra 155 mm.

Određeni je broj njih imao neobična konstruktorska rješenja. Tako je, na primjer, u Indiji na šasiju osnovnog borbenog tenka T-72 pokušana integracija modula s PZO raketama malog dometa Akash (predstavlja modifikaciju sovjetskog PZO sustava 2K12 "Kub", op. prev.). Ipak, u krajnjem je epilogu Indija prelomila da za osnovnu platformu PZO sustava Akash upotrijebi kamionsko vozilo na kotačima.

U ovoj se zemlji eksperimentiralo s različitim varijantama tenkova iz Nižnjeg Tagila, koji su se po licenci proizvodili u Indiji. Pokušano je osvajanje novog samohodnog artiljerijskog oruđa u suradnji s južnoafričkim inženjerima, koji su imali dosta iskustva u ovoj sferi. Oni su uspješno dovršili projekt razvoja južnoafričke visokomobilne samohodne haubice G6 Rhino – (hrv. Nosorog/pogon 6x6), koja se uz pojedine mane smatra prilično funkcionalnim oruđem.

Model koji se razvijao u Indiji imao je haubicu kalibra 155 mm koja je sa standardnom rasprskavajuće-razornom granatom mogla pogoditi svoj cilj na daljini i do 30 tisuća metara, dok je s aktivno-reaktivnim tipom artiljerijskog streljiva istog kalibra mogla dobaciti na daljinu i do 39 tisuća metara. Domet direktne vatre nalazio se u rasponu od 500-3000 metara, prenosi internetski portal RG.

Oruđe je u borbenim djelovanjima ostvarivalo srednji tempo paljbe od tri granate u minuti, dok je teoretski moglo ispaliti i do osam granata u minuti. Borbeni komplet sastojao se od 40 projektila. Vrijeme prelaska iz marševske pozicije u borbenu bilo je vrlo kratko te je iznosilo svega 30 sekundi.

Što se tiče dopunskog naoružanja namijenjenog za neposrednu obranu oruđa na kupoli je predviđena ugradnja mitraljeza kalibra 7,62 mm. Tu su se također nalazili bacači za dimne bombe namijenjeni stvaranju dimne zavjese za zaštitu samohodne haubice od djelovanja protivničkih tenkova/BVP ili protutenkovskih raketnih sustava.

U izvorima se navodi da je ovo samohodno artiljerijsko oruđe moglo ostvariti brzinu i do 80 km/h, premda je realna procjena da je njegova brzina max. iznosila 60-65 km/h. Rezervoari za gorivo bili su kapaciteta 1000 litara. Ukupna masa oruđa dostizala je 45 tona, dok se posada sastojala od četiri vojnika.

Međutim, na red je došlo testiranje. Prilikom testiranja perspektivnog samohodnog artiljerijskog oruđa koje je napravljeno na bazi sovjetskog obt T-72 ustanovljene su ozbiljne mane uslijed kojih se odustalo od njegovog daljnjeg razvoja. To se prije svega odnosilo na njegovu glomaznu pojavu i nedovoljne performanse kada je u pitanju pokretljivost. Nakon toga je pokušana integracija kupole s haubicom kalibra 155 mm na šasiju indijskog obt Arjun, međutim ni ovaj hibrid nije uspio zaživjeti, tako da je za sada projekt zamrznut do daljnjeg.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće