Svevideći "Norov": Po čemu je sovjetski ogledni "ubojica tenkova" bio jedinstven

Izvana ovaj borbeni stroj jako podsjeća na drugo sovjetsko samohodno artiljerijsko oruđe – na poznatu "Gvozdiku" 2S1 kalibra 122 mm, koja se iskazala u mnogim vojnim sukobima.

I jedno i drugo oruđe imaju iste pogonske dijelove i isti oblik korpusa sa zaštitom od metaka.

Dizelski motor "Norova" s 300 konjskih snaga omogućavao mu je da na asfaltiranoj cesti razvije brzinu od 60 km/h, dok je vodene prepreke savladavao brzinom od 4,5 km/h. S jednim rezervoarom na cesti mogao je prijeći 500 km.

Konstrukcija kupole bila je drugačija od kupole na "Gvozdici", jer je prilagođena za postavljanje topa duge cijevi kalibra 100 mm i specijalne opreme.

Početkom 1980-ih u artiljerijske jedinice sovjetske vojske počela su pristizati oruđa za vuču MT-12R "Ruta" kalibra 100 mm, opremljena i radarom. Ona su otkrivala neprijateljsku oklopnu tehniku s udaljenosti od 3500 metara. Pretpostavlja se da je slične mogućnosti imao i 2S15.

"Norov" nije pušten u serijsku proizvodnju jer su zemlje NATO-a počele proizvoditi tenkove treće generacije (M1 Abrams, Leopard 2, Challenger) tako da su za borbu protiv njih već bili potrebni topovi većeg kalibra.