Zaboravljeno oružje: Sovjetski pištolj "Baltijac"

Pištolj "Baltijac" konstruiran u Lenjingradu za vrijeme prve zimske blokade na inicijativu zapovjednika minske obrane i načelnika stožera Baltičke flote Jurija Ralja.

Pištolj "Baltijac" konstruiran u Lenjingradu za vrijeme prve zimske blokade na inicijativu zapovjednika minske obrane i načelnika stožera Baltičke flote Jurija Ralja.

Vladislav-K-V (CC BY-SA 3.0)
Ovo je oružje napravljeno za vrijeme Drugog svjetskog rata s ciljem da postane glavni pištolj sovjetskih časnika umjesto revolvera TT i "Nagan". Ispalo je, međutim, da je to bio samo prestižan i luksuzan poklon za najviše vojne časnike.

U prosincu 1941. godine u Lenjingradu je poduzet pokušaj da se napravi novi pištolj za časnike Crvene armije koji su se često žalili na pištolj TT.

U cjelini gledano, TT se u vrijeme Drugog svjetskog rata dobro pokazao, ali su se pojedini njegovi nedostaci iskazali već u prvim zimskim borbama. Već na prvom mrazu pokretni mehanizmi u pištolju smrzavali su se i prianjali jedan uz drugi. Taj problem je trebalo otkloniti što prije. Vojno je zapovjedništvo predložilo vrlo jednostavno rješenje – da se uzme njemački pištolj Walther PP i na njegovoj bazi napravi novi sovjetski pištolj. Projekt je dobio naziv "Baltijec" ("Baltijac").

"Baltijac"

Konstrukcija Walther PP bila je jednostavna, laka za opsluživanje i efikasna na jakoj ruskoj zimi. Ovaj pištolj je imao i dobre borbene karakteristike, ali je njegova glavna prednost u odnosu na sovjetske modele bila otpornost na niske temperature.

Sovjetski konstruktori su napravili svoju verziju modela Walther PP za metke kalibra 7.62x25 mm, a to je bila najpopularnije i najčešće korišteno streljivo u vrijeme rata. Iste su metke koristili i pištolji TT i automati PPŠ.

7.62×25 mm

Treba istaknuti da se "Baltijac" pravio u Lenjingradu za vrijeme opsade i da je prva pretprodukcijska serija trebala imati 15 komada.

Početkom 1942. napravljen je prvi primjerak ovog pištolja. Sovjetska kopija njemačkog Walther PP bila je uspješna i pokazala se kao odlično oružje na -30 stupnjeva Celzija. Pištolj nije otkazivao na testiranju i ostavio je snažan utisak na vojno zapovjedništvo.

Pa ipak, imao je i svoje loše strane. Ispostavilo se da je dosta težak i da nije dobro izbalansiran. U sljedećem primjerku ti su nedostaci otklonjeni. Pištolj je dobio skraćenu cijev i novu povratnu oprugu. Dijelovi su mu bolje obrađeni, a težina smanjena na 960 grama. Bio je to potpuni uspjeh i trebala je krenuti masovna proizvodnja.

Skandal

Čim se pištolj počeo proizvoditi u Lenjingradu pod opsadom, izbio je skandal s prvom preliminarnom partijom. "Na papiru" su svih 15 pištolja iz pretprodukcije prošli testiranje u vojsci, ali se ispostavilo da u opkoljenom gradu ima dovoljno dijelova samo za 14 pištolja.

U gradu koji je bio pod opsadom ovom događaju je pripisan nevjerojatno veliki značaj, utoliko prije što je svih 15 pištolja trebalo biti poklonjeno najvišem vojnom rukovodstvu Lenjingrada.

Inženjerima je nedostajalo samo nekoliko dijelova da naprave 15. pištolj, ali vojni sud nije mario za to. Krivci su brzo pronađeni i zatvoreni.

Poslije ovog su incidenta najviši rukovoditelji došli do zaključka da nema potrebe praviti još jedan pištolj, jer je on po karakteristikama samo malo bolji od modela TT (ako se izuzme činjenica da novi pištolj nije otkazivao na velikoj hladnoći). Na kraju je odlučeno da nije učinkovito praviti pištolje u gradu pod opsadom u kojem vlada nestašica profesionalnih kadrova i materijalnih sredstava.

Zbog toga je odlučeno da se sovjetska reinkarnacija njemačkog Walthera PP ne prihvati i ne pusti u masovnu proizvodnju.

Sovjetski časnici nastavili su se boriti protiv nacista koristeći "Nagan" i TT.

Danas postoje samo tri primjerka pištolja "Baltijac" – prvi, drugi i peti. Svi se nalaze u Središnjem vojno-pomorskom muzeju Sankt-Peterburga.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće