TOP 3 najbolje prodaje ruske vojne industrije u 21. stoljeću

Vitalij V. Kuzmin
Ovi poslovi su ruskoj ekonomiji donijeli milijarde dolara, dok su onim državama koje su ih sklopile s Moskvom, uključujući i članice NATO-a, osigurali mir.

Lovac 4++ generacije za kinesku vojsku

Rusija je svom strateškom partneru, kada je u pitanju vojno-tehnička suradnja, isporučila višenamjenske borbene avione 4++ generacije Su-35. Ugovor je realiziran 2015. godine.

Su-35

Prema riječima Federalne službe za vojno-tehničku suradnju (FSMTS), ugovor koji je obuhvatio isporuku dvije eskadrile ovih aviona bio je težak oko 2,5 milijarde američkih dolara. Konkretno, on je pored 24 letjelice uključivao i isporuku zemaljske opreme za opskrbljivanje, uključujući rezervne motore i njegove dijelove (mlaznice).

"Kina je postala prva država koja je nabavila ovaj tip višenamjenskih borbenih letjelica. Peking je s Moskvom postigao dogovor oko nabave ovih aviona unatoč američkim prijetnjama koje su dovele do uvođenja sankcija sredinom 2015. godine. One su bile dio iz tzv. paketa sankcija CAATSA ("Zakon o sučeljavanju s američkim suparnicima kroz sankcije"), u cilju ograničavanja izvoza suvremene ruske borbene tehnike", izjavio je Viktor Murahovski, glavni urednik časopisa Arsenal Domovine.

Da skratimo priču, Kina je ovom kupovinom nabavila nasuvremeniju varijantu supersoničnog borbenog aviona koji je nastao na bazi čuvene obitelji Su-27. Svaki od ovih aviona koji spada u generaciju 4++ težak je 19 tona te se može popeti na visinu od 20 tisuća metara. Njegova maksimalna brzina dostiže 2500 km/h, dok letjelicom upravlja jedan član posade.

Ova letjelica može na svojih 12 podvjesnih točaka ponijeti i do 8 tona korisnog tereta koji se sastoji od najmodernijeg zrakoplovnog vođenog naoružanja klase zrak-zrak, zrak-zemlja i zrak-more. Pored toga, Su-35 je naoružan i zrakoplovnim topom kalibra 30 mm, koji može upotrijebiti za, primjerice, obaranje bespilotnih letjelica.

Nosač aviona otplovio za Indiju

INS Vikramaditya (raniji naziv nosač aviona Admiral Gorškov) predstavlja modernizirano strateško borbeno plovilo klase "Kijev" još iz sovjetske ere. Ovaj brod je izašao iz operativne upotrebe davne 1987. godine, da bi 17 godina kasnije bio dekonzerviran i prodan indijskoj ratnoj mornarici, gdje je uskoro postao glavni brod njezine flote. Procjene su da je ovaj brod olakšao indijski budžet za 2,35 milijarde američkih dolara.

Indijski nosač aviona

Sovjetski/ruski nosač aviona je postao glavni simbol indijske ratne mornarice, što nije iznenađenje, s obzirom na njegove impresivne dimenzije (deplasman 45,5 tisuća tona). On je dugačak 283,5 metara, dok njegova maksimalna širina dostiže 61 metar. Pokreću ga četiri parne turbine koje generiraju snagu od oko 200 tisuća "konja", a tu se još nalazi i šest turbo-generatora i isti broj dizel-generatora koje omogućavaju ovom "kolosu" da dostigne brzinu od 30+ čvorova (oko 56 km/h) .Brod može prijeći 25 tisuća kilometara za 45 dana neprekidne plovidbe bez pristajanja u luku. Na njemu se nalazi 1500 mornara i 110 časnika.

Nosač aviona Vikramaditya na svojoj palubi može nositi 26 jedinica popularnih palubnih lovaca MiG-29K (ruski izvori navode cifru od max. 20 letjelica, op. prev.), zajedno s helikopterima za rano upozorenje (leteći radar) Ka-31 i protupodmorničkim helikopterima Ka-28.

"Danas Rusija i Indija razgovoraju o modalitetima zamjene vremešnih lovaca MiG-29K novijim i kvalitetnijim borbenim aparatima 4++ generacije MiG-35. Ove letjelice će u nadolazećoj godini dobiti i svoju palubnu varijantu, a indijska ratna mornarica planira njihovu nabavu nakon što prvi kontingent lovaca MiG-35(K) uđe u naoružanje moderniziranog nosača aviona 'Admiral Kuznjecov'", napominje Viktor Murahovski.

Ruski sustav PZO/PRO S-400 "Trijumf" kupila jedna od najvažnijih članica NATO-a

Jedan od prvih inozemnih korisnika jednog od najboljih raketnih PZO sustava na svijetu je Turska, koja je inače članica NATO-a. Ankara je nabavila ukupno dvije baterije ovog dalekometnog sustava za cijenu od oko 2,5 milijarde američkih dolara.

S-400

Svaka od ovih baterija se sastoji od četiri samohodna vozila na kojima se nalaze po četiri transportno-lansirna kontejenera s raketama. Generalno svaka raketna baterija u svom borbenom kompletu ima do 16 raketa koje su u stanju na daljinama od 200 km uništiti avione pete generacije ili krstareće rakete. Pored ovoga, tu se nalazi i rezervni komplet raketa koji se transportira i puni specijalnim logističkim strojevima. Čitav kompleks dodatno uključuje radarske stanice, zapovjeni punkt i čitav niz pomoćnih vozila.

"Na svjetskom tržištu ni danas ne postoji ozbiljan konkurent kada su u pitanju ovi sustavi. Postoje određene glasine da su Kinezi uspjeli kreirati raketni PZO/PRO sustav HQ-26 ('Crveni barjak-26') koji je u stanju obarati ciljeve u bližem svemiru, kao i presretati satelite koji operiraju u niskoj zemljinoj orbiti. Ali to su zasad samo nagađanja. U svijetu se i dalje traže dalekometni PZO sustavi koje je proizvela Rusija. Grčka u svom sastavu ima raketne sustave S-300, Indija se nalazi u procesu nabave sustava S-400, zemlje koje se nalaze u okviru organizacije Zajednice neovisnih država (ZND) također koriste ruske PZO sustave", napomenuo je Vadim Kozulin, profesor na Akademiji vojnih znanosti.

Prema njegovim riječima, Kinezi tek trebaju potvrditi tehničko-taktičke sposobnosti svog sustava u realnim uvjetima, a oruđe tek treba ući u serijsku proizvodnju i proći trupnu eksploataciju, i tek nakon toga postati izvozni proizvod (eksportna verzija).

"Do tada ćemo završiti rad na sljedećoj generaciji sustava S-500", zaključuje ruski stručnjak.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće