Nakon tri desetljeća jednoličnih operacija američki su piloti u taktičkom smislu "zakržljali"

Na temelju ovih iskustava, koja su se pretvorila u ukorijenjene navike, postavlja se ozbiljno pitanje kako bi se američki piloti na lovačkim avionima uopće snašli u uvjetima kada bi ukrstili svoje vještine s ravnopravnim protivnikom, kao što su ratna zrakoplovstva Kine i Rusije, što bi ih svakako izbacilo iz višedesetljetne zone komfora.

Od ranih 1990-ih zrakoplovno zapovjedništvo RZ SAD-a (Air Combat Command, ACC) polako reformira svoj sustav borbenog raspoređivanja zrakoplovnih eksadrila i pukovnija lovačko-bombarderske avijacije. U tom vremenskom razdoblju formirano je 10 "ekspedicijskih korpusa" – koji se naizmjenično rotiraju kada je u pitanju borbeno angažiranje izvan granica SAD-a - na primjer, lovačka eskadrila bazirana na prostoru Južne Karoline, koja u svom sastavu ima višenamjenske borbene letjelice F-16, dislocira se u zrakoplovnu bazu Bagram u Afganistanu, gdje narednih šest mjeseci bombardira pozicije lokalnih pobunjenika, prenosi internetski portal RG.

Međutim, ovakav pristup održavanja borbene spremnosti ima učinka samo kada se naspram sebe ima bepomoćan protivnik, koji u svojim rukama nema nijedno sredstvo koje iole ozbiljno može ugroziti tijek operacije, koja je obično predvidiva, duga po svom trajanju i, što se tiče unutrašnje dinamike, usporena. Međutim, ukoliko dođe do konflikta sruskim ili kineskim ratnim zrakoplovstvom, vrijeme reakcije mora biti neusporedivo brže od ukorijenjenih višedesetljetnih navika. Činjenica je da Moskva i Peking imaju rakete koje su sposobne uništiti protivničke avione dok se nalaze još na aerodromima (na pisti i u hangarima, op. prev.).

Nova strategija američkog ratnog zrakoplovstva svodi se na dekoncentraciju eskadrila na veći broj manjih aerodroma koji se nalaze u blizini prostora gdje se izvode aktivna borbena djelovanja. Zrakoplovni časnici SAD-a uvjereni su da će ovo zbuniti neprijatelja, jer on neće znati točnu putanju odakle se očekuje glavni nalet. Ne može se reći da je ovdje u pitanju neka revolucionarna taktika kada je u pitanju borbena avijacija (sovjetski i ruski piloti već desetljećima koriste sličnu metodologiju), ali bolje išta nego ništa.

Međutim, ovakvo rascjepkavanje eksadrila dovodi do organizacijskih problema vezanih za zapovijedanje. Tko će u kritičnom trenutku donijeti odluku da se lovačka eskadrila "raštrka" na više odvojenih aerodroma, tko će preuzeti zapovjedništvo nad tim manjim taktičkim lovačkim odjeljenjima, i kome će oni biti pretpočinjeni? U skladu s novim vjetrovima koji pušu u RV SAD-a, glavno je zapovjedništvo donijelo odluku da se na osnovi zrakoplovnih pukovnija formira nekoliko eksperimentalnih stožera. Njihov je zadatak riješiti sve prethodno pobrojane probleme prije nego što na red dođu raspoređivanje samostalnih eksadrila i njihova daljnja podjela na sceni borbenih djelovanja.

"Glavne zrakoplovne pukovnije bit će tretirane i uvježbavane kao udarne grupe. Ovakva će im formacijska nadogradnja omogućiti da na prostor gdje se izvode aktivna borbena djelovanja dođu u potpunosti spremne", rekli su iz zapovjedništva RV SAD-a.

Reforma sustava borbene obuke pilota odvija se u pozadini procesa zamjene zrakoplovnog parka lovačkih aviona. Poslije nekoliko desetljeća spokoja, Pentagon se suočio s hitnom potrebom da modernizira svoje zrakoplovstvo uslijed značajnog tehnološkog rasta (kako u avionima nove generacije, tako i njihovom broju) ruskog i kineskog ratnog zrakoplovstva.