Jednostavno i pouzdano: Zbog čega artiljerci cijene samohodno oruđe "Gvozdika"

Ruska vojska i dalje koristi "Gvozdiku", a koriste je i druge države bivšeg Sovjetskog Saveza, pa čak i članice NATO-a.

Artiljerci zemalja Azije i Afrike cijene samohotku zbog njezine jednostavnosti i pouzdanosti.

Prošle su godine mediji priopćili da se u Srbiji obnavljaju modeli 2S1 i da dobivaju elektronsku opremu koja znatno uvećava njihove borbene mogućnosti.

Očekuje se da će ove samohodne haubice biti modernizirane i u drugim zemljama.

Kada je 2S1 uveden u eksploataciju (prije pola stoljeća), bilo je to najbolje artiljerijsko oruđe u svojoj klasi. Konstruktori Harkovske tvornice traktora u velikoj su mjeri iskoristili znanje i iskustvo stečeno prilikom stvaranja višenamjenskog lako oklopljenog transportera-tegljača MT-LB, koji se već iskazao u vojsci.

Haubice kalibra 122 mm 2A31 (koje je napravio sverdlovski Ogledno-konstruktorski biro OKB-9) razorno-rasprskavajućim projektilima pogađaju cilj s udaljenosti od 15 200 metara.

Koriste se i aktivno-reaktivni projektili povećanog dometa (21 900 m), a u kompletu su i "Kitolovi", koji se navode laserskim snopom.

Maksimalna brzina paljbe je 6 projektila u minuti.

Ove samohodne haubice su lakim oklopom zaštićene od metaka i gelera. Motor ima 300 KS, na asfaltiranoj cesti razvija brzinu od 60 km/h, a u vodi 4,5 km/h. S jednim rezervoarom samohotka može prijeći 500 km, ima borbenu masu 15 700 kg i četiri člana posade.

"Gvozdike" je intenzivno koristio Ograničeni kontingent sovjetskih trupa u Agganistanu. Korištene su i u Iransko-iračkom ratu od samog početka.

Kasnije su se primjenjivale u desecima drugih oružanih sukoba. Trenutno se ova samohodna artiljerijska oruđa koriste u oružanim sukobima u Siriji, Jemenu i Libiji.