Tvrđava Kalinjingrad: Ruska vojska ubrzano formira moćnu diviziju za obranu važne enklave (ANALIZA)

Ilja Pitaljev/Sputnik
Radi se o združenom taktičkom sastavu jačine 15 tisuća ljudi, koji će u punom kapacitetu biti osposobljen za izvođenje samostalnih borbenih djelovanja. Divizija je formirana na bazi 79. mehanizirane brigade koja je u međuvremenu preformirana u pukovniju. Ovaj pukovnija će zajedno s još tri novoformirane pukovnije ući u sastav 18. gardijske mehanizirane divizije (skr. ru. MSD), čije se puno kompletiranje očekuje do kraja jeseni naredne godine.

U vojnom se smislu najslabija točka Rusije nalazi u Kalinjingradskoj oblasti, enklavi koja je odvojena od kopnenog dijela zemlje. Ona graniči s Poljskom i Litvom i odavno se nalazo na nišanu stratega NATO-a. Nema nikakve sumnje da je Zapovjedništvo NATO-a razradilo operativne planove za likvidaciju ove ruske enklave i zauzimanje Kalinjingrada koji se do srpnja 1946. godine zvao Königsberg (grad koji je odlukama s Jalte i Potsdamske konferencije pripao SSSR-u). Sama enklava u strateškom smislu predstavlja izuzetno važan komad zemlje koji predstavlja praktički predstražu Rusije na Baltiku. Shodno tome, njoj je potrebna i adekvatna zaštita.

U ovom se trenutku ruska operativna grupa združenih snaga koja se nalazi u Kalinjingradskoj oblasti značajno ojačava. Ova činjenica se prije svega odnosi na formiranje 18. gardijske mehanizirane divizije (skr. ru. MSD), čije se puno kompletiranje očekuje do kraja jeseni naredne godine. O potrebi ojačavanja Kalinjingradske enklave sastavom ekvivalenta mehanizirane divizije u Ministarstvu obrane RF govorili su još 2019. godine, kada su razmatrali da službeno krenu s njezinim formiranjem 2021. godine. Međutim, uslijed pojačane aktivnosti snaga NATO-a, koje se u sve većoj koncentraciji nalaze na zapadnim ruskim granicama, donesena je odluka se da se čitav ovaj proces ubrza. A formacija range divizije nije nešto što se formira svaki dan. Ona predstavlja najviši združeni taktički sastav koji je u punom kapacitetu osposobljen za izvođenje samostalnih borbenih djelovanja.

Nova divizija u Kalinjingradskoj oblasti, koja će postati dio 11. armijskog korpusa, nije se pojavila ni iz čega. Ona je formirana na temelju 79. mehanizirane brigade (danas predstavlja pukovniju s dopunskim jedinicama za podršku). U njezin će sastav ući novoformirana 275. i 280. mehanizirana pukovnija, kao i 11. tenkovska pukovnija. Njeno formiranje još uvijek traje, međutim već je u ožujku ove godine zamjenik ministra obrane Ruske Federacije general-pukovnik Andrej Kartapolov predao zapovjedniku divizije njenu formacijsku ratnu zastavu. Dakle, već sada se može reći da se radi o praktično operativnom borbenom sastavu ruskih oružanih snaga, koji se više ne nalazi na papiru. Osnovni zadatak divizije je po potrebi razbiti neprijateljsku obranu ili u organizaciji obrambenih djelovanja efikasno zaustaviti i slomiti napad brojnijih neprijateljskih snaga.

Razlika između brigade i divizije nije samo u broju časnika i vojnika koji čine ove sastave. Ipak, treba napomenuti da jedna mehanizirana divizija u svom sastavu ima 13-15 tisuća ljudi koji su raspoređeni u šest pukovnija (tri mehanizirane, jedna tenkovska, artiljerijska i protuzračna). Tu se nalaze i dopunske jedinice za podršku kao što su protutenkovski divizion, izviđačko-diverzantski bataljun, bataljun veze, inženjerijska četa, četa materijalno-tehničkog osiguranja, medicinska četa, remontno-evakuacijska četa, četa ABKO, četa bespilotnih letjelica, četa za protuelektronsku borbi i zapovjedna četa. Divizija organizira i raspolaže vlastitim skladištima streljiva i hrane. To je u stvari mini-vojska, koja je u stanju potpuno samostalno izvoditi sve svoje zadatke, bez dodira s ostalim jedinicama ruske vojske. Ukratko, prisustvo takve formacije, za razliku od kompaktnijih i mobilnijih sastava ranga brigade, ukazuje na spremnost ruske vojske da na ovom prostoru sudjeluje u daleko ozbiljnijim borbenim operacijama.

Pitamo se zašto se sada formira divizija kada na tom prostoru već postoji brigada/pukovnija? Zar nije najvažnije da su vojnici dobro osposobljeni i da pucaju precizno, da se tenkovi brzo kreću, a česnici vješto zapovijedaju jedinicama na terenu. Za mirnodopsko vrijeme, kada ne prijeti nikakva opasnost od zaoštravanja situacije, brigada predstavlja dovoljnu formaciju. Ali je li tako i u ratnom sukobu? U takvoj situaciji upotreba snaga ranga divizije od najveće je važnosti. Na ovom prostoru osnovni strateški pravci potencijalne kopnene ofenzive NATO-a prolaze kroz Poljsku i baltičke države, a u današnjoj konstalaciji snaga i kroz Ukrajinu.

Pretpostavimo situaciju da napad otpočne iz dijela regije Donbas, koja se danas nalazi pod kontrolom Kijeva, te da se njegov vektor usmjeri ka bazenu Rostova na Donu, i dalje ka Sjevernom Kavkazu. Ovim snagama će se suprotstaviti 152. mehanizirana divizija ruske vojske koja posjeduje sve resurse (ljudske i materijalno-tehničke) da zaustavi brz prodor neprijateljskih snaga do dolaska interventnih jedinica Južnog vojnog okruga. Na isti način će 3. mehanizirana divizija, koja se sa svojim stožerom nalazi u gradu Valujki, zaustaviti eventualnu ofenzivu neprijatelja na Voronjež i osigurati neophodno vrijeme da se glavne snage Zapadnog vojnog okruga uključe u borbu. U ovakvim potencijalnim projekcijama budućih vojnih operacija posebna je uloga dodijeljena novoformiranoj 18. gardijskog mehaniziranoj diviziji koja se nalazi u Kalinjingradskoj oblasti, gdje je potencijal od agresije NATO-a najveći.

Nije slučajno što se regija Kalinjingrada u posljednje vrijeme ne izostavlja u razradi svih vrsta planova i scenarija kada je u pitanju izbijanje neprijateljstava u Europi. Ova ruska enklava na obali Baltičkog mora svojevrsna je kost u grlu NATO saveza, koji sa svojim članicima graniči s ovim isturenim ruskim teritorijem. Za Varšavu i Vilnius Rusija je izvor permanentne opasnosti u regiji i jedino je rješenje koje se nameće likvidacija ruske enklave oko Kalinjingrada.

Unatoč činjenici da Moskva nikada nije izrazila agresivne namjere (štoviše, više puta je u praksi demonstrirala svoju miroljubivost), pod izgovorom "opasnosti" združene snage NATO saveza, u kojem dominira američki kontingent, prikupljaju se na njezinoj zapadnoj granici. I kada je koncentracija tenkova američke vojske na ovom prostoru (prije svega u Poljskoj) dostigla dovoljnu količinu, pojavili su se operativni planovi za njihovu upotrebu.

"Svaka priča koja uključuje mitske planove o oružanom konfliktu između NATO-a i Rusije i mogućem zauzimanju regije Kalinjingrad prvenstveno je usmjerena na održavanje morala Poljske i baltičkih zemalja", smatra politolog Aleksandar Zimovski. "Varšavi, Vilinusu, Rigi i Tallinnu na ovaj se način demonstrira spremnost alijanse da ih zaštiti od izmišljene agresije Rusije", ističe ruski stručnjak.

Druga je stvar je li ovaj plan neizvediv, jer može postati šreduvjet za pokretanje Trećeg svjetskog rata, za koji Sjedinjene Države nisu spremne. Pa čak i ako pretpostavimo da će biti poduzet neki pokušaj oružane invazije u pravcu Kalinjingrada iz Poljske, to automatski znači da će se ruski tenkovski valjak kotrljati po cijeloj baltičkoj regiji i da se možda neće zaustaviti kada izbije pred Varšavu. Svi to dobro razumiju i oprezni su kada realno govore o takvom scenariju, međutim cijela je priča toliko medijski zanimljiva da ostavlja veliki prostor za različite anlitičare i stručnjake, koji je tumače na razne načine.

Raspored snaga u ovoj regiji očigledno ne ide u prilog NATO savezu. Za izvođenje uspješne kopnene operacije stvari izgledaju još gore. Rusko-poljska granica u Kalinjingradskoj regiji dugačka je gotovo 200 kilometara, od čega većinu ovog prostora predstavljaju surova močvarna i šumovita područja. Dakle, zemljišni prostor na kojem bi se izvodila potencijalna kopnena operacija NATO-a ide više na ruku branitelju. Istovremeno, Rusija ima razrađene različite modele hitne upotrebe dodatnih snaga i sredstava, uključujući i angažiranje oklopno-mehaniziranih jedinica kroz takozvani koridor Suvalki, koji je novinsko izdanje The Daily Beast nazvao "Ahilovom petom NATO-a".

Radi se o dijelu državne granice između Litve i Poljske u dužini od 65 kilometara. Tu se granice ove zemlje s Bjelorusijom preko koje bi hipotetički bile angažirane jedinice moćnog Zapadnog vojnog okruga. U slučaju napada na Kalinjingrad, ruska bi vojska nastojala otvoriti ovaj koridor i na taj način povezati enklavu s kopnenim dijelom Rusije. Stručnjaci kalifornijskog analitičkog centra RAND napravili su modeliranje bitke (njezinu simulaciju) u kojoj su pokušali ukazati na određenu neravnotežu sukobljenih snaga na tom sektoru.

Naime, jedinicama ruske vojske, koja bi se sastojale od 25 bataljunsko-taktičkih grupa jačine 10 tisuća ljudi + jedinice novoformoirane 18. gardijske mehanizirane divizije (oko 15 tisuća ljudi), NATO može suprotstaviti maksimalno 17 bataljunsko-taktičkih grupa jačine 6800 ljudi.

Pored toga, ruska vojska će u svom sastavu imati veliki broj oklopnih borbenih oruđa (uključujući i moderne osnovne borbene tenkove naoružane topovima kalibra 125 mm). Ova se sredstva mogu vrlo brzo uključiti u bitku, s obzirom na to da ruska vojska u blizini koridora Suvalki ima jake oklopno-mehanizirane borbene sastave. Što se tiče snaga NATO-a, na ovom se sektoru nalaze mehanizirani bataljuni koji u svom sastavu imaju oklopne transportere Stryker koji su naoružani automatskim topovima kalibra 3o mm. Teška borbena tehnika udaljena je stotine kilometara i njezina će intervencija u slučaju bitke za koridor Suvalki po svemu sudeći biti uzaludna (zakasnit će na bojno polje). Prema analizi stručnjaka centra RAND, jedinice kopnene vojske koje bi se našle na ovom prostoru bile bi izmanevrirane i uništene, s vrlo malim šansama da se izvuku ispod ruskog udara.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće