Vijetnamci žele svoje lovce MiG-21 upotrijebiti u realnoj bitci s raketnim sustavima S-300 PMU-1

Veteran Vijetnamskog rata – lovački avion MiG-21 – vratit će se u borbeni stroj kao bespilotna letjelica, prenosi internetski portal RG. Kako priopćava internetski portal Viet Defense, legendarni vijetnamski lovački avioni MiG-21, koji su se proslavili u zračnim borbama s američkim borbenim avionima, ponovo će se naći u stroju vijetnamskom ratnog zrakoplovstva, ali ovoga puta kao bespilotne letjelice.

U tijeku je testiranje ovog projekta, koji je povezan s tehnikom polijetanja i slijetanja modificirane letjelice. Konvertiranje ovih vremešnih lovaca u bespilotne letjelice moglo bi vijetnamskom ratnom zrakoplovstvu donijeti određenu korist. Na primjer, ovakve letjelice bi mogle poslužiti za uvježbavanje jedinica protuzračne obrane koje su opremljene dalekometnim raketnim sustavima S-300 PMU-1 (eksportna verzija sustava S-300PM). Pretpostavka je da vijetnamska vojska u ovom trenutku posjeduje dvije baterije ovih sustava s 12 samohodnih transportno-lansirnih jedinica.

Bez obzira na to što se ovaj tip aviona nalazi u izvan upotrebe u jedinicama vijetamskog ratnog zrakoplovstva, velika većina umirovljenih aparata se nalazi u vrlo dobrom stanju te je spremna za projekt ponovne reaktivacije, ali ovog puta bez prisustva pilota. Letjelicom će upravljati operator sa zemlje.

MiG-21 (NATO klasifikacija: Fishbed) je sovjetski lovački avion presretač druge generacije. Projektiran je i razvijen u istraživačko-projektnom birou OKB Mikojan. U ruskom žargonu je popularno nazivan "balalajka" (zbog sličnosti s glazbenim instrumentom).

Samo u Sovjetskom Savezu je proizvedeno 10 158 primjeraka, a pored toga se proizvodio u Čehoslovačkoj, Indiji i Kini (još oko 2000 primjeraka). Radi se o letjelici koju pokreće turbomlazni motor, a u cjelokupnoj povijesti zrakoplovstva je upamćen kao avion koji je u svojoj kategoriji rekorder kada je u pitanju broj serijski kompletiranih primjeraka. Također, ovaj avion je vlasnik još jednog rekorda koji se tiče dužine trajanja serijske proizvodnje, u mnogim varijantama, od 1959. do 1985. godine. Koristio se u preko 50 država, a u nekim vojskama je još uvijek u stroju, unatoč činjenici da je njegovo uvođenje u naoružanje (sovjetska vojska) realizirano davne 1959. godine.