Kakvim naoružanjem i borbenom tehnikom Rusi osiguravaju Lačinski koridor (FOTO)

Kontingent ruske vojske koji sudjeluje u operaciji provođenja mira na teritoriju Nagorno-Karabaha čvrsto je zaposjeo glavne putne pravce koje prolaze kroz Lačinski koridor koji povezuje Republiku Armeniju sa Stepanakertom. Ovi sastavi su formirali stacionarne punktove koji su ojačani preprekama na putu i bunkerima napravljenim od vreća s pijeskom. Na ovim punktovima se vrši detaljan pregled svih motornih vozila u cilju sprečavanja transfera naoružanja i minsko-eksplozivnih sredstava. Kontrolu vrše ruski vojnici koji su prošli specijalnu obuku za sudjelovanje u mirovnim operacijama.

Posebna je pažnja, kada je u pitanju ruski kontingent mirovnih snaga, usmjerena na zaštitu vjerskih objekata, prije svega crkava i samostana koji se nalaze u zoni njihove odgovornosti. U tom smislu su po naređenju predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina poduzete sve mjere koji jamče očuvanje ove imovine od vandalskih napada (treba reći da su na dijelu teritorija u koji je ušla azerbajdžanska vojska registrirani brojni slučajevi demoliranja kulturno-povijesnih i vjerskih objekata koji imaju veze s Armencima).

Osnovu ruskog kontingenta čine vojnici 15. motorizirane brigade koja se nalazi u okviru Središnjeg vojnog okruga, a njima, po svemu sudeći, asistiraju i elementi 31. gardijske samostalne desantno-jurišne brigade iz Uljanovska, koji kontroliraju nekoliko važnih komunikacijskih čvorišta, kao i specijalne snage. Ukupna jačina ovih snaga, koje su se u trenutku pisanja ovog teksta nalazile na ovom prostoru, procjenjivala se na 1000-1200 vojnika s više desetaka oklopnih borbenih vozila. Danas je ova grupa narasla na oko 2000 vojnika i časnika, dok je glavni stožer ovih jedinica stacioniran u Stepanakertu. Ove jedinice će, prema raznim procjenama, podržati oko 90 oklopnih transportera s 380 vozila transportne i specijalne namjene.

Osnovno naoružanje i oprema ruskog kontingenta mirovnih snaga na prostoru Nagorno-Karabaha

Kod ruskih vojnika su od streljačkog naoružanja primijećeni modernizirani modeli automatskih pušaka AK-74M "Obves". Ovaj model automatske puške je rezultat projekta modernizacije koji je prije svega usmjeren na povećanje preciznosti prilikom vatrenog djelovanja, kao i na unapređenje kompletne ergonomičnosti oružja. Ova modernizacija je posebno upotrebljiva kod borbeno najeksploatiziranijih jedinica ruske vojske, kakvi su motorizirani i zračno-desantni sastavi.

Puška je opremljena suvremenim nišanskim kompleksom koji za 1,5x povećava borbenu efikasnost oružja. Na vrhu puščane cijevi se nalazi unaprijeđeni razbijač vatre koji daleko kvalitetnije prikriva borca prilikom borbe u noćnim uvjetima. Na pušku je montirana Picatinny šina na koju se mogu dodati različiti taktički dodaci, kao što su prednji rukohvat, taktička baterija, laserski indikator. Duža Picatinny šina se nalazi s gornje strane oružja, dok su dvije kraće montirane bočno, s obje strane. Na dužu šinu se mogu integrirati različiti modeli kolimatorskih i optičkih nišana. Od ostalih mehaničkih dijelova, daleko je bolje riješen regulator paljbe s kočnicom, kao i rukohvat koji je ergonomski oblikovan za bolje "ležanje" u ruci. Na pušku je montiran novi teleskopski kundak koji se može preklapati na bočnu stranu (lijevo). Kundak se također vrlo jednostavno može podešavati po dužini, ovisno o antropometrijskim dimenzijama strijelca.

Pored modernizirane puške AK-74M "Obves", na prostoru Nagorno-Karabaha su primijećeni pripadnici ruske vojske (vjerojatno jedinice specnaza) naružani automatskom puškom nove generacije AK-12.Ova puška koristi streljivo u kalibru 5,45 milimetara (AK-15 7,62 mm). Za razliku od ranijih modela, nova puška ima znatno unapređeniju ergonomiju. Puška je sa svih strana "oklopljena" Picatinny šinama, tako da se na nju može montirati najširi spektar različite taktičke opreme kao što su različite vrste nišana, prednji rukohvat, laserski obilježivači, taktičke lampe i slična oprema. Puška ima i novi "prozirni" okvir, tako da vojnici mogu imati vizualni uvid u to koliko im je još preostalo metaka, kao i sklopivi podesivi kundak koji olakšava upotrebu oružja u ograničenom prostoru. Na AK-12 će se moći montirati podcijevni bacač granata kalibra 40 mm. Procjene su da je ruska vojska do sada dobila više desetaka tisuća automatskih pušaka AK-12, koje su integralni dio individualnog borbeno-taktičkog sustava "Ratnik".

Pored modernog streljačkog naoružanja, ruski vojnici na sebi nose taktičke balističke prsluke 6B46 (također sastavni dio individualnog sustava "Ratnik") nivoa zaštite 5A.

Radi se o integralnom dijelu individualnog borbeno-taktičkog kompleta "Ratnik", u koji se mogu postaviti elementi balističke zaštite. Nalazi se u opremi jedinica specijalne namjene. Borbeni prsluk s balističkom zaštitom posjeduje jedinstvenu tehnologiju izrade, a napravljen je od specijalnih materijala koji omogućavaju svakom vojniku da ga nosi vrlo komforno, u kontinuitetu vremenski dugo (24 h neprekidno).

On se sastoji iz osnovnih dijelova koji su podijeljeni na prednju i zadnju sekciju u koju se postavlja balistička zaštita. Upotreba balističke zaštite u zadnjoj sekciji je promjenjiva kategorija. Ukoliko je neophodno, moguće je korisiti samo prednju balističku ploču u kombinaciji s borbenim ruksakom na leđima. Dijelovi prsluka su ojačani specijalnim rastezljivim fiksatorima koji omogućavaju da se čitav komplet brzo prilagodi vojnicima različitih tjelesnih dimenzija, kao i da se njime lako manipulira.

Ukoliko je neophodno nošenje veće količine dodatne opreme, koristi se prednja sekcija prsluka. Na njoj se nalaze dva remena, na kojima se nalaze džepovi za nošenje različitih tipova opreme i streljiva, kao i metalni prstenovi za kačenje dodatne opreme. Dakle, pored balističke zaštite ovaj prsluk ima funkciju i klasičnog taktičkog transportnog prsluka s velikim brojem džepova i futrola. Transportni dio se sastoji od tri futrole koje su namijenjene za nošenje ručnih bombi F1, jedne univerzalne futrole, tri futrole za transport okvira automatske puške zajedno s futrolom za bajunet, uključujući i džepove za nošenje rasprskavajuće-razornih granata za podcijevni bacač granata kalibra 40 mm VOG. Ukoliko je neophodno, moguće je i u zadnju sekciju prsluka postaviti balističku ploču i na taj način osigurati zaštitu sa svih strana. Što se tiče balističke zaštite, u prednji dio ide pancirna ploča koja posjeduje standard 5A klase zaštite, točnije može zaustaviti metak ispaljen iz snajperske puške SVD ili automatske puške AKM.

Pored ovog taktičkog balističkog prsluka, ruski vojnici su primijećeni i s novim kacigama oznake 6B47, koji se također nalaze u sastavnom dijelu opreme "Ratnik".

Ovu kacigu je proizvela kompanija CNIItočmaš na temelju projekta koji je razvio centar "Armokom". Kaciga je napravljena od specijalne tkanine čije se niti sastoje od mikrofilamenata aramida. Kaciga je tako konstruirana da pored balističke zaštite vitalnih dijelova glave omogućava i upotrebu individualnih sredstava veze, zatim kačenje dodatnog pribora zajedno sa sredstvima zaštite za organe vida, sluha, dišne organe.

Generalni direktor centra za izradu superčvrstih materijala "Armirovannie kompoziti" (ARMOKOM) Jevgenij Harčenko je rekao da se radi o najlakšoj kacigi na svijetu (1000 grama). Što se njezine konkretne zaštite tiče, zahvaljujući obliku i čvrstini utkanog materijala ova kaciga osigurava zaštitu od pogotka pancirnim zrnom 57-N-181S kalibra 9 mm s udaljenosti od 5 metara, kao i fragmenata eksplozije dimenzija 6,3 mm (masa do 1,06 gr) koji se kreću brzinom od 630 m/s.

Zahvaljujući maloj težini zdrav čovjek je u stanju ovu kacigu nositi neprekidno 24 sata prilikom realizacije različitih vrsta zadataka koji su karakteristični za borbene operacije. Kaciga zadržava svoja svojstva u temperaturnom opsegu -50 do +50 stupnjeva Celzija, bez obzira na padaline. Njezin zajamčeni resurs upotrebe je najmanje pet godina, dok u skladištima može stajati i do osam godina.

Ruski vojnici su primijećeni i sa zimskim kamuflažnim kompletima uniforme koje uglavnom koriste borbeni sastavi koji su specijalizirani za djelovanja u brdsko-planinskom području.

Kompleks veze R-187P1 "Azart" je namijenjen za osiguravanje zaštićene komunikacije u sustavu taktičke veze. Može se podesiti na gotovo bilo koji frekvencijski opseg, uključujući mobilne mreže, gdje osigurava prijenos podataka i omogućava određivanje točnih satelitskih koordinata GLONASS s preciznom geografskom širinom, dužinom i nadmorskom visinom. Njegova upotreba značajno povećava učinkovitost zapovijedanja i upravljanja angažiranim sastavima prilikom izvođenja borbenih djelovanja kombiniranog tipa. Ključne karakteristike kompleksa "Azart" su njegova prenosivost, jednostavno sučelje, multifunkcionalnost, mogućnost rada u režimu retranslatora, određivanje točnih koordinata geolokacije na kojoj se nalazi sugovornik, pri čemu se sve ovo može učiniti u različitim režimima modulacije radiovalova, zajedničke uvezanosti s različitim radiouređajima i sl.

Pored moderniziranih automatskih pušaka, u rukama ruskih vojnika se mogu vidjeti i laki mitraljezi 6P41 "Pečenjeg". Ovaj mitraljez predstavlja osnovno naoružanje vatrene podrške kada su u pitanju jedinice ruske vojske, ali i MVD-a. "Pečenjeg" na nastao je na bazi čuvenog sovjetskog mitraljeza PKM. Konstruktori ruskog instituta CNIItočmaš su ga razvili 1995. godine. U naoružanje je uveden 2001. godine. Serijski ga proizvode zavodi CNIItočmaš i Degtjarev. S velikim uspjehom se koristio u konfliktima na Kavkazu (Čečenija i Gruzija), kao i u Siriji. Na temelju ratne eksploatacije ruski konstruktori su na temelju njega razvili još nekoliko modifikacija. Generalno, oružje odlikuju visoke ocjene kada je u pitanju njegova pouzdanost (u svim meteorološkim uvjetima), kao i otpornost na habanje. Pored toga, mitraljez se odlikuje izuzetno velikom vatrenom moći.

Sam mitraljez je dugačak 1155 mm, a njegova masa se kreće od 8,2 do 12,7 kilograma. Dužina mitraljeske cijevi iznosi 658 mm. Njezin resurs iznosi najmanje 25 tisuća ispaljenih metaka u visokointezivnom režimu vatre. Generalno, rigidna testiranja su pokazala da mitraljez odlično podnosi opterećenje 10 tisuća ispaljenih metaka u vremenskom okviru od jednog sata. "Pečenjeg" se puni redenicima kapaciteta 100, 200 i 250 metaka. Koristi streljivo u kalibru 7,62 mm (zrno 7,62x54R). Njegova početna brzina na ustima cijevi je 825 m/s. Efektivni domet je do 1500 metara. Brzina paljbe oko 650 metaka u minuti. Na tijelo mitaljeza se dodaju tzv. Picatinny šine koje služe za montiranje različitih taktičkih dodataka na oružje (uglavnom razni tipovi nišana, prednji rukohvati i sl.).

Oklopna tehnika

Na ključnim punktovima ruske vojske su neizbježni borbeni oklopni transporteri nakotačima BTR-82A. Ova sredstva su se vrlo dobro pokazala u kampanji ruske vojske na prostoru Sirije, gdje sudjeluju u sastavu jedinica vojne policije koja patrolira neuralgičnim zonama u ovoj zemlji. Također, osnovna uloga ovog oklopnog sredstva na prostoru Nagorno-Karabaha će biti podrška kopnenim jedinicama ruske vojske u realizaciji njihovih svakodnevnih zadataka, kao što su osiguranje kontrolno-propusnih punktova koji se nalaze na cestama, osiguranje važnih vjerskih objekata kao što su crkve i samostani, najvažnijih infrastrukturnih i privrednih objekata, osiguranje transportnih kolona, patroliranja u posebno rizičnim zonama.

BTR-82A predstavlja duboku modifikaciju oklopnog transportera BTR-80. Opitni modeli ovog vozila su napravljeni 2009. godine. Četiri godine kasnije oklopni transporter je usvojen u naoružanje ruske vojske. Masa vozila iznosi 15 400 kilograma. Ovaj transporter je sposoban prevoziti do 10 vojnika s punom borbenom opremom. Opremljen je dizelskim motorom koji generira 300 konjskih snaga. Zahvaljujući ovome, ali i oslanjanju na kotače, BTR-82A na cesti može dostići brzinu i do 100 km/h. Prilikom savladavanja vodenih prepreka "osamdesetdvojka" plovi brzinom do 9 km/h. S punim rezervoaarima ovaj oklopni transporter može savladati put u dužini 600 km.

Naoružan je automatskim topom 2A72 kal. 30 mm s kojim je spregnut mitraljez u kal. 7,62 mm. Maksimalna brzina paljbe koju ostvaruje ovaj top je oko 300 granata u minuti. Energija granate omogućava efektivnu borbu protiv žive sile neprijatelja na daljinama i do 4000 metara, kao i lakooklopljene borbene tehnike do 2000 metara. Pancirna potkalibarna granata "Kerner" u kal. 30x165 mm može probiti homogenu čeličnu ploču debljine 30 mm koja je naslonjena pod kutom od 60 stupnjeva, s daljine od 1000 metara. Modernizirane varijante ovog transportera (BTR-82AT) mogu biti naoružane i protutenkovskim vođenim raketama "Kornet".

Oklopni automobil "Ris" predstavlja vojno vozilo koje ima višenamjensku funkciju. "Ris" ima sustav protuminske zaštite, koji je integriran zajedno s elementima sustava za oslanjanje. Oklopna zaštita je dovoljna da zadrži puščano streljivo kalibra 5,45 i 7,62 mm, zatim eksploziju improviziranih minsko-eksplozivnih sredstava i inženjerijskih mina. Radi se o modularnom vozilu na koje je moguće preko osnovnog oklopa uklopiti i dodatne ploče koje povećavaju oklopnu zaštitu vozila od streljiva 12,7mm, koju upotrebljavaju teški mitraljezi i amtimaterijalne puške.

Nivo protuminske zaštite omogućava preživljavanje vozila ukoliko naiđe na ukopanu minu težine 6 kg. Za smanjenje djelovanja udarnog vala prilikom eksplozije mine maksimalno je povećan klirens vozila. Donji dio poda vozila je konstrukcijsko odrađen u obliku slova V, što predstavlja geometrijski oblik koji na najbolji mogući način neutralizira učinak eksplozije.

Treba dodati da su vitalno važni segmenti vozila, kao što su transmisija i rezervoar s gorivom, smješteni su u njegov zadnji dio. Na oklopnom automobilu "Ris" može biti instalirano različito pješadijsko naoružanje. Oklopno vozilo povećane zaštite K-63968 "Tajfun-K" ima univerzalnu namjenu. Spada u kategoriju sredstava koja se na zapadu označavaju kao MRAP. Dio je šire obitelji oklopnih vozila "Tajfun".

Oklopno sredstvo je konstruirano u okviru projekta "Koncepcije razvoja vojne autotehnike ruske vojske u razdoblju do 2020. godine".

Njegova oklopna zaštita je u kategoriji IV STANAG 4569. Ona je kombiniranog tipa (čelik i keramika) i u stanju je zadržati pancirni metak ispaljen iz KPVT kal. 14,5 mm. Vozilo izdržava nailazak na eksplozivnu napravu ekvivalenta 8 kg TNT-a.

Radi se o vozilu na kotačima s pogonom 6x6. Njegova dužina je 8990 mm, a širina 2550 mm. "Tajfun-K" je visok oko 3300 mm. Masa praznog vozila iznosi 21 000 kg, dok je maksimalna masa ograničena na 25 000 kg. "Tajfun-K" može dostići brzinu do 110 km/h (po uređenim cestama). Tom prilikom njegov motor JaMZ-5367 ukupne snage 450 konjskih snaga troši oko 80 litara goriva na 100 km. S punim kapacitetom rezervovara "Tajfun-K" može savladati udaljenost od 700 km.

Posadu čine tri vojnika. U desantnom odsjeku može prevoziti do 14 vojnika s punom ratnom opremom. Ruska vojska u svom sastavu ima 300+ vozila ovog tipa.

Specijalna sredstva

Ruski kontingent koji se nalazi na prostoru Nagorno-Karabaha je ojačan i modernom tehnikom za radioelektronsku borbu i radiotehničko izviđanje RB-341V "Leer-3", koja je specijalizirana za ometanje GSM mobilnih mreža. Glavna karakteristika kompleksa (njegov modus operandi) je zračno prebacivanje sredstava za radioelektronsku borbu i radiotehničko izviđanje pomoću bespilotnih letjelica "Orlan-10". Ovaj sustav je razvila ruska kompanija OOO "Specialjnij tehnologičeskij centr" iz Sankt-Peterburga. Kompleks je uveden u naoružanje 2015. godine, kada je započela i njegova serijska proizvodnja.

Osnovni zadaci kompleksa radioelektronske borbe i radiotehničkog izviđanja RB-341V "Leer-3":

• Ometanje mobilne komunikacije;
• Imitacija rada baznih stanica mobilne mreže u dijapazonima GSM 900 i GSM 1800 i proizvodnja lažnih signala;
• Realizacija operacije radiotehničkog izviđanja u cilju detekcije i utvrđivanja točnih koordinata baznih stanica koje se nalaze i sustavu bežične veze;
• Detekcija svih korisnika koji su nakačeni na sustav bežične komunikacije (mobilni telefoni, računala i drugi uređaji koji su integralni dio veze);
• Unošenje svih detektiranih uređaja s točnim koordinatama na specijalno generiranu kompjuteriziranu mapu;
• Predaja podataka o svim korisnicima (točna geografska lokacija) artiljerijsko-raketnim jedinicama radi likvidacije detektiranih točaka;
• Zračni nadzor situacije na frontu s posebnim naglaskom na detekciju pokreta trupa;
• Detaljno istraživanje reljefa terena na kojem se izvode aktivna borbena djelovanja.

Kompleks "Leer-3" je sposoban rješavati postavljene zadatke u zadanoj zoni u trajanju od 10 sati pri upotrebi jedne bespilotne letjelice "Orlan-10" koja posjeduje visok nivo otpornosti na djelovanje neprijateljskih sredstava za protuelektronsku borbu. Kompleks za radioelektronsku borbu i radiotehničko izviđanje RB-341V "Leer-3" se sastoji od vozila za upravljanje bespilotnim letjelicama tipa "Orlan-10", u kojem se nalazi kabina s formacijskim mjestima na kojima sjede operatori, kao i antenskog kompleksa za zapovjedno-telemetrijsku radiovezu. Čitav ovaj kompleks je smješten na bazi kamiona KamAZ-5350.

Posada se sastoji od 5 ljudi. Jedan kompleks ima 1 ili 2 bespilotne letjelice "Orlan-10". Na vozilu se nalazi i katapultirajući mehanizam za polijetanje bespilotnih letjelica.

Kompleks se nalazi u sastavu ruske vojske (jedinice za radiolektronsku borbu i radiotehničko izviđanje u okviru Zapadnog i Središnjeg vojnog okruga) i za sada nije poznato postoji li eksportna verzija ovog sustava. Njegova primjena je zabilježena u Siriji.

Prilikom organizacije provođenja vojnih kolona primijećeni su i oklopni automobili "Tigr-M", koji su uglavnom naoružani lakim mitaljezima "Pečenjeg". Međutim, tu se mogla vidjeti i specijalna verzija ovog vozila koja nosi oznaku Tigr P-230T.

Naime, radi se o kompleksnom mobilnom sredstvu koje je namijenjeno za organizaciju sustava veze u koju su uključeni različiti punktovi zapovijedanja, od taktičkog, operativnog, pa sve do strateškog nivoa.

Glavna prednost ovog sustava su njegova visoka mobilnost i neovisnost. Ovaj sustav je od strane konstruktora zamišljen kao istureno mobilno zapovjedno mjesto koje operira u neposrednoj blizini prve linije fronta. S tim se u vezi kompleks nalazi na platofrmi oklopnog automobila, što osigurava njegovu zaštitu od streljačkog naoružanja i fragmenata granata.

Tehničke karakteristike kompleksa omogućavaju da časnici komuniciraju preko otvorene ili zatvorene telefonske veze. Štoviše, ovaj mobilni zapovjedni punkt omogućava organizaciju videokonferencije i elektronsku komunikaciju koja se može realizirati tijekom kretanja. Napredna aparatura kompleksa je u stanju brzo se uvezati s korisničkim terminalima mobilne mreže.