Kremlj je objavio namjeru da i drugu zrakoplovnu pukovniju ruskog ratnog zrakoplovstva opremi specijalnom modifikacijom lovca-presretača MiG-31K, koji je u stanju nositi i upotrijebiti hiperzvučne rakete "Kinžal" klase zrak-more i zrak-zemlja.
U praksi ovo znači da će ruska vojska udvostručiti broj udarnih zrakoplovnih aparata sposobnih koristiti trenutno najopasniju zrakoplovnu operativno-taktičku raketu na svijetu. Prema pisanju američke stranice, to praktički znači da će Rusi u bojevom dežurstvu uskoro imati najmanje 20 operativnih borbenih letjelica MiG-31K, s 20 raketa "Kinžal".
Međutim, kada se konkretno analizira ovaj slučaj, u SAD-u smatraju da je pojava lovaca MiG-31K i njihovih superbrzih raketa najobičniji "blef" Moskve. Za sada se čini da je program opremanja ruskog ratnog zrakoplovstva hiprezvučnim raketama više stvar marketinga, nego što to realno povećava borbene sposobnosti ruske vojske. "Sve informacije koje imam u vezi ovog pitanja ispostavile su se kao pogrešne", konstatira Tom Cooper, autor i nezavisni zrakoplovni vojni stručnjak.
Cooper je istaknuo da u ruskim izvorima često pronalazi informacije, gdje se mogu vidjeti riječi kritike kada je u pitanju razvojni program hiperzvučne rakete "Kinžal". "U suštini, radi se o šou-programu koji široj publici treba demonstriratu tzv. 'napredak ruskog oružja'", kategoričan je Cooper.
Prema tvrdnjama američkih analitičara, dvije udarne zrakoplovne pukovnije, koje će biti opremljene moderniziranom verzijom lovca-presretača MiG-31K s raketama "Kinžal", u praksi ne provode specijalnu obuku u uvježbavanju zrakoplovne taktike upotrebe raketa velikih brzina, koja je inače zrakoplovna verzija aerobalističke rakete "Iskander" (kopneni operativno-taktički raketni kompleks "zemlja-zemlja", op. prev.)
Gotovo 8,5 metara dugačka raketa "Kinžal" može pogoditi svoj cilj na udaljenosti od 1200 milja (1930 km). Sam projektil je, kao i kod ostalih tipova balističkih raketa, neuhvatljiv za suvremene sustave proturaketne obrane. Za sada nije jasno koliko je točno ovih raketa uspjela proizvesti ruska vojna industrija, ali se smatra da je ta količina mala. Po svemu sudeći, ova rakete će se upotrijebiti samo protiv izuzetno važnih ciljeva potencijalnog neprijatelja.
"Ja smatram da su rakete 'Kinžal' namijenjene za napade na ciljeve od velike važnosti, kao što su npr. centri za zapovijedanje i upravljanje borbenim operacijama, vojne baze, i moguće, veliki ratni brodovi (nosači aviona)", rekao je specijalist za nuklearno oružje iz Udruženja američkih znanstevnik radnika sa sjedištem u Washingtonu Han Kristensen.
Ali sve ovo predstavlja besmisleno teorijsko naklapanje, jer planeri upotrebe ruskih zrakoplovnih efektiva još nisu formirali model primjene hiperzvučnih raketa "Kinžal" u potencijalnom ratu. Istovremeno, zapovjedništvo vojske još nije usuglasilo proces određivanja kompleksa ciljeva i podrške prilikom njihovog pronalaženja koje treba osigurati specijalni sustav formiran od više obavještajnih izvora. Pukovnije koje su opremljene modernizirvanim aparatima MiG-31K ne izvode programe vatrene obuke, kada je u pitanju upotreba hiperzvučnih raketa "Kinžal", po realnim vježbovnim ciljevima.
Način prikupljanja obavještajnih podataka je od presudnog značaja. "Ovdje se ne radi samo o pukom ispaljivanju rakete. Vi morate organizirati čitav napad po svim njegovim etapama", rekao je Tom Karako, analitičar Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu.
Iako mediji ukazuju na to da bi izviđački avioni Il-20M, koji se nalaze u sastavu ruskog ratnog zrakoplovstva, potencijalno mogli prikupljati informacije o ciljevima i te podatke dostavljati letjelicama MiG-31K koje su naoružane "Kinžalima", to ostaje nejasno, jer se postavlja pitanje stupnja preživljavanja "elisnog" Il-20M u zonama gdje djeluje neprijateljska PZO. Sateliti i druga tehnička sredstva za nadzor i detekciju ciljeva mogli bi zamijeniti izviđačke avione, ali i u tom slučaju i oni imaju izvjesna ograničenja.
Američki autor smatra da prvi problem predstavlja kačenje jedne balističke rakete na platformu lovca-presretača MiG-31K. Drugi problem je ovu kombinaciju pretvoriti u učinkovit borbeni potencijal. I treći problem, da se ovako koncipirano oruđe dodatno unaprijedi, posebno kada je u pitanju zrakoplovna taktika njegove primjene.
Čak i pod pretpostavkom da Rusija razvija posebnu verziju zrakoplovnog izviđačkog aparata koji će imati funkciju podrške novoformiranim udarnim pukovnijama opremljenim specijalno moderniziranim lovcima presretačima MiG-31K, sve to jako puno košta. Pretpostavka je da cijena opremanja udarnim raketnim hiperzvučnim arsenalom formacije ekvivalenta jedne zrakoplovne pukovnije dostiže 300 milijuna američkih dolara, što znači da ih nijedna vojska na svijetu, uključujući tu i rusku, ne može formirati u većem broju.
Upravo je iz tog razloga američki analitičar Bryan Clark, koji dolazi iz Centra za strateške i proračunske procjene u Washingtonu, skeptičan kada se govori o masovnoj podukciji hiperzvučnog oružja. "Točno je. Treba očekivati proizvodnju male količine ovog naoružanja, jer je ona prilično skupa, što govori da će se ono moći upotrijebiti protiv ograničenog broja ciljeva", rekao je Clark.
Dakle, shvaćajući složenost i visoku cijenu generiranja realne hiperzvučne udarne sile, Kremlj je do sada uglavnom koristio "Kinžal" i MiG-ove samo kao puke rekvizite, smatra američki autor. Letjelice poput avoina MiG-31K i njihovih divovskih raketa imali su istaknutu ulogu na velikoj Paradi pobjede koja je održana u Moskvi, u svibnju 2018. godine.
Prema riječima Coopera, superbrze rakete su dio Putinovog "Potemkinovog sela", koje se oslanja na stvaranje vizualno-opažajnih moćnih udarnih sustava za široke narodne mase koji su u suštini lažni. "Koliko mogu primijetiti, u ovom trenutku ne postoji nijedan ozbiljan plan koji bi mogao pretpostaviti njihovu vojnu primjenu", konstatira američki analitičar.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
