Nevjerojatno: Granata ispaljena iz samohotke "Msta-S" odbila se od krova čuvene Lade (VIDEO)

Vitalij V. Kuzmin
Na videomaterijalu se vidi poligonsko gađanje iz divizijske sovjetske/ruske samohodne haubice 2S19 kal. 152 mm. Ona je imala zadatak, između ostalog, pogoditi i jedno, za ovu priliku, specijalno dovučeno motorno vozilo. Snimatelji su htjeli vidjeti učinak eksplozije i razmjere štete koju će prouzrokovati granata teška gotovo 45 kg. Međutim, stvari se na početku nisu odvijale onako kako su snimatelji zamislili. Za uništenje sovjetske limuzine bilo je neophodno otpakirati još streljiva.

Radi se o izuzetno moćnom oruđu koje se nalazi u sastavu ruskih artiljerijskih jedinica. Bazična verzija ove haubice, koja je još prije 30 i nešto godina ušla u naoružanje sovjetske vojske, s osnovnim oruđem (2A64 dužine 47 kal.) može pogoditi svoj cilj na udaljenosti većoj od 25 kilometara (standardni rasprskavajuće-razorni projektil). Na ustima cijevi granata teška 43,4 kilograma ostvarivala je početnu brzinu od 810 m/s, što nije bilo dovoljno da se probije krov čuvenog sovjetskog automobila. 

Povijest haubice "Msta-S"

Razvoj samohodne haubice 2S19 je započet još 1976.godine za vrijeme SSSR-a. Njen razvoj je uzrokovan pojavom novih haubica u zemljama koje su činile NATO, a koje su po svojim tehničko-taktičkim karakteristikama značajno nadilazile postojeća sovjetska topnička oruđa. Prvo su se pojavili vučni modeli ove haubice 2A65 "Msta-B", a nešto kasnije je konstruiran i samohodni model s oznakom 2S19. U operativnu upotrebu sovjetske armije, ova haubica je ušla 1989.godine s osnovnom namjerom da zamijeni samohodnu haubicu 2S3 "Akacija" kalibra 152mm, koja se u velikim količinama nalazila u okviru topničkih pukovnija, koji su bili dio motostreljačkih i tenkovskih divizija.

Prvi put je ova haubica prikazana široj publici, još 1992.godine na air showu koji je održan u gradu Žukovski, a već sljedeće godine je ova haubica imala i svoj međunarodni "debi" na velikom sajmu naoružanja i vojne tehnike IDEX-93, koji se održava u UAE. Demonstrirala je visok stupanj borbene sposobnosti, tako što je na lokalnom poligonu Makarta oborila 38 postavljenih meta s udaljenosti od 15km. Haubica je imala sjajne izvozne perspektive, ali je "domino-efekt" raspada velikog SSSR-a, doveo do teške političke i materijalne situacije u zemlji, što na kraju nije rezultiralo realizacijom izvoznih poslova, a što je iskoristila konkurencija koja je brzo otklonila nedostatke svojih izvoznih modela, ponudila ih kao zamjenu za "Mstu" i uspjela se nametnuti svjetskom tržištu topničkog naoružanja.

Dakle, u toku je velika trka sa vremenom, jer je tehnološki progres ovih sustava dosta brz. Ruski konkurenti usavršavaju svoje oružje i topničke sustave. U Rusiji je na osnovu rezultata upotrebe ovog oruđa u sukobima na Sjevernom Kavkazu, kao i na osnovu iskustava sa svjetskog tržišta naoružanja, uočen nedostatak ruskih haubica u odnosu na svoju konkurenciju, a koji se sastojao od tehnološki zaostalog sustava za upravljanje vatrom koji je imao nisku učinkovitost. U skladu s ovim rezultatima Rusi su 1998.godine započeli rad na usavršavanju automatiziranog sustava za upravljanje vatrom koji bi bili integrirani u postojeća artiljerijska oruđa, koja su se nalazila u operativnoj upotrebi u ruskoj vojsci.

Modificirana verzija samohodne haubice "Msta-S" koja je opremljena novim automatiziranim sustavom upravljanja vatrom "Uspjeh-S", dobila je ime 2S19M1. U 2002.godini završio se razvoj softvera čija je funkcija bila unaprijeđenje ovog sustava, posebno na planu izračunavanja elemenata vatre i njene korekcije u realnom vremenu. Ovaj softver je potom integriran u sustav za upravljanje vatrom na moderniziranim verzijama samohodnih haubica 2S31 "Vena" i 2S19M1 "Msta-S". Početkom 2008.godine poslije opsežnih ispitivanja, u topničke jedinice ruske vojske su počele da pristizati prve modernizirane samohodne haubice 2S19M1 "Msta-S" opremljene suvremenim sustavom za upravljanje vatrom.

Sposobnost "istovremenog vatrenog naleta"

Informacije o daljoj modernizaciji samohodne haubice "Msta-S", koja će dobiti novu oznaku 2S19M2, pojavile su se u prosincu 2012.godine. Program remonta i modernizacije ovog oruđa na standard M2* je napravio Federalni znanstveno-proizvodni centar "Titan-Barrikadi", i on podrazumijeva povećanje tempa paljbe iz "nove" haubice kao i preciznost samo vatre. Znatno su poboljšane i ukupne eksploatacijske sposobnosti oruđa. Osim toga samohodna haubica 2S19M2 je opremljena novim automatiziranim sustavom upravljanja vatrom kao i sustavom za navigaciju. Kao što smo rekli, povećana je brzina paljbe koja sada iznosi do 10 granata u minuti, što je izuzetan rezultat (M109A6 ima maksimalnu borbenu brzinu gađanja do 4 granate u minuti).

Od posebnog je značaja sposobnost ovog oruđa da djeluje u režimu tzv. "istovremenog vatrenog naleta". Što podrazumijeva ovaj režim? Naime, balističko računalo u okvir SUV-a (sustav za upravljanje vatrom) proračunava putanje projektila koji se iz oruđa ispaljuju pod različitim kutevima, tako da se ovi na kraju svoje putanje "vežu u grozd" i istovremeno obrušavaju na cilj. Na ovakav način samohodna haubica "Msta-S2" 2S19M2 može istovremeno uništiti cilj sa 6 projektila u kalibru 152,4mm. Praktički jedna haubica zamjenjuje cijelu bitnicu standardnih oruđa. Dakle, zamislimo da se grupa od 6 projektila ispaljuje na cilj udaljen 15km. Na osnovu unijetih elemenata u računalo, automatizirani sustav za upravljanje vatrom izračunava sljedeću hipotetičku jednadžbu: prvi projektil ispaljuje se pod kutem od nekih 70 stupnjeva, drugi pod uglom od 60 stupnjeva, treći - 55, četvrti - 45, peti - 40, šesti - 35... praveći između opaljenja vremensku pauzu koja je neophodna da se putanje ovih projektila praktički spoje neposredno pred udar u cilj.

Rezultat cijelog ovog procesa su stravični efekti na konačnom odredištu, jer ne treba ni zamisliti posljedice udara npr. grupe od 10 ovih haubica sa 60 granata kal.152mm, na prostor površine 1 hektara.

Još jedna važna stvar kod ove haubice je povećana sposobnost "nevidljivosti" prilikom borbenog djelovanja. U njenom sastavu se nalazi sistem maskiranja "Nakidka" (prev. Plašt) koji u velikoj mjeri snižava radarsko, optičko, toplinsko isijavanje oruđa, što je izuzetno važno prilikom zaštite od neprijateljskog djelovanja. Pošto je zahvaljujući svojoj brzini paljbe u režimu "istovremenog borbenog naleta" ispalila 5-6 granata na daljinu od npr. 15 km, ova haubica može vrlo brzo promijeniti svoj položaj i nastaviti s djelovanjem s druge pozicije. I u ovom pogledu ruska samohodna haubica 2S19M2 je znatno kvalitetnija od inozemnih analoga, a posebno od njenog potencijalnog konkurenta, američke samohodne haubice M109A6 "Paladin". Prilikom vatrenog djelovanja novi sustav oslanjanja koji je primjenjen na ovoj haubici se automatski blokira, i omogućava veliku stabilnost kod gađanja s velikim brojem granata.

Proces modernizacije samohodne haubice "Msta-S" na standard M2 je također utjecao i na uvećanje eksploatacijskih karakteristika oruđa. Dio automatiziranog sustava za upravljanje haubicom je integrran i na mjesto vozača, gdje on jednostavnim pogledom na ekran u svakom času može vidjeti parametre pogonskog i hodnog sustava oruđa. Samohodna haubica je opremljena i novim komunikacijskim i navigacijskim sustavima, koji joj osiguravaju potpunu integraciju na polju suvremenog bojišta. Ovakvim korjenitim tehničkim zahvatima, samohodna haubica 2S19M2 "Dilema" dostigla je visok stupanj osposobljenosti koji je jednak najboljim haubicama na svijetu. Po ukupnim tehničko-taktičkim karakteristikama, posljednji model koji je izašao iz pogona "Titan-Barrikadi" znatno premašuje sposobnosti svog potencijalnog suparnika u topničkom dvoboju - američku samohodnu haubicu M109A6 "Paladin".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće